1.UVOD

     Neosporno je da je Lav Vigotski imao važan uticaj na razvojnu pihologiju, jer se smatra 

tvorcem jednog od najoriginalnijih teorijskih sistema u psihologiji.On je ostao nepoznat široj 

javnosti sve do skora i većina njegovih dijela ni do danas nije štampana u njegovoj rodnoj 

zemlji , a ipak je jedan od utemeljivača savremene sovjetske psihologije.

          Na   početku   ovog   rada   napisano   je   nekoliko   opštih   pojmova   vezanik   za   razvojnu 

psihologiju   ,   kao   što   su   razvoj   ,   aspekti   razvoja   ,   njegovi   činioci   i   dr.   Zatim   dalje   je 

pretstavljena   biografija   Lav   Vigotskog   i   njegova   kulturno   istrjska   teorija   psiholoških 

pojava.Poslije   toga   su   obašnjene   razlike   između   kognitivne   teorije   švajcarskog   psihologa 

Pijažea i teorije Vigotskog., i na kraju rada zakljčak i literatura.

             Pisanjem ovog rada služila sam se komparativnom metodom upoređivanja , zatim 

korištenjem stručne literature i konsultovanjem profesora, koji mi je dao osnovne teze i načela 

za izradu rada.

1

2.OPŠTI POJMOVI VEZANI ZA RAZVOJNU PSIHOLOGIJU

2.1.POJAM RAZVOJA 

     Razvoj se u najširem smislu reči shvata kao promena u karakteristikama organi-zma i 

ponašanja - i vrste ( filogeneza ) i pojedinca (ontogeneza).

1

          Filogenetski   razvoj   je   ljudsku   vrstu   doveo   do   specijalizacije   organske   osnove 

zaprilagodljiv i fleksibilan način ponašanja. Najsavršenije promene su se dogodile u nerv-nom 

sistemu,   posebno   korteksu,   koje   su   dovele   do   mogućnosti   stvaranja   i   upotrebesimbola, 

čuvanja i prenošenja iskustva sledećim generacijama - što je otvorilo čoveku"put civilizacije" 

i razvoj osobene psihološke konstitucije i ponašanja.

         Kod ljudske vrste ontogenetski razvoj je bitno drugačiji od životinjskog, gdje   svaka 

jedinka   razvija   svoj   biološki   repertoar   i   svaka   generacija   počinje   "od   početka"   i   stiče 

individualno iskustvo putem adaptacije, dok kod ljudi na ontogenetski razvoj utiče ne samo 

biološki   plan   i   individualno   iskustvo   već   bitnu   ulogu   ima   usvajanje   socijalnog   is-kustva 

(interiorizacija),   koje   se   fiksira   i   kumulira   u   proizvodima   materijalne   i   duhovne   kulture 

(eksteriorizacija).   Otuda   razvoj   čovjeka   čine   promjene   u   karakteristikama   organizma   i 

ponašanju   koje   su   uslovljene   genetskim   planom,   i   nastaju   kroz   proces   sazrevanja   ili 

maturacije,i uslovima (ne)prikladne okoline i uz prisustvo i prenošenje ljudskog socijalnog 

iskustva kroz proces socijalizacije, tako da svaka generacija zna više od prethodne. Međutim, 

da bi dijete razvilo simboličke sposobnosti i sve druge potencijale ljudske vrste ono mora od 

početka i stalno da uči. "Dijete je animal educandum- bićekoje ne samo da može, već mora da 

uči i da se vaspitava kako bi realizovalo svoje potencijale ljudskog bića " (Schmidt, 1992).

2.2.ASPEKTI RAZVOJA 

     Razvoj ljudske jedinke u penetalnom periodu ,kao i periodu djetinjstva i mladosti i sve do 

dvadesetih godina života je vrlo dinamičan i progresivan proces .I nakon dvadesete godine 

života   kod   čovjeka  se  odvijaju   značajne   psihološke   promjene   ali   one  nisu   tako   brze   niti 

praćene velikim preokretima.

2

1

 Razvojna psihologija ,Univerzitet u Kragujevcu,prof. dr. Aleksa D. Brković.Užice , 2002,str 50.

2

 Vukašin M. Gutović,Razvojna psihologija ,Banja Luka,2006,str28.

2

background image

2.3.FUNDAMENTALNA PITANJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE 

     Kao i u svakoj nauci tako i u razvojnoj psihologiji postoji više važnih pitanja koja traže da 

se opišu ,istraže i da se na njih daju što postupniji odgovori .Među njima posebno je značajno 

sljedećih par pitanja: 

     Prvo da li razvoj pojedinca teče postepeno –kontinuirano ili neujednačeno ,skokovito tako 

da se može govoriti o određenim stadijima razvoja?

     Drugo pitanje je šta više utiče na razvoj i postignuća djeteta nasljedni ili socijalni faktor?

      Treće ako je izvjesno da iskustva pojednica igraju veoma važnu ulogu u njegovom životu 

ona se postavlja pitanja koja su od tih iskustava važnija ona rana ili ona kasna?

      Četvrto pitanje je da li postoji jedna opštevažeća putanja razvoja za svu djecu ili postoji 

više takvih putanja ,a u tom slučaju koje su prednosti jednih putanja u odnosu na druge 

putanje ?

         Peto pitanje tiče se zastoja u razvojnom procesu ako se oni zbog nekih nepovoljnosti  

dogode ,kako se najuspješnije mogu otkloniti i da li je propušteno u razvoju kasnije moguće 

potpuno nadoknaditi?

2.4.ČINIOCI RAZVOJA 

 

 

 

 

  Savremena   naučna   saznanja   ukazuju   da   su   to   sljedeći 

činioci :nasljeđe ,sredina ,sazrijevanje učenje i vaspitanje ,odnosno dijelatnost.

3

Nasljeđe

      Neosporno je da nasljeđe ima veoma značajnu ulogu u čovjekovom razvoju .Nekada se 

smatralo   da   je   ona   čak   i   jedini   presudni   faktor   čovjekovog   razvoja.Ovakvo   jednostrano 

mišljenje je neprihvatljivo jer je također veoma značajan i uticaj okoline ,zato značaj nasljeđa 

ne treba precjeniti niti potcjeniti.

3

 Vukašin M. Gutović,Razvojna psihologija ,Banja Luka,2006,str 33.

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti