LENI RIEFENSTAHL - UBOJICE KROZ OČI UMJETNICE
AUTOR: Ivan Horvat
Kada se govori o ratovanju, prva stvar koja čovjeku padne na pamet slika je dviju
vojski koje se sudaraju u kaosu punom vatre, dima, krvi i smrti. Međutim, iako su topovi,
tenkovi, puške i bombe bili osnovno oružje Drugog svjetskog rata, također su postojali i
drugi, suptilniji oblici ratovanja. Premda naoružanje, vojna obuka i taktika imaju veliku ulogu
u ishodu bitke, ono o čemu ovisi ishod ratova vjera je ratnika u ideju za koju se bori. Stoga,
kako bi učvrstile javnu podršku, zaraćene su strane lansirale agresivnu propagandnu
kampanju u kojoj su mnogi intelektualni, umjetnički i znanstveni prvaci onoga doba, postali
ratnici na ovoj virtualnoj fronti.
ada govorimo o širenju propagande putem vizualnih medija, moramo uzeti u obzir
kontekst vremena u kojem je nastala. Iako je filmska industrija do 30-ih godina 20.
stoljeća bila već vrlo razvijena, jedini način gledanja filmova bio je odlazak u kino,
svijest za čim u Njemačkoj u to vrijeme nije bila toliko razvijena kao u SAD-u, Velikoj Britaniji
i Francuskoj. Hitlerov odgovor na manjak posjete kinima, u početku, bilo je uspostavljanje
iznimno snažnog ministarstva propagande i nacionaliziranje procesa stvaranja filma.
Njemačka i njezini saveznici u ovom su propagandnom ratu inicijalno imali značajnu
prednost
budući da je njihova uprava kontrolirala sve medije, mogli su u velikoj mjeri odvojiti
narod od utjecaja zapadne propagande i prikazati mu samo ono što su željeli da vidi.
Istovremeno, strogo centralizirana vlada mogla je detaljno isplanirati propagandne kampanje
i mobilizirati resurse za provedbu svojih planova. Demokratske zemlje, s druge strane, nisu
mogle spriječiti svoj narod da bude izložen nacističkoj propagandi ni mobilizirati sve svoje
resurse kako bi joj se suprotstavile. Prije svake nove njemačke agresije na neku zemlju, kao
npr. protiv Čehoslovačke 1938. godine, njemački tisak, radio i filmski žurnali objavljivali su
proglase s dokazima o progonima njemačke manjine u toj zemlji.
K
Propaganda, posebno u kontekstu visoke politike ratnog doba, vodila je bitku za slavu
jednog političkog sustava ili ideologije, a uništavala suprotna viđenja. Drugim riječima,
propaganda mora biti jasna, direktna i ortodoksna, u svakom smislu oštro zacrtana i u svakoj
moralnoj temi potpuno crna ili bijela, gdje nije dopušteno nikakvo alternativno mišljenje niti
dvoznačnost.
1
NACISTIČKI PROPAGANDNI FILMOVI
Nacistički propagandni filmovi mogu se podijeliti na tri skupine. Prvu čine
dokumentarni filmovi i žurnali koji su korišteni od samog Hitlerovog dolaska na vlast. Oni
imaju primarnu ulogu prikazati nacionalsocijalizam kao idealan oblik vlasti i Hitlera kao
čovjeka koji može njemačkom narodu vratiti dostojanstvo i pružiti mu
zadovoljštinu zbog
poraza u Prvom svjetskom ratu. Među tim filmovima najznačajniji su oni koje je snimila Leni
Riefenstahl, koji i dan-danas kod gledatelja bude osjećaj divljenja, bez obzira na njegove
stavove o nacizmu.
U drugu skupinu spadaju igrani filmovi pro-nacističke tematike koji imaju zadaću, na
primjerima glavnih likova, njemačkom narodu prikazati ono što se od njih očekuje. Ti se
filmovi često doimaju namijenjenima isključivo zabavi, međutim, svaki od njih nosi određenu
propagandnu poruku nacional-socijalizma. Nije rijetkost da se radnja filmova odvija i nekoliko
stoljeća prije pojave nacizma u Njemačkoj, ali to ne
sprečava redatelja da u njemu upotrijebi
nacističke simbole i ideologiju te estetiku.
Treću skupinu čine antisemitski filmovi koji imaju ulogu stvoriti osjećaj mržnje prema
Židovima, prikazujući ih izopačenim, pohlepnim, lažljivim, bolesnim i svrstavajući ih u druge
stereotipe, bilo da se radi o njihovom fizičkom izgledu, ponašanju ili mentalitetu. Proizvodnju
takvih filmova naredio je sam Hitler nastojeći opravdati svoje buduće postupke prema
Židovima u Njemačkoj. Međutim, kada govorimo o uspješnosti takvih filmova, moramo imati
na umu dvoznačnost pojma uspjeh u tom slučaju. Iako su antisemitski filmovi više nego
dobro obavili svoju funkciju, prikazujući Židove kao glavne krivce za stanje u državi, filmovi u
kojima su oni prikazani takvima služili su njemačkom narodu kao opravdanje za sve zločine
koji su nad Židovima počinjeni u Holokaustu.
LENI RIEFENSTAHL (22. kolovoz 1902. - 8. rujan 2003.)
Jedna od osoba koja je nezaobilazna u
svakoj raspravi o nacističkoj propagandi
općenito, zasigurno je Leni Riefenstahl, najpoznatija redateljica ere nacističke Njemačke,
poznata po neosporivom talentu, osjećaju za estetiku i, premda zanijekanim, simpatijama
prema nacionalsocijalizmu. Njezina su najpoznatija djela propagandni filmovi za Hitlerovu
nacističku stranku koji se posebno ističu zbog njezine sposobnosti vjernog prenošenja
događaja i dinamičnog stila snimanja pri čemu koristi velik broj kamera i njoj svojstvene
tehnike pri montiranju snimljenog materijala.
Njezina suradnja s Hitlerom započinje 1933. godine, kada je on od nje zatražio da
snimi kratku reportažu o
političkom skupu nacističke stranke u Nürnbergu. Rezultat te
suradnje bio je film
Pobjeda vjere
(
Der Sieg des Glaubens
) koji je izašao početkom 1934.
2
