UVOD

Potencijalno   merodovni   pravni   poreci  često   predvidjaju   veoma   različite   pravne   posledice 

nedozvoljnih   radnji   iz   kojih   je   proistekla   šteta.   Povod   sukobima   zakona   su   različite   vrste 

nadoknade   štete   koje   predviđaju   pojedina   zakonodavstva.   Brojni   su   pristupi   prema   načinu 

odmeravanja štete, kao i prema mnogim drugim pitanjima .

Prvo specifično kolozino rešenje za delikte koje beleži istorija međunarodnog privatnog prava 

zadržalo se veoma dugo i bila je gotovo jednodušno prihvaćeno kako u teoriji, tako i u ubedljivo 

najvećeg broja zemalja. To je bio princip LEX LOCI DELICITI COMMISSI- načelo da se 

primenjuje pravo države u kojoj je izvršen delikt.

Mesto izvršenja delikta javlja se kao tačka vezivanja jos u XIV veku za vreme Bartolusa. U XVII 

veku kad se centar kolozionepravne misli nalazi u Holandiji, princi lex loci deliciti commissi 

dobija i širu teorisku razradu u delu Paulusa Futa.

Ovaj   princip   je   i   danas   vladajući,   međutim   ta   vladavina   nije   više   obeležena   klasičnom 

jednostavnošću i uverljivošću.

U   novim   socijalnim   uslovima,   od   koji   su   posebno   relevantni   oni   koji   se   stvaraju   razvojem 

saobraćaja, shvatanjem da treba primeniti pravo mesta gde je delikt izvršen nije više samo po 

sebi razmljivo javljaju se kontraverze, kreiraju se izuzeci i stvaraju se kontre alternativnih rešenja 

kako u teoriji, tako i u praksi, pa i u nekim zakonodavstvima.

1.PRINCIP LEX LOCI DELICITI COMMISSI

1.1.LEX FORI KAO DOPUNSKI PRINCIP ZA PROTIVPRAVNOST

Prema nekim shvatanjima, uz lex loci deliciti commissi treba postaviti kao doounski princip lex 

fori, pravo suda. Medjutim ovaj princip se ne odnosi na čitavu problematiku delikta već samo na 

pitanje protivpravnosti radnje. Radnja se smatra protivpravnom samo ako je takvom smatraju 

kako zakon mesta izvršenja delikta, tako i zakon suda. U pogledu ostalih pitanja primenjuje se 

samo zakon mesta izvršenja delikta. 

Ovakva kumulacija zakona mesta izvršenja delikta i zakona suda bila je rešenje veoma dugo 

prihvaćeno u engleskom pravu. Pravilo je bilo formulisano u odluci Filips protiv Ajera iz 1869 

god.  Ali je kod nas ZMPP nije prihvatio. 

1.2.TEŠKOĆE U PRIMENI NAČELA LEX LOCI DELICITI COMMISSI

Osnovna i klasična teškoća u primeni lex loci deliciti commissi kao tačke vezivanja javlja se  kad 

posledica delikta ne nastupa u istoj državi u kojoj je izvršena i radnja. Najbolji primer koji se 

vrlo često događa u praksi  da deliktnu radnju proizvođač , a posledica nastupa u drugoj državi 

( drđavi rezidencije potrošača). U ovakvim slučajevima javlja se složeni problem kvalifikacije 

pojma mesta izvršenja delikta. U nekim  zemljama tim mestom se smatra mesto deliktne radnje, 

udrugim zemljama mesto posledice. 

U MPP, disolucija mesta radnje i mesta posledice stvara ozbiljne teškoće, pravnu nesigurnost i 

pogoduje arbitrarnom ponašanju, ako se u pozitivnim normama ne može naći opredeljenje za 

jedno ili drugo shvatanje. 

Postavlja se pitanje  treba li ostati pri istoj kvalifikaciji u svim pravnim pitanjima koja se javljaju 

u vezi sa deliktima.Posebne teškoće u primeni lex loci deliciti commissi javljaju se u slučajevima 

kada se delikt dogodi na ničijoj zemlji- na brodu na otvorenom moru ili u vazduhoplovu.

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti