PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON
Fakultet sportskih nauka
Banja Luka
ZNAČAJ SPORTA I TJELESNIH
VJEŽBI ZA LICA SA
POSEBNIM POTREBAMA
Seminarski rad iz nastavnog predmeta Sport i rekreacija lica sa posebnim potrebama
Mentor:
Sadržaj
Uvod
……………………………………………………………………………………....…..3
1. Pojam ,,lice sa posebnim potrebama”
……………………………………………...…….4
2. Istorija sporta lica sa invaliditetom
………………………………………….…..……….5
2.1. Paraolimpijske igre…………………………………………….…………...……..5
2.2. Specijalna Olimpijada……………………………………...…………….….……6
2.3. Olimpijske igre gluhih………………………………………………..……..……7
3. Značaj sporta licima sa posebnim potrebama
…………………………………….…….8
3.1. Uloga socijalizacije i integracije…………………………………………….…...9
Zaključak
…………………………………………………………………………..……..…11
Literatura
……………………………………………………………………………….…..12
1. Pojam ,,lice sa posebnim potrebama”.
Prema Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, Ujedninjenih naroda, od 9.
decembra 1975. godine, piše da: ,,osobe sa invaliditetom su sve one osobe koje zbog
prirođenog ili zadobijenog oštećenja nisu u stanju osigurati vlastitom snagom ili djelomičnom
vlastitom snagom, odgovarajući položaj na poslu, u zvanju i društvu.”
U širem smislu, može se reći da su svi ljudi kojima je potrebna pomoć drugih osoba
lica sa posebnim potrebama. To bi uključivalo starije, nemoćne i napuštene osobe, siročad,
alkoholičare i zavisnike od narkotika, te sve marginalizovane slojeve društva.
Prema osnovnim
kategorijama invaliditeta, postoje osobe s oštećenjem vida, osobe s oštećenjem sluha, osobe s
intelektualnim teškoćama i osobe s tjelesnim oštećenjima.
Prema klasifikaciji oštećenja, invaliditeta i hendikepa Svjetske zdravstvene
organizacije (
World Health Organisation - WHO
) iz 1980. godine određeno je da:
1. Oštećenje predstavlja bilo kakav gubitak ili odstupanje od normalne psihičke,
fiziološke ili anatomske strukture ili funkcije
2. Invaliditet predstavlja bilo kakva ograničenja ili nedostatak sposobnosti za obavljanje
neke aktivnosti na način ili u obimu koji se smatra normalnim za ljudsko biće
3. Hendikep predstavlja nedostatak, za određenog pojedinca, koji je posljedica oštećenja
ili invaliditeta, a ograničava ga ili mu onemogućuje ispunjenje njegove prirodne uloge
u društvu, i to zavisno od dobi, polu te društvenim i kulturalnim faktorima.
Nekadašnje procjene su govorile da se u ukupnoj populaciji nalazi oko 10% osoba s
invaliditetom. Međutim, najnovije statistike Svjetske zdravstvene organizacije govore o
porastu tog broja, te da 15% svjetske populacije ima neku vrstu invaliditeta. Kao uzroci porasta
navodi se starenje populacije, produženje životnog vijeka i veći procenat hroničnih bolesti. Od
tog ukupnog broja procjenjuje se da se tek 2% bavi različitim sportskim aktivnostima, ovaj
podatak se odnosi na zemlje s višim životnim standardom, dok se procjenjuje da je taj broj u
zemljama nižeg standarda mnogo niži.
