Lizing: pojam, vrste i ekonomsko-finansijske specifičnosti
SADRŽAJ
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 3
1. Pojam lizinga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 4
2. Ugovor o lizingu, elementi ugovora i lizing odnos. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . 5
2.1. Mehanizam lizinga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...6
2.2. Elementi Ugovora o lizingu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.3. Prava i obaveze davaoca, primaoca lizinga i isposučioca predmeta lizinga ...8
3. Vrste lizinga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . 9
3.1. Direktni i indirektni lizing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ……10
3.2. Finansijski i operativni lizing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 11
3.3. Ostale vrste lizinga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .…12
4 .Ekonomsko-finansijske specifičnosti lizinga...,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,...13
5.Lizing u Srbiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ……14
Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Spisak korišćene literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..16
UVOD
Lizing se u Evropi pojavljuje u periodu između 1950. i 1960. godine, mada se u
SAD-u pojavio kao novi način finansiranja nekretnina znatno pre II svetskog rata,
tačnije oko 1930. godine. Međunarodni finansijski sistem je u proteklih par
decenija doživeo značajne i sveobuhvatne promene. Nov način rada, primena
savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, globalizacija poslovanja i
povećana neizvesnost na finansijskim tržištima, uslovili su promene u načinu
poslovanja finansijskih institucija, finansijske inovacije i pojavu novih finansijskih
proizvoda.
Sa druge strane, rast potrošnje i stalni imperativ "novo, veće, jače" na svim
nivoima i među privrednim subjektima i stanovništvom, zahtevi za ulaganjem u
nove poslovne procese i opremu u uslovima smanjene platežne sposobnosti,
uslovili su promene na tržištu finansijskih proizvoda, stvorivši priliku za razvoj
savremenih oblika finansiranja i nastanka i širenja novih bankarskih i srodnih
proizvoda. Savremeno finansijsko poslovanje tako karakterišu savremeni poslovi i
usluge, kao što su lizing, faktoring, forfeting i tajm-šering.
Lizing aranžmani omogućavaju pravnim i fizičkim licima jednostavniji, brži i
jeftiniji način nabavke opreme, naročito u uslovima nedostatka sopstvenog
kapitala, nedovoljno povoljnih bankarskih kredita, kao i zbog postojanja poreskih
olakšica. Lizing je način finansiranja koji podrazumeva pravni posao kojim
korisnik lizinga stiče ekonomsko pravo korišćenja predmeta u ugovorenom
periodu, dok lizing kompanija zadržava pravno vlasništvo nad predmetom do kraja
isteka ugovora o lizingu. Smisao lizinga tako se oslikava u Aristotelovoj tvrdnji:
"Istinsko bogatstvo nije u vlasništvu nad imovinom, već u pravu da se ona koristi."
1. POJAM LIZINGA

Lizing se pretežno upotrebljava u domaćem pravnom prometu,ali postoji i
međunarodni (izvozni ili uvozni) lizing,dok se posao forfetinga upotrebljava u
međunarodnom finansiranju.Razlika između posla lizinga i posla forfetinga je u
predmetu obaveza.
Filozofija lizinga proizlazi iz ideje o profitabilnom korišćenju nekog investicionog
dobra uz fleksibilan način plaćanja, koji omogućuje investiciju bez vezivanja
osnovnog kapitala.
Reč lizing potiče od engleske reči "lease" što znači iznajmiti, rentirati, uzeti pod
zakup. Ovaj pojam je u drugoj polovini XX veka evoluirao u finansijski model koji
danas ima svoje autonomno značenje.
U suštini pod lizingom se podrazumeva ugovor o uslovima zakupa, zaključen
između jednog davaoca i jednog primaoca lizinga, za određeni vremenski period
koji se po pravilu ne može otkazati do isteka roka ugovorenog perioda zakupa. Taj
rok je neopoziv, dakle, korisnik nema pravo da otkaže ugovor ali može da bira
između sledećih mogućnosti:
a) da produži zakup po sniženoj ceni;
b) da otkupi opremu po sniženoj ceni;
c) da opremu vrati lizing preduzeću.
Predmet lizinga može biti pokretna nepotrošna stvar, a minimalan rok na koji se
zaključuje ugovor o finansijskom lizingu je dve godine.
Bitna odlika lizinga jeste ta što je osnovna svrha korišćenje predmeta finansiranja,
a ne vlasništvo nad njim. Vlasnik predmeta je lizing preduzeće do otplate istog, s
tim što su sva prava korišćenja preneta na Vas kao kupca (korisnika lizinga). To je
operacija ili transakcija na osnovu koje se jedno preduzeće, umesto da kupi opremu
ili mašine koje su mu potrebne, obraća jednoj specijalizovanoj ustanovi koja mu
potrebnu opremu daje u zakup na određeni rok (dovoljno dug da se u tom roku
izvrši amortizacija opreme).
Iako se smatra da lizing predstavlja nov metod finansiranja, a time i novi
finansijski proizvod, ipak pronađeni su prvi dokazi da su još Vavilonci, 2000
p.n.e., primenili jednu vrstu lizinga na čamce i stoku. Jedan od prvih teoretskih
opisa lizinga pronađen je u rimskim pravim spisima.
Lizing kao način finansiranja (forma iznajmljivanja opreme i uređaja na duži
vremenski period) prvi put se javlja pedesetih godina XX veka u SAD i time je
postao alternativa klasičnom bankarskom kreditu. Početkom šezdesetih godina
javlja se u Evropi (u SR Nemačkoj i ostalim razvijenim zemljama zapadne Evrope) u
kojoj je u izvesnom smislu menjao forme, ali je zadržao ime koje se najčešće ne
prevodi.
Kako su lizing poslovi postajali sve složeniji, stvorila se potreba za osnivanjem
samostalnih lizing kompanija koje bi se bavile isključivo poslovima lizinga. Pri
tom, imajući u vidu specifičnost ovih operacija, njihovu delatnost bi uključivalo,
pored kupovne nove opreme, i rešavanje problema oko istrošenosti opreme ili
njene zastarelosti koja nastupa nakon perioda na koji je lizing posao ugovoren,
održavanje i popravke opreme koja je predmet lizinga, kao i osiguranje opreme,
mogućnost uspostavljanja sistema zamene "staro za novo", plaćanje pripadajućih
poreza, propratnih troškova. Takođe, lizing poslovi danas uključuju i usloge
savetovanje i konsultantske usluge po pitanjima kao što su pravilo rukovanje
opremom ali i pitanjima zakonske regulative. Ipak, osnovna delatnost lizing
kompanija jesu lizing poslovi na profesionalnoj osnovi.
Lizing kompanije se mogu javiti kao finansijske organizacije (one se bave samo
finansijkim aspektima lizinga), uslužne lizing kompanije (pružaju usluge
nefinansijkog karaktera, na primer u vezi sa servisiranjem i održvanjem opreme i
slično), brokerske lizing kompanije (posrednici između prodavca opreme,
finansijera i budućeg korisnika opreme) i specijalne agencije (davaoci lizinga u
ime banke, osiguravajuće organizacije i drugih finansijera koji se zbog zakonskih
ograničenja ne mogu baviti lizing poslovima).
U odnosu na ostale vidove finansiranja, lizing karakterše sledeće:
* finansiranje se uvek odobrava za tačno određeni predmet,
* nabavku predmeta vrši davalac lizinga, a ne primalac lizinga,
* davalac lizinga je vlasnik predmeta tokom celog perioda ugovora o lizingu,
* predmet lizinga ujedno predstavlja i sredstvo obezbeđenja naplate, zbog čega
davaoci lizinga često ne zahtevaju druga sredstva obezbeđenja,
* davalac lizinga ima punu zaštitu u slučaju propasti ili oštećenja predmeta
(osiguranje predmeta), neplaćanja lizing naknade (povraćaj predmeta lizinga po
posebnom postupku), stečaja ili likvidacije primaoca lizinga (izlučno pravo).
Primalac lizinga ima puno pravo da predmet lizinga nesmetano koristi tokom
trajanja ugovora o finansijskom lizingu i da uživa sve koristi od njegovog
korišćenja, ali ujedno snosi i sve rizike i troškove koji proizlaze iz prava vlasništva,
iako formalno-pravno nije vlasnik predmeta.
Finansijski lizing predstavlja jedan od načina finansiranja ulaganja u osnovna
sredstva, odnosno pokretna nepotrošna dobra, te se javlja kao alternativa
sopstvenim sredstvima, bankarskim kreditima i zaduživanju putem emitovanja
dužničkih hartija od vrednosti. Ovaj oblik finansiranja
se često poredi sa bankarskim kreditima, jer su po nekim karakteristikama slični
(otplata u unapred određenim ratama, kamata, način knjigovodstvenog
evidentiranja...).

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti