UNIVERZITET U BEOGRADU

EKONOMSKI FAKULTET

ESEJSKI RAD

Predmet: NACIONALNA EKONOMIJA

LJUDSKI RAZVOJ, KONCEPT I MERENJE

Mentor:                                                                                        

     Student:

Dr Mirjana Gligorić

     

  

  

  

Beograd, 2016. g.

Teorija   privrednog   razvoja   istovremeno   spada   u   najstarije   i   najmlađe   grane   ekonomske 
nauke.
Adam Smit i klasični ekonomisti nastojali da otkriju izvore ekonomskog napredovanja i da na 
dugi   rok   analiziraju   proces   ekonomskih   promena.   Ono   što   je   svojevremeno   Adam   Smit 
nazvao ,,prirodnim uvećanjem bogatstva”  nije ništa drugo do ono što se danas naziva teorija 
privrednog razvoja ili razvojna ekonomija.

Pažnja na rast i razvoj kao bitnoj temi ekonomije se vraća tek nakon Drugog svetskog rata. 
Kraj četrdesetih i pedesete predstavljaju pionirsko razdoblje nove razvojne ekonomije, koja je 
zaokupljena   problemima   ekonomskog   napredovanja   azijskih,   afričkih   i   latinoameričkih 
zemalja. Teorija razvoja je nastala iz praktičnih razloga, pre svega da bi se pružila pomoć 
zemljama u razvoju da lakše izađu iz siromaštva. Povećanje blagostanja stanovništva bila je 
krajnja preokupacija razvoja ali se pretpostavljalo da privredni rast automatski obezbeđuje 
realizaciju toga cilja.

Tradicionalni   pristup   privrednom   razvoju,   koji   podrazumeva   ekonomski   rast   kao 
najreprezentativnijeg pokazatelja, nije dao očekivane rezultate. Činjenica je da su mnoge 
zemlje  u   razvoju   tokom   pedesetih   i   šezdesetih   godina   uspele   da  zabeleže  relativno   brzo 
povećanje ukupnog i per capita društvenog proizvoda. Međutim, to nije doprinelo rešavanju 
problema masovnog siromaštva na tim područjima. Šta više, i pored impresivne proizvodnje, 
životni nivo većine stanovništva je ostao nepromenjen ili se čak i pogoršavao.
Početkom sedamdesetih godina se menja i sama percepcija privrednog razvoja koji se više ne 
vezuje samo za rast privrede već se obogaćuje novim aspektima. Pažnja teoretičara razvoja se 
usmerava i ka 

problemima zaposlenosti, siromaštva i raspodele dohotka. 

U tom periodu 

raste   i   interesovanje   za   probleme   prirodnog   okruženja,   što   je   pre   svega   bilo   izazvano 
nepovoljnim stanjem životne sredine, kao i strahom od oskudice osnovnih resursa koji su 
neophodni za modernu proizvodnju.

1972. godine u Stokholmu 

je održana konferencija UN pod parolom ,,samo jedna Zemlja,, a 

iste godine je publikovana i studija ,,Granice rasta,, posle koje je započela velika debata u 
naučnom krugu o mogućnostima i poželjnosti stalnog rasta proizvodnje. Jedna grupa autora 
se zalagala za zaustavljanje rasta dok su drugi isticali da se mora više povesti računa o 
ekološkim aspektima povećanja proizvodnje. Preovladava uverenje da privredni rast sam po 
sebi nije problem već da je on ukoliko se pravilno shvati upravo rešenje mnogih problema.

Sredinom   sedamdesetih   godina   u   centar   rasprava   dospeva  

koncept   osnovnih   potreba. 

Zagovornici ovog pristupa polaze od stava da se napori društva moraju direktno usmeriti na 
borbu protiv siromaštva. To se može postići postavljanjem prioriteta u vidu zadovoljavanja 
potreba najnižeg sloja stanovništva. Najčešće se kao osnovne potrebe smatraju hrana, odeća, 
obuća,   stambeni   prostor,   pitka   voda,   prevoz,   obrazovanje...   U   širem   smislu,   uključuje   i 
mogućnost zaposlenja uz adekvatnu zaradu, zdravo okruženje, kao i mogućnost učešća u 
kreiranju   odluka   koje   se   na   njih   odnose.   Koncept   osnovnih   potreba   je   prvenstveno   bio 
namenjen nerazvijenim zemljama, mada je on univerzalno primenljiv, jer je zadovoljavanje 
elementarnih potreba ljudi minimalna obaveza svakog društva.

Koncept ljudskog razvoja

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti