Bosna i Hercegovina

BRČKO DISTRIKT

BOSNE I HERCEGOVINE

Internacionalni univerzitet

Brčko distrikt BiH

Босна и Херцеговина

БРЧКО ДИСТРИКТ

БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ

Интернационални универзитет 

Брчко дистрикт БиХ

M. Malića i I. Džindića bb. 76100 Brčko Distrikt BiH  

[email protected]

М. Малића и И. Ђинића бб. 76100 Брчко Дистрикт БиХ

FAKULTET – OSNOVNE STUDIJE

Logički paradoksi(Zenon)

 (Seminarski rad)

Predmet: Logika

Mentor: 

Student:

   

   

Adelisa Džonlić

Brčko, 2014.

Sadržaj

Uvod.......................................................................................................................................... 3

1.Zenon iz Eleje..........................................................................................................................4

1.1 Život.........................................................................................................................4

1.2 Djela.........................................................................................................................4

2.Paradoks dihotomija.............................................................................................................. 5

3.Paradoks Ahilej i kornjača......................................................................................................9

3.1 Predložena rješenja za Ahila i Dihotomiju..............................................................10

4.Paradoks strijele.....................................................................................................................11

4.1 Predložena rješenja za Paradoks Strijela.................................................................12

5.Prostorni paradoks,paradoks prosa i paradoks stadion..........................................................13

5.1 Prostorni paradoks...................................................................................................13

5.2  Paradoks prosa........................................................................................................13

5.3  Stadion....................................................................................................................13

Zaključak.................................................................................................................................. 14

Literatura...................................................................................................................................15

Uvod

2

background image

1.1 Život

Malo je činjenica sa sigurnošću poznato o Zenonovom životu. Iako napisan gotovo stoljeće 
poslije Zenonove smrti, glavni izvor informacija o Zenonovom životu je Platonov dijalog 
Parmenid. U tom dijalogu, Platon opisuje posjet Zenona i Parmenida u Ateni, u vremenu kada 
je   Parmenid   imao   "oko   65"   godina,   Zenon   "gotovo   40",   a   Sokrat   je   bio   "veoma   mlad" 
(Parmenid 127). Ako uzmemo da je Sokrat tada imao oko 20 godina, i znajući da je Sokratovo 
rođenje bilo 470. pr. Kr., dobivamo da je datum rođenja Zenona oko 490. pr. Kr.

Platon kaže da je Zenon bio "visok i lijep" i da je "u godinama svoje mladosti [...] bio 
obljubljen od Parmenida" (Parmenid 127).

Druge,   možda   manje   pouzdane   detalje   Zenonovog   života   donosi   knjiga   "Životi   poznatih 
filozofa" Diogena Laertija, gdje je zabilježeno da je on bio sin Teleutagore, usvojeni sin 
Parmenida i "dobar u debatiranju obje strane neke rasprave, univerzalni kritičar", te da ga je 
elejski tiranin zatvorio, a možda i ubio.

1.2 Djela

Iako nekoliko antičkih pisaca spominje Zenonova pisana djela, nijedno nije sačuvano.

Platon kaže da su Zenonova djela "donesena u Atenu prvi put prilikom..." posjeta Zenona i 
Parmenida. Platon dalje kaže da je Zenon rekao da je to djelo "trebalo obraniti Parmenidove 
argumente",   da   je   napisano   u   Zenonovoj   mladosti,   ukradeno,   i   objavljeno   bez   njegovog 
odobrenja. Platon daje Sokratovo parafraziranje "prve teze prvog argumenta" u Zenonovom 
djelu, koja glasi: "[...] ako ima više bića, ona moraju biti u isto vrijeme i slična i različita, što  
je nemoguće, jer slično ne može biti različito, niti različito slično".

Proklo je u svom komentaru Platonovog Parmenida rekao da je Zenon pronašao "[...] ne 
manje od četrdeset argumenata koji pokazuju kontradikcije[...]" (st. 29)

Zenonovi su argumenti možda prvi primjeri metode spoznaje zvane reductio ad absurdum, 
također zvane i dokaz pomoću kontradikcije.

2. Paradoks dihotomija

4

Prema Aristotelu, argument Dihotomije sastoji se u tome "kako ne postoji gibanje zbog toga 
što ono koje se premješta treba stići do polovice prije negoli do cilja" (Fiz. 239b11-13). 
Međutim, "polovica pak je beskonačno, a beskonačnosti je nemoguće prijeći" (Fiz. 263a5-6). 
Dakle, ono gibajuće (neka je to neki trkač) prije negoli prijeđe cijeli put mora prvo prijeći 
polovicu, zatim četvrtinu, pa osminu i tako beskonačno dalje, dakle, općenito odsječke puta 
1/2n (n = 1, 2, 3, ...). Dakako, ovdje je udaljenost AB koju trkaču valja prijeći "normalizirana" 
na jedinicu (vidi sliku 1a). Postoji i tzv. 'obrnuta' inačica Dihotomije, gdje trkač ne bi mogao 
niti započeti utrku, budući bi prije nego li prijeđe polovicu puta morao prijeći četvrtinu puta, a 
prije toga osminu i tako dalje. Kako sada nema prve točke u nizu beskonačno mnogo točaka, 
trkač ne bi mogao niti započeti trku (vidi sliku 1b). 

Slika 1. 

Valja pripomenuti kako je u Zenonovu dokazu potpuno nebitno kako trkač prelazi ove 
odsječke (polovice) puta. Od trkača bi se moglo tražiti "da se istodobno s kretanjem prije 
izbroji polovica pri svakoj pojedinoj nastaloj polovici" (Fiz. 263a6-9), dakle, trkač bi mogao 
legato (dakle, u jednom komadu, neprekidno) trčati i usput brojati prijeđene intervale: 

[0,1/2], [1/2,3/4], [3/4,7/8], ..., [(2n-1-1)/2n,(2n-1)/2n] 

odnosno, trčati neprekidno i brojati prva (polovica), druga, treća .... Ovo bi, međutim, vodilo 
do jednog sasvim standardnog contradictio in adiecto, jer, kako kaže Aristotel, "kad je 
prijeđena cijela crta, izlazi da je izbrojen beskonačan broj, što je po općem mnijenju 
nemoguće" (Fiz. 263a9-11). S druge pak strane, kada Aristotel govori o još jednoj inačici 
Dihotomije u smislu da nešto ne može "pojedince taknuti beskonačnost u konačnome 
vremenu" (Fiz. 233a21), ovo taknuti valja shvatiti doslovno; taknuti može značiti fizički 
kontakt trkača i postaja na njegovom putu, koje se podudaraju s točkama puta 

1/2, 3/4, 7/8, ..., (2n-1)/2n 

kojih pak ima beskonačno mnogo. Trkač bi primjerice mogao trčati staccato (dakle, 
odsječeno, isprekidano), odnosno, protrčati, primjerice, prvi odsječak puta (polovicu) pa se 
nakratko zadržati u točki 1/2; zatim protrčati drugi odsječak puta (četvrtinu) i stati u točki 3/4, 
i tako dalje, ili pak opet trčato legato i doticati nešto pri postajama puta. Međutim, ono što je 
bitno u svih ovih inačica Zenonove Dihotomije jest pretpostavka dolaženja trkača na cilj u 
konačnome vremenu, jer riječ je o okončanom, izvršenom zadatku, odnosno, o dolaženju 
trkača na cilj u točki B. Konačno je vrijeme suština paradoksa jer bi u tom slučaju u 

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti