Logistički centar
Sadržaj:
1.
Uvod
..................................................................................................................................3
2.
Pojam i značaj logističkog centra
.........................................................................4
2.1.
Pojam
.....................................................................................................................4
2.2.
Značaj
....................................................................................................................6
2.3.
Istorijski razvoj
.....................................................................................................7
3.
Struktura logističkih centara
..................................................................................8
3.1.
Robni terminali
...................................................................................................10
3.1.1.
Hub i gateway terminali
...............................................................................11
3.1.2.
Cross docking terminal
.................................................................................12
3.1.3.
Dry port i offshore terminal
.........................................................................12
3.1.4.
Speedport kontejnerski terminal
.................................................................14
3.2.
Zelena logistika
…...............................................................................................15
3.3.
Nove tehnologije
..................................................................................................16
3.3.1.
Radiofrekvencijska identifikacija
...............................................................16
3.3.2.
Automatizacija robnih procesa i elektronska identifikacija
.....................17
3.3.3.
Elektronsko poslovanje
................................................................................19
4.
Kvalitet usluga i logistički menadžment
...........................................................19
4.1.
Vrste usluga u okviru logističkog centra
..........................................................19
4.2.
Kvalitet usluge
.....................................................................................................21
4.2.1.
Logistički informacioni sistem
.....................................................................21
4.3.
Performanse za merenje kvaliteta usluga
.........................................................24
4.4.
Menadžment kvaliteta transportno-logističkih usluga
....................................25
4.4.1.
Logistička usluga i troškovi
.........................................................................28
4.4.2.
Karakteristike logističkog koncepta poslovanja
........................................31
5.
Zaključak
......................................................................................................................32
6.
Literatura
......................................................................................................................33
7. Pregled grafičkih priloga
……………………………………………...….34
1.
Uvod
Imajući u vidu značajan napredak logistike od 50-tih godina prošlog veka, brojna istraživanja
bila su usredsređena na ovu oblast u njenim različitim primenama. Zbog trenda nacionalizacije i
globalizacije koji je obeležio poslednje decenije, značaj logističkog menadžmenta je zabeležio
porast u različitim poljima. Za industrije logistika pomaže u optimizaciji postojećih procesa
proizvodnje i distribucije koji su bazirani na istim izvorima kroz upravljačke tehnike usmerene
ka promovisanju efikasnosti i konkurentnosti preduzeća.
Sama logistička usluga je rezultat niza međusobno usklađenih, sinhronizovanih i povezanih
logističkih procesa i nije moguće poboljšanje kvaliteta usluge bez unapređenja svih procesa i
aktivnosti u logističkom lancu. Logistički sistemi kao entiteti logističkog lanca sadrže veliki broj
podsistema i strukturnih elementa, što zahteva efikasan proces upravljanja logističkim resursima,
uz stalno merenje, analizu i unapređenje logističkih performansi.
Današnji svet je globalizovan i zavistan od sigurnosti i pravovremenosti snabdevanja, što mu
kvalitetna organizacija logistike omogućava. Dodatnu važnost logistici daje trend preseljenja
proizvodnje u područja s nižim troškovima proizvodnje. Time su troškovi proizvodnje svedeni
na minimum i ključna kompetetivna prednost postaje - kvalitet i troškovi unutar lanca
snabdevanja, u kojem je logistika jedna od najvažnijih karika. Spoznaja suštine logističkih
centara preduslov je uspešnog planiranja, optimizacije, projektovanja, upravljanja, kontrole i
analize logističkih procesa i podsistema. Zahtevi transporta u lancima snabdevanja, ekološki
zahtevi i potreba obezbeđenja kvaliteta življenja u gradovima regiona, posebno ističu značaj
izbora lokacija logističkih centara, način i vremena njihovog snabdevanja.
Kompleksnost problematike i priroda sistema gradske logistike uslovljavaju da se pojedini
koncepti u gradovima pojavljuju u različitim kombinacijama. Definisan je veći broj koncepcija
za rešavanje problema gradske logistike:
-
Kooperativni logistički sistemi,
-
Logistički centri,
-
Koncept koncentracije informacionih tokova,
-
Koncept kontrole stepena iskorišćenja tovarnog prostora,
-
Podzemni sistemi transporta robe,
-
Koncept orijentacije na ekološka vozila,
-
Koncept logističkog udruženja,
-
Regulativni koncept gradskih uprava,
-
Itd.
1

U cilju ostvarenja što uspešnijeg poslovanja, poodavno je odgovoreno na pitanja “Kako
proizvesti?” i “Kako prodati?”. Nakon industrijskog inženjerstva, koje je imalo glavnu ulogu da
odgovori na izazove problema proizvodnje do 60-ih godina prošlog veka, marketing je preuzeo
ulogu u približavanju proizvođača kupcu, odnosno potrošaču, kako bi proizvođač bio u
mogućnosti da identifikuje i zadovolji želje i potrebe kupca.
Ukupna problematika razvoja i funkcionisanja regije, kao složenog sistema u okviru kojeg deluju
brojne zakonitosti, još je krajem XIX i početkom XX veka pokušana da se stavi u teorijske
okvire. Osnovna svrha takvog teorijskog pristupa je otkriti i izgraditi analitičke metode praćenja
razvojne problematike, metoda identifikacije razvojnih faktora i ograničenja i utvrditi modele
optimizacije razvojnih procesa u regiji. Sam teorijski pristup obuhvata teorije, modele i analize, a
strukturu istog čine grupe teorija (teorija lokacija i sl.), grupe modela (lokacijski i prostorni) i
grupe analitičkih metoda.
Zbog važnosti logistike, kao osnove sigurnog i pravovremenog snabdevanja, njen razvoj ima
veliki uticaj na celokupni razvoj kako pojedinog grada, regiona tako i jedne zemlje u celini.
Razvojem logistike će porasti interes za ulaganje u gradske sredine kao nosioce privrednog rasta
Srbije, kako u samoj logistici i povezanim delatnostima, tako i za ulaganja u industriju i razvoj
visoke tehnologije.
Savremeno poslovanje je došlo do visokog stepena razvoja u davanju novih rešenja u cilju
uspešnijeg poslovanja i davanju odgovora na novo ključno pitanje: kako ostvariti racionalno
poslovanje ili proizvodnju i postati konkurentan na tržištu (po ceni, kvalitetu, asortimanu,
rokovima...), kako se približiti potencijalnom kupcu i ostvarivati veći profit. U beskompromisnoj
borbi sa žestokom konkurencijom, sprovođenjem poslovnih aktivnosti nije lako postići visoku
profitabilnost, sa jedne strane, a zadovoljstvo potrošača i zaposlenih, sa druge strane. Visok nivo
uspešnosti poslovanja danas se postiže racionalizacijom poslovnog sistema: nalaženjem i
sprovođenjem najcelishodnijih koncepata i metoda za poboljšanje i usavršavanje sveukupnog
poslovanja poslovnih sistema. Pristup koji u rešavanju problema racionalizacije dominira u
razvijenom svetu jeste logistički pristup.
Logistika kao poslovna funkcija obuhvata sve delatnosti potrebne za kompleksnu pripremu i
realizaciju prostorne i vremenske transformacije dobara i znanja. Ona nastoji upotrebom ljudskih
resursa i sredstava u sistemima staviti na raspolaganje tržištu tražena dobra u pravo vreme i na
pravom mestu, u traženoj količini, kvalitetu i ceni , s tačnim informacijama vezanim za ta dobra.
Naglasak je na minimalnim troškovima i optimizaciji, kako bi se postigla veća profitabilnost.
Danas se logistika u razvijenom svetu bavi problemima obezbeđenja svih uslova potrebnih za
uspešno funkcionisanje poslovnog, vojnog ili tehničkog sistema, odnosno organizacije, tako da
izučava sve elemente integralne logističke podrške nužne da bi sistem izvršavao svoju funkciju
na propisan i željeni način. Ovo znači da integralna logistička podrška obuhvata i elemente
tehničkog karaktera (razvoj, proizvodnja, transport, snabdevanje, održavanje itd.), ali i elemente
opšteg ili socijalnog (raspoloživost ljudstva, obuka, uslovi okoline), kao i ekonomskog karaktera
(troškovi, obrtna sredstva, rentabilnost, profit).
Zadatak logistike je integracija materijalnih, informacionih i energetskih tokova u poslovnim,
3
proizvodnim, uslužnim i vojnim organizacijama. Ona je savremena poslovna funkcija kojom se
identifikuju, obezbeđuju, prate i kontrolišu neophodni resursi u najširem značenju te reči.
Logistika konkretno podržava postupak upravljanja, tako što u integralnom obliku obezbeđuje
kvalitativnu (po vrstama), kvantitativnu (po količini) i terminsku (prema rokovima) raspoloživost
elemenata sistema kojima se upravlja.
Logističkom podrškom se naziva skup elemenata čiji je zajednički zadatak pružanje podrške
osnovnoj funkciji sistema. Ako je dejstvo tih elemenata na određeni način koordinirano, pri
čemu se postiže efekat sinergije, onda se kaže da se radi o integrisanoj (ili integralnoj) logističkoj
podršci. Pod efektom sinergije se podrazumeva uticaj grupnog delovanja elemenata, kojim se
postiže učinak veći od zbira pojedinačnih učinaka istih elemenata.
Najjednostavnije rečeno, zadatak logistike u organizaciji jeste da obezbedi da “prava stvar bude
na pravom mestu, u pravo vreme i u pravoj količini”, sa minimalnim troškovima, a na
zadovoljstvo svih učesnika. Iza ove “jednostavne” definicije – slobodno se može reći – krije se
sva složenost logistike (kako zadovoljiti suprotstavljene zahteve), koja se od strane
Međunarodnog udruženja logističara definiše i kao veština i kao nauka.
2.2.
Značaj
Logistički centri kao ideja i realna forma egzistiraju već duži niz godina. Međutim njihovi
osnivači, funkcija, struktura i ciljevi razvoja su tokom vremena dobijali različite oblike i različite
nazive i funkcije, kako u terminološkom tako i u tehnološkom smislu. Robni tokovi su uzročno-
posledični faktor stalnog porasta prostornih, vremenskih i količinskih transformacija u
neprekidnoj smenjivosti aktivnosti pakovanja, utovara, transporta, skladištenja, ponovnog
pretovara, transporta, istovara, skladištenja, isporuke itd. Upravo ova područja se neprekidno
istražuju i analiziraju u pogledu mogućnosti racionalizacije, ubrzanja protoka robe, povećanja
efikasnosti logističkih sistema, harmonizacije logističkih procesa i kooperacije učesnika u
logističkim lancima
Razvoj mreže logističkih centara na nacionalnom i međunarodnom planu predstavlja preduslov
optimizacije transportnih i logističkih lanaca. Osnivanjem i razvojem robno-transportnih centara
višestruko se ostvaruju ciljevi saobraćajne politike jedne zemlje, ciljevi urbanizacije, ciljevi
regionalne privrede kao i ciljevi zaštite prirodne i životne sredine.
Logistički centar predstavlja savremeni objekat u kojem se pribire, čuva, dorađuje i priprema
roba za dalju distribuciju do kupaca. Sastavni je deo trgovinske infrastrukture, a razvio se iz
tradicionalne funkcije skladišta, tako što se povećava broj funkcija, primjenjuju savremena
načela organizacije rada, nove tehnike i tehnologije, omogućuje visoka koncentracija robe i brz
protok u distribucijskim kanalima, te ravnomerno i racionalno napajanje maloprodajnih tačaka.
Logistički centar može biti i maloprodajni objekt kao najviši stupanj koncentracije maloprodajne
trgovine. Na razmerno malom prostoru potrošač ima mogućnost izbora najrazličitijih proizvoda i
usluga (primer logističkog centra je prikazan na
Slika 1
.).
Zečević S.: Robni terminali i robno-transportni centri, Saobraćajni fakultet Beograd, 2006.
Baletić, Z.: Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod ‘’Miroslav Krleža’’ i Masmedia, Zagreb, 2003
4

Međutim prvi zapisi posvećeni logistici počeli su da se pojavljuju tek sredinom prošlog
veka, u
vreme kada Piter Draker, poznati biznis ekspert, autor i konsultant, izjavljuje da je
logistika
postala mogućnost za organizacije koje žele da uvećaju svoju korporativnu efikasnost.
U civilizaciji logistika dobija na značaju početkom prošlog veka kroz rešavanje problema
distribucije poljoprivrednih,transportnih i skladišnih problema. 70-ih godina logistika prodire u
proizvodnju, 80-ih u oblast trgovine i širenje kompjuterske tehnike, 90-ih u koncentraciji roba, a
u današnje vreme u oblast putničkog saobraćaja.
3.
Struktura logističkih centara
Ciljevi razvoja logističkih centara najčešće se klasifikuju prema području društveno-privrednog
interesa, interesnim grupama (nosiocima odlučivanja), makro, meta i mikro aspektu posmatranja
sistema robno-transportnog centra, a različiti aspekti posmatranja i izdvajanja ciljeva razvoja
robno-transportnih centara omogućavaju njihovo različito strukturiranje, a u nekim slučajevima
dolazi i do preklapanja ciljeva iz različitih grupa (
Slika 2.).
Logistički centri predsatvaljaju centralne elemente savremenih logističkih i poslovnih mreža.
Postoje različiti tipovi logističkih mreža i različitim brojem i strukturom logističkih centara.
Logistički centri se razlikuju po makro i mikro lokacijskom položaju, strukturi funkcija i
podsistema, stepenu razvijenosti, organizaiji i tehnologiji, ali je svima zajedničko da
objedinjavaju različite podsisteme i pružaju kompleksne logističke usluge.
Logistički centri mogu biti mali (od 1ha) i veliki (preko 200ha). U logističkom centru dolazi do
transformacije robnih i transportnih tokova.
Ocena razvoja i izgradnje logistiškog centra na području velikih aglomeracija, podrazumeva da
nosioci odlučivanja i potencijalni investitori imaju definisan sistem ciljeva. Ciljevi su sastavni
deo modela strateškog i operativnog odlučivanja, na čijoj osnovi se razvijaju kriterijumi i
utvrđuju relevantne ocene za i protiv razvoja logističkog centra.
Interes i ciljeve za razvoj logističkih centara imaju:
vlade i ministarstva,
regionalne i gradske uprave
transportna privreda (železnička, drumska, špediterska preduzeća, itd.),
trgovina,
industrija,
pojedinci - fizička lica, stanovnici grada.
Veličković M.,: Logistički centri, diplomski rad, str.75, Niš, 2009.
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti