Rezime
Danas daljina više ne predstavlja prepreku u međunarodnom poslovanju i transportu. Kako
moderna sredstva komunikacije sve više približavaju poslovne partnere koji su često veoma
udaljeni, neophodno je logisticki podržati sve aktivnosti ovih poslovnih odnosa. Zahtjevi za
kvalitetom postaju sve izraženiji, a sam kvalitet postaje sve manje uočljiv. U takvom
ambijentu profesionalnost nije više jedini preduslov uspjeha već to postaje i lični odnos koji
se razvija izmedu poslovnih partnera a koji postaje osnov uspješne saradnje. Ako se
analiziraju funkcije svih učesnika u logističkom lancu, dolazi se do zaključka da
međunarodne špedicije imaju najviše uslova da se razviju u savremene organizatore
cjelokupnog transporta, pod uslovom da budu kadrovski, funkcionalno i informaciono
ojačani.
Ključne riječi
:
špedicija, špeditersko poslovanje, logistika
Summary
Today, distance is not a barrier in international business and transportation. As modern means
of communication are converging toward business partners who are often far apart, it is
necessary logistic support all the activities of these business relationships. Requirements for
quality is increasing, but the quality is less visible. In such an atmosphere of professionalism
is not the only prerequisite for success but it becomes a personal relationship that develops
between the partners and that becomes the basis of successful cooperation. If we analyze the
functions of all the participants in the logistics chain, it can be concluded that the
international freight forwarding have most conditions to develop into modern organizers of
the entire transport, provided that they are staffed, functional and information strengthened.
Keywords
:
freight, forwarding operations, logistics
Udruženje saobraćaja i veza Privredne komore Republike Srpske obuhvata sledeće djelatnosti
i to:
drumski saobraćaj
željeznički saobraćaj
riječni saobraćaj
vazdušni saobraćaj
pretovarne usluge
poštanski saobraćaj
telekomunikacije
špedicije
rtc i carinske zone
putnu privredu
1. DEFINICIJA I VRSTE ŠPEDITERSKE DJELATNOSTI
U našoj teoriji i praksi koriste se dva pojma: “Špedicija” (špediter) i pojam „Otpremništvo“.
Pojam špediter odnosno špedicija (
Eng.– Forwarding agent/Forwarder)
koji u osnovi polaze
od lat. riječi “
Expedire
”, što u doslovnom prevodu znači urediti ili odriješiti, dok se u
praktičnoj primjeni prevodi sa pojmovima, otpremiti/poslati. U stručnoj literaturi, postoji više
definicija špeditera, ali je osnovna :
“
To je preduzetnik, pravno ili fizičko lice koje se isključivo bavi organizacijom otpreme i prijema
robe svojih komitenata pomoću vozara kao i drugim poslovima koji su s tim u vezi, a koji svojom
djelatnošću štiti interes komitenta u domaćem ili međunarodnom poslovanju”
U definisanju pojmova međunarodne špedicije i međunarodnog špeditera, važne su još tri
sledeće definicije, u kojima se špediter u potpunosti definiše.
Prva definicija
. Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, daje definiciju međunarodnog
špeditera:
“
Preduzeće upisano u registar koje obavlja poslove oko otpreme, dopreme i organizovanja
transporta robe u međunarodnom i unutrašnjem transportu a po nalogu i za račun komitenata. To
je posebna privredna djelatnost u grupaciji, za saobraćaj i veze i grane spoljne trgovine, koja ima
uslužni karakter, čiji se zadaci i sadržaj djelovanja identifikuju sa savjetodavnom funkcijom u
poslovima carinskog posredovanja, organizacije transporta u poslednje vrijeme i poslovima
osiguranja, trgovine i turizma“.
Druga definicija.
Zakon o obligacionim odnosima takođe daje definiciju špeditera:
“Ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da radi transporta određene robe sklapa u svoje ime i
za račun nalogodavca ugovor o prevozu, i druge ugovore potrebne za izvršenje transporta, te da
obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu
naknadu. Ako je ugovorom predviđeno, špediter može sklopiti ugovor o prevozu i preduzimati druge
pravne radnje u ime i za račun nalogodavca”.
Najbitnije je, poznavanje tehnoloških zahtjeva robe i sva njena bitna svojstva, zatim
pronalaženje najpovoljnijeg prevoznog puta po vidovima transporta, zahtjeve za
skladištenjem robe, osiguranje carinskih formalnosti (ako se radi o kretanju robe preko
granice), kvantitativna i kvalitativna kontrola robe, pred-finansiranje carinskih usluga i robe,
kao i neki ostali prateći zahtjevi i poslovi. U međunarodnom transportu, špediter bi morao
dobro da poznaje Zakone zemalja, kroz koje roba prolazi, ali i tehnike međunarodne trgovine
međunarodne transpostne propise, trgovačke propise, bankarske, osiguravajuće i carinske
propise, kao i sve nastale promjene i izmjene na tom planu, kako bi omogućio svom
komitentu, što ekonomičniju otpremu/dopremu robe, od svog komitetnta do određenog
mjesta preuzimanja i obratno. Osim toga, veoma je važna njegova vještina snalaženja u
prostoru za vrijeme razmjene robe. Po pravilu, špediter, ne obavlja preboz robe, nego
angažuje prvevoznika, i sva druga neophodna privredna društva, kako bi se realizovao
transport komitentove robe, u svoje ime a za račun komitenta. Veći špediteri imaju svoje
vozne parkove, i daju usluge trećim licima.
3
U špediterskoj djelatnosti vrlo često se mogu sresti i pojmovi “međušpediter”, na koji je
glavni špediter prenio veći dio špediterskog posla i “podšpediter”, koji je u cjelini preuzeo
izvršenje posla, umjesto glavnog špeditera. Postoji više podjela špediterskih poslovanja
prema:
djelokrugu poslovanja
( međunarodna i unutrašnja)
obilježju poslovanja
( lučka, granična, kopnena)
vidovima transporta
( avio, drumska, riječna, pomorska, pomorsko-riječna)
Navedene podjele su formalne prirode, jer savremene špediterske organizacije bave se,
organizacijom u svim vidovima transporta, osim što kod nekih može da preovlada
specijalizacija, za neki vid transporta, neku vrstu robe, neki pravac transporta itd. U poslednje
vrijeme, veliki špediteri odnosno multi operatori (MTO) kako ih zovu u razvijenim zemljama,
pored redovne djelatnosti, bave se potpuno novim načinom organizacije transporta robe
željeznicom, preko zakupljivanja trasa u poedinim zemljama. Cijena trase se ne ugovara po
tonskim kilometrima, već po broju vozova.
3
Baker, M.: Marketing Strategy and Management, London, 1985.
