JU EKONOMSKA ŠKOLA
BOSNA I HERCEGOVINA
Obrazovni profil: Ekonomski tehničar
MATURSKI RAD
OBLAST: Poslovna ekonomija
TEMA: Vrste skladišta
Mentor:
Kandidat:
, april 2018.
Sadržaj
UVOD ..............................................................................................................................
1 LOGISTIKA..................................................................................................................
1.1. Razvoj logistike .......................................................................................................
2. SKLADIŠTE...............................................................................................................
2.1. Pojam i funkcije skladišta.......................................................................................
2.2. Prijem robe..............................................................................................................
2.3. Smještaj i čuvanje robe
2.4. Izdavanje robe iz skladišta ......................................................................................
3. POJAM I VRSTE SKLADIŠTA................................................................................
3.1.Skladište prema načinu izgradnje ...........................................................................
3.2. Skladišta prema stupnju mehaniziranosti................................................................
3.3. Skladišta prema funkcijama.....................................................................................
3.4. Skladišni procesi i organizacijske jedinice unutar skladišta ...................................
3.5. Raspored robe u skladištu ........................................................................................
ZAKLUČAK
LITERATURA ..............................................................................................................
1. LOGISTIKA
Logistika se u širem kontekstu najčešće povezuje ili razvrstava u područje industrijskog
inženjerstva. Logistika kao znanost, u najširem smislu, predstavlja skup multidisciplinarnih i
interdisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti planiranja, organiziranja,
upravljanja i kontroliranja tokova materijala, osoba, energije i informacija u sustavima. Ona
nastoji naći metode optimizacije tih tokova s ciljem ostvarivanja ekonomskog efekta, odnosno
profita. Općenito je logistika znanje i vještina razvoja, projektiranja, implementacije i
upravljanja opskrbom, održavanjem i zbrinjavanjem sustava. Pojednostavljeno se može reći da
je logistika potrebna u svakoj djelatnosti i svakom poduzeću u kojoj postoji neki tok materijala,
informacija, energije, ili ljudi. Postoji više vrsta logistike, a one koje su bitne u okviru ovog
završnog rada su tehnička logistika i poslovna logistika.
Poslovna logistika naime podrazumijeva organiziranje i upravljanje svim resursima i
njihovim tokovima u poslovnim procesima, pri čemu su dominantni vrijednosni resursi.
Tehnička logistika (TL) podrazumijeva rješavanje tehnologije i tehnike kretanja i mirovanja
materijala (i informacija) u procesima proizvodnje, ili u procesima uslužnih djelatnosti.
Težište sadržaja i ciljevi tehničke logistike su na onim procesima koji se temelje na
stvaranju nove vrijednosti, u kojima je tok materijala temeljni tok, prema tome se vidi da je
riječ o proizvodnji. Upravo se prema toj činjenici može sažeti glavni zadatak tehničke logistike
koji glasi da logistika mora osigurati da određeni materijal odgovarajuće kvalitete, u određenoj
količini, s pravim informacijama bude raspoloživ u određenom trenutku, na određenom mjestu,
kod određenog korisnika i sa optimalnim troškovima. (Bloomberg, 2006:450). U tvrtkama koja
se bave uslužnim djelatnostima postoje također tokovi materijala, uzmimo primjer kao
temeljnih poduzeća ona kod kojih je riječ o prometu, pri čemu su određeni zadaci tehničke
logistike u konačnici isti, ali naravno sa drugim tehnologijama i drugačijim sredstvima.
Također kod pojmova vezanih za logistiku razlikuje se još i pojam logističkog lanca, odnosno
lanac opskrbe koji podrazumijeva zajednička rješenja logistike za dva ili više poduzeća koja su
povezana tokovima materijala, a glavni im je cilj osiguranje bolje poslovne povezanosti
(Bloomberg, 2006:450)
U literaturi se susreću brojne definicije logistike, iako se u njima ne pravi nikakva
razlika između logistike kao aktivnosti i logistike kao znanosti. U nastavku se navodi nekoliko
definicija koje je prikupio i objavio prof. Pfohl, neprijeporno jedan od najpoznatijih teoretičara
logistike u svijetu. Prema Pfohlu najadekvatnije su ove tri definicije:
U fokusu prvog pokušaja definiranja logistike su tok, tokovi, protoci. Tako logistika
obuhvaća sve djelatnosti kojima se planira, upravlja, ostvaruje i kontrolira prostorno-
vremenska transformacija dobara i sve transformacije u vezi količine, vrste i svojstava dobara,
rukovanja dobara, kao i logističkoga određivanja dobara. Zajedničkim djelovanjem tih
djelatnosti se pokreću tokovi dobara koji po mogućnosti učinkovito povezuju točku isporuke s
točkom primitka. Učinkovito povezivanje točaka isporuke s točkom primitaka znači da
logistika treba osigurati: da je točka primitka opskrbljena od točke isporuke pravim
proizvodima i/ili uslugama (u vrsti, količini, kvaliteti...), u ispravnom i primjerenom stanju, u
pravo vrijeme, na pravom mjestu, ali sve to uz minimalne troškove. Definiciju logistike u kojoj
dominantno mjesto imaju tokovi objavilo je američko logističko društvo, koja se u SAD veoma
mnogo citira: „Logistika je proces planiranja, ostvarivanja i kontrole učinkovitih, troškovno
efektivnih tokova i skladištenja sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda i time povezanih
informacija od točke isporuke do točke primitka, primjereno zahtjevnima kupaca.“ Isto tako je
prema tokovima orijentirana i definirana europske matične organizacije nacionalnih logističkih
društava u Europi, koja glasi: Logistika je „organizacija, planiranje, provedba i kontrola tokova
dobara od razvitka i od kupovine preko proizvodnje i distribucije do krajnjega kupca s ciljem
da, uz minimalne troškove i uz minimalno trošenje kapitala, zadovolji zahtjeve tržišta“
(Zelenika, Pupavac 2008:16).
Za drugu skupinu definicija logistike je karakteristično da se u njenom fokusu nalazi
životni ciklus proizvoda, ili usluge. Bit pojma životnog ciklusa jednog proizvoda ili usluge, ili
općenito jednog sustava se sastoji u tome da on nastaje (ili se rađa) u procesu planiranja,
projektiranja, konstruiranja, izrade ili izgradnje, razvitka, uporabe, ali nakon određenog trajanja
od će se ugasiti, zastarjeti, odnosno završiti u otpadu (odnosno „umrijet će“). Prema tome,
temeljne faze životnoga ciklusa jesu: uvođenje (proizvoda na tržište), rast (prihvaćanje
proizvoda na tržištu i znatno povećanje profita), zrelost (usporava se rast prodaje) i opadanje
(opadanje prodaje i profita). Logističke aktivnosti su usmjerene na određene transformacije u
pojedinim fazama životnoga ciklusa. Sukladno temeljnim zakonitostima životnog ciklusa
Međunarodno logističko društvo je definiralo logistiku kao „pripadajući menadžment koji za
vrijeme trajanja jednoga proizvoda jamči učinkovitije korištenje servisa i odgovarajuće
ostvarenje logističkih elemenata u svim fazama životnoga ciklusa, tako da se pravodobnim
postizanjem u sustav jamči efektivno upravljanje resursne potrošnje“ (Zelenika, Pupavac
2008:17).
Treća skupina definicija logistike orijentirana je prema usluzi. Temelji se na zamisli
da se usluga može korisniku (potrošaču, kupcu) staviti optimalno na raspolaganje samo ako se
koordinacijom ostvare sve aktivnosti za proizvodnju. Sukladno tome logistika je „proces
koordinacije svih nematerijalnih aktivnosti, koje se trebaju ispuniti da bi se jedna usluga
ostvarila na efektivan način u pogledu troška i u odnosu na korisnika tj. kupca“. Težište tih
aktivnosti leži u sljedećim područjima: najkraće vrijeme čekanja, odnosno vrijeme upita,
ponude, ugovora, narudžbe, menadžment kapaciteta usluga i dogotovljenja usluge putem
distribucijskog kanala (Zelenika, Pupavac 2008:17).
Imajući na umu navedene definicije pojma logistike, kao i brojne druge nespomenute
definicije toga pojma, činjenica je da je znanstveno utemeljeno definiranje pojma logistike, s
obzirom na prostornu i vremensku dimenziju i veoma široku lepezu elemenata toga pojma,
teško postaviti čvrsto razgraničenje, jer logistika kao znanost predstavlja najvažniju osnovu za
logistiku kao aktivnost i obrnuto logistika kao aktivnost treba i mora biti utemeljena na logistici
kao znanosti. Nakon definiranja pojmova opće i specijalističke logistike kao znanosti, potrebno
je definirati pojmove opće i specijalističke logistike kao aktivnosti. Na današnjem stupnju
razvitka znanosti, tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa moglo bi se
reći da je opća ili univerzalna logistika kao aktivnost skup planiranih, koordiniranih,
reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti (odnosno funkcija, procesa, mjera, poslova,
operacija, radnji...) kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi
svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)
proizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija i drugog u
sigurne, brze i racionalne (odnosno optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke
materijala, kapitala, znanja, informacija, od pošiljatelja (odnosno točke isporuke: sirovinske
baze, (polu) proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika) preko točke ili točaka
razdiobe, odnosno točke koncentracije do primatelja (odnosno točke primitka: proizvođača,
skladišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača) ali s ciljem da se uz minimalne
uložene potencijale i resurse (ljudske, proizvodne i financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi
tržišta (odnosno kupca, korisnika, potrošača i drugih).
Analiza ovog definiranog pojma „logistike“ zahtjeva i odgovore na brojna pitanja koji
bi tražili pozornost i prostora posebne rasprave, pa se stoga postavlja samo jedno pitanje: Koje
sve aktivnosti obuhvaća pojam opće ili univerzalne logistike. Evo i pojednostavljenoga
odgovora (Zelenika, Pupavac 2008:19). Neprijeporno je da pojam opće ili univerzalne logistike
obuhvaća ove aktivnosti: proizvodnje, prerade, obrade, dorade, održavanja, pakiranja,
signiranja (obilježavanja), slaganja, sortiranja, vaganja, mjerenja, skladištenja, punjenja i
pražnjenja kontejnera i prijevoznih sredstava, transport (prijevoz), fumigraciju, deratizaciju,
dezinsekciju, špediciju, agenciju, osiguranje, carinjenje, kupoprodaju, distribuciju, marketing,
menadžment, kalkulacije, financiranje, kontroling, praćenje izvršavanja određenih aktivnosti,
pravnoekonomsko reguliranje odnosa između brojnih sudionika u logističkim procesima.
Tako definirana opća ili univerzalna logistika kao aktivnost sadrži i sve relevantne
elemente gotovo svih vrsta specijalističkih logistika kao aktivnosti, primjerice: proizvodna
logistika kao aktivnost, trgovinska logistika kao aktivnost, prometna logistika kao aktivnost,
špediterska logistika kao aktivnost. Sukladno tome moguće je, a često puta i potrebno definirati
specijalističke logistike kao aktivnosti (Zelenika, Pupavac 2008:19).
1.1. Razvoj logistike
