1.

 

UVOD

Lumbalni bol doživi 80% ljudi tokom života. Podjednako je čest kod 

osoba oba pola. Ima osobinu da recidivira. Lumbalni bolni sindrom je jedan 

od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice i najčešći uzrok izostanka 

s posla. Procenjuje se da 80% populacije tokom života, bar jednom, oseti bol u 

području donjeg, lumbalnog dela kičme, koji recidivira kod najmanje 50% 

ovih   pacijenata.   Problem   "bola   u   leđima"   se   najčešće   javlja   u 

najproduktivnijem   periodu   čovjekovog   života,   između   tridesete   i   pedesete 

godine starosti, podjednako često kod osoba oba pola. Kod većine je praćen 

smanjenom   sposobnošću   za   rad   i   potrebom   za   adekvatnim   medicinskim 

tretmanom. Međutim, srećna okolnost je ta da većina pacijenata s lumbalnim 

bolnim sindromom, uglavnom, prođe kroz odgovarajući medicinski tretman i 

oporavi se u potpunosti, a samo kod 5% pacijenata ovaj bol pređe u stadijum 

hronične bolesti.

Bol može biti veoma jak, nekad povremen, pojavljuje se postepeno ili 

naglo.   Uzroci   bola   u   ledjima   najčešće   su   kombinacije   činilaca:   starenje, 

osteoporoza,   prolaps   intravertebralnog   diska,   slabost   leđnih   mišića,   fizički 

napori, gojaznost. Bol u ledjima može biti ponekad znak i ozbiljnijih bolesti 

kao što su dijabetes, bubrežne bolesti ili tumora.

1

2. LUMBALNI SINDROM

Postoje mnogobrojni nazivi za ovo bolno stanje: bolna leđa, bolna krsta, 

lumbago, krstobolja. Stručni naziv za bol u leđima je lumbalni bolni sindrom 

(LBS). Lumbalni bolni sindrom je skup simptoma različite etiologije koje se 

prezentuju u vidu bolova u ovoj regiji i to na prelazu lumbalnog u sakralni 

dEo kičme između vrlo pokretnog i opterećenog zadnjeg lumbalnog pršljena i 

slabo pokretne sakralne kosti.

Lumbalni     sindrom     podrazumeva     tegobe     u     vidu     bolova,     uz 

poremećaj   funkcije lumbosakralnog dela kičmenog stuba i zaštitnu mišićnu 

reakciju   na   bol   (spazam),   a   često   i   simptome   kompresivne   lumbalne 

radikulopatije. Kod nas se sreću sledeći nazivi za tegobe u lumbosakralnom 

predelu koje su obuhvaćene pojmom lumbalni sindrom: lumbalna diskopatija, 

lumbago,   lumboishialgija,   išijas,   kompresivni   lumbalni   sindrom,   lumbalna 

spondiloza ili spondilartroza i dr.

Lumbalni   bolni   sindrom   (lumbago)   je   termin   koji   određuje   bol   u 

donjem delu leđa, odnosno slabinskom delu kičmenog stuba. Donji deo leđa 

podnosi najveće opterećenje i nosi najveći deo telesne težine, zbog čega se 

degenerativne promene najčešće i dešavaju upravo u tom delu.

Akutni   lumbalni   bol

  nastaje   naglo,   najčešće   nakon   nekog   naglog 

pokreta ili nepravilnog podizanja većeg tereta. Bol može ponekad biti toliko 

jaka da bolesnik ostane trenutno ukočen u određenom položaju. Ako je nastala 

kompresija   živca   bol   se   prostire   duž   noge   sve   do   stopala.   Zbog   bola   i 

ograničene pokretljivosti bolesnik ne može da obavlja ili veoma teško obavlja 

aktivnosti samozbrinjavanja, ne može se dugo zadržati u istom položaju, javlja 

2

background image

2.1 ETIOLOGIJA

Najčešći uzrok su degenerativne promene u lumbalnom delu kičme. To 

su promene koje nastaju starenjem kičmenog stuba i njegovim opterećenjem. 

Ne   znači   da   se   javlja   kod   starih   ljudi,   naprotiv,   sve   češće   zbog   promene 

zivotnog stila, se javlja kod osoba izmedju 30 i 40 godina, pa i mlađih. Drugi 

znatno ređi uzroci su povrede, zapaljenja, tumori i suženja arterija.

Među   brojnim   etiološkim   faktorima   koji   dovode   do   tegoba   u 

lumbosakralnom   predelu   čest   uzrok   je   moderan   način   života.   Pored 

savremenog,   nezdravog   načina   života,   do   poremećaja   u   slabinskom   delu 

dovodi i prekomerno opterećenje kičme. Usled uklještenja nervnih korenova 

(n. ischiadicus) usled protruzije diska, kod nekih bolesnika bol se širi duž 

zadnje strane noge sve do stopala kada govorimo o išijasu (ishijalgiji).

Zbog   opterećenja   kičme,   vremenom   dolazi   do   promena   na 

međupršljenskom diskusu. Njegovo jezgro (nucleul pulposus) se suši, a na 

prstenu   (anulus   fibrosus),   koji   ga   okružuje,   javljaju   se   pukotine.   Pri 

naprezanju jezgro moze da prodre u pukotine prstena izazivajući bol. Ovo su 

višegodišnje promene, a kao zadnja faza može se javiti diskus hernija. Pri 

4

nekom   naglom   pokretu   prsten   prska,   jezgro   se   provlači   i   vrši   pritisak   na 

korenove živaca ili (redje) ide ka kičmenoj moždini. 

Uzroci bola u kičmi najčešće su kombinacije faktora koji povećavaju 

rizik   od   povrede:   starenje,   osteoporoza,   hernijacija   diska,   slabost   leđnih 

mišića,   fizički   napori,   podizanje   teških   predmeta,   savijanje,   saginjanje, 

iznenadni   nespretni   pokreti,   povećana   mineralna   gustina   kostiju,   pušenje, 

vibracije, debljina, tumori kičme i organa u karlici i izvan nje.

Predisponirajući faktori za nastanak lumbalnog bolnog sindroma su:

nepravilno dizanje tereta,

nepravilno nošenje tereta,

dugotrajno zadržavanje u istom položaju:

- dugotrajno sedenje,

- dugotrajno stajanje,

dugotrajna vožnja automobilom,

dugotrajno hodanje,

nagli pokreti savijanja trupa,

prekomerna telesna težina,

smanjena telesna aktivnost,

loš položaj u toku spavanja,

hronični stres.

Opšte   prihvaćeno   mišljenje   je   da   bol   u   lumbosakralnom   predelu 

predstavlja   jednu   od   najčešćih   bolnih   manifestacija   savremenog   čoveka. 

Razlozi   za   ovo   su   mnogobrojni.   Filogenetski,   biomehanički   i   biohemijski 

faktori, uz nepovoljno delovanje faktora vezanih za uslove i način života u 

urbanoj   sredini,   zajedno   sa   starenjem,   multifaktorijalno   uslovljavaju   ranu 

5

background image

položajima tela i pri istezanju išijadičnog nerva. Često su izražene parastezije i 

ispadi površinskog osećaja u pojedinim dermatomima. U najtežim slučajevima 

nastaju neurološki ispadi koji se sastoje u:

potpunom ili delomičnom gubitku refleksa na donjim ekstremitetima 

(patelarni refleks, refleks Ahilove tetive),

motornoj slabosti pripadajuće musculature (najčešće mišići prednje ili 

zadnje lože podkolenice),

trofičkim promenama mišića glutealne regije, potkolenice i stopala.

Lumbalni bolni sindrom se klasificira po toku bolesti i dužini trajanja 

simptoma. Klasifikacija lumbalnog sindroma po toku (težini) bolesti:

nespecifični lumbalni bol (više od 95%) – bol u krstima od donjih 

rebara do glutealne regije,

sindrom išijasa (ispod 5%) – bol se širi najčešće duž jedne noge, što 

ukazuje na iritaciju tj. kompresiju nervnih korenova i 

progresivni neurološki deficit (manje od 2%).

7

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti