Magija i mit
CRNA MAGIJA NIJE MIT (esej A. Crowleya)
Crna magija nije mit. To je potpuno nenaučna, emocionalna
forma magije, ali dospijeva do rezultata-izuzetno trenutne
prirode. Povratni efekat nad onima koji je prakticiraju je
užasavajuć.
To je kao da sa upaljenom svijećom tražite izlaz iz metana.
Što se potrage tiče, ima malo straha od neuspjeha! Da biste
prakticirali crnu magiju, morate prekršiti svaki princip nauke,
pristojnosti i inteligencije. Morate biti opsjednuti luđačkom
idejom važnosti cilja vaših bijednih i samoživih želja.
Ja sam bio optuživan da sam "crni magičar". Nikada nijedna
budalastija izjava nije napravljena o meni. Ja prezirem tu
stvar do te mjere da jedva mogu da povjerujem u postojanje
ljudi toliko ponižavajućih i idiotskih, da bi to prakticirali.
CRNA MISA
U Parizu, čak i u Londonu, postoje obmanjeni ljudi koji
zlostavljaju svoje neprocjenjive duhovne darove da bi
zadobili bijedne i trenutne prednosti kroz ove prakse. "Crna
Misa" je sasvim druga priča.
Ne bih je mogao proslavljati čak iako bih želio, jer nisam
posvećeni svećenik Kršćanske Crkve. Onaj tko je proslavlja
mora biti svećenik, jer je cijela ideja prakse da profanira
Svetu Tajnu Pričesti. S toga morate vjerovati u istinitost
kulta i efikasnost njegovog rituala.
Odbjegli svećenik sakuplja oko sebe zajednicu lovaca na
senzacije i religijskih fanatika. Samo tako ceremonija
profaniranja može imati nekakav crnomagijski efekat.
Postoji mnogo načina zlouptrebe "Svete Tajne".
Jedna od najbolje poznatih je "Misa Saint Secaire" čija je
svrha da učinite da vam neprijatelj uvene.
Na ovoj "misi" koja se uvijek održava na nekom tajnom
mjestu, obično u nekoj napuštenoj kapelici, u ponoć,svećenik
se pojavljuje u kanonskoj odori. Ali čak i u njegovoj odori
postoji zlokobna promjena perverzija njihove simboličke
svetosti.
Postoji oltar, ali su svijeće od crnog voska. Raspeće je
postavljeno glavom nadolje. Službenik svećenika je žena, a
njena haljina iako se čini kao crkvena odora, je više kao
kostim iz lascivne revije.
Izmjenjena je da bi se učinila nepristojnom. Ceremonija je
parodija ortodoksne mise sa bogohulnim umetanjima.
Svećenik mora biti pažljiv, da posveti hostiju na uobičajeni
način. Vino začinjeno magijskim drogama kao što je
smrtonosno Velebilje ili Vrbena,ali svećenik ga mora
pretvoriti u krv Kristovu.
Strahotna osnova Mise je da su krv i vino zarobili Božanstvo.
Zatim su podvrgnuti strahovitim profaniranjima.
NEOPISIVO
Ovo bi tobože trebalo da oslobodi moći zla i dovede ih u
savez. ( Više je to slučaj miša koji pokušava da se sprijatelji
sa mačkom).
U zajedničkoj formi Crne Mise, svećenik, koji je završio svoje
gadosti-koje su sasvim iskreno, neopisive,izlomi hostiju i
baci je na pod, dok se drugi otimaju za iskaljane fragmente,
čije će posjedovanje, kako vjeruju, omogućiti da izvrše svoje
niske i zlokobne naume.
Osobno iskustvo koje sam najbolje zapamtio u vezi efekata
crne magije se dogodilo, kad sam živio u Škotskoj.
Mahinacije degradiranog i odbačenog člana Reda su
prouzrokovale da mi psi uginu a moje sluge da izlude.

svoju dušu- uobičajena je cijena koju traži demon. I sve to,
ni za šta?
Da bi zaustavila komšijinu kravu da daje mlijeko; da pošalje
nabusitog neprijatelja u bolesničku postelju?
Efekat je u potpunosti smiješan u poređenju sa rasipanjem
duhovne sile koja je potrebna da se proizvede.
ISTINITI MAGIČAR JE IZNAD PAKOSTI I
OTROVA.
On pokušava da dovede do rezultata za koje radi, ne
iznenadnim i remetećim miješanjem sa postojećim redom
stvari, već prirodnim procesom.
U teoriji ne postoji granica moći magije. Magičar je kao
matematičar. On ima potpunu kontrolu nad simbolima, dokle
god se drži pravila.
Mit
predstavlja priče nastale u raznim kulturnim područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i
nastanku čovjeka, naroda, i drugih živih bića, te bogova i heroja
. Mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu biti
, vezani uz
religiju i rituale, o raznim herojima kulture koji su donosioci civilizacije, o
karaktera, koji govore o seobama plemena. Najpoznatije mitologije su grčka i rimska.
Sadržaj
]
Etimologija
]
Mit (
grč.
mŷthos - riječ, govor; povijest) znači:
1. priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i
legendarnim herojima;
2.
prenes.
bajka, priča, izmišljotina, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. (
Veliki rječnik stranih
riječi, Bratoljub Klaić, Zora, 1968.
)
Općenito
]
Mit prvenstveno nastaje na područjima gdje se kulturna tradicija prenosi sa koljena na koljeno, putem
usmene predaje. Kod nekih
, koja i danas žive izolirano, tradicija pričanja priča o nastanku i
porijeklu vlastitog naroda i njihove povijesti očuvala se do danas. Često je puta usmena predaja bila jedini
način da
vlastite grupe ne padne u zaborav, predajući je prilikom obreda inicijacija mlađim
naraštajima, koji će je dalje prenositi svojim potomcima.
Mnogi stvarni događaji koji su se prenosili sa koljena na koljeno, pretvorili su se u bajke, a stvarni ljudi u
heroje kulture, pa je danas nemoguće razlučiti što se stvarno dogodilo, a što nije.
Mit može govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci
ponašanja u primitivnom gledanju na svijet.
U književnosti, mit je epski oblik pripovjedne proze koji oblikuje mitske teme, najčešće one
, zagrobnom životu.
Mitovi
Mitovi, priče o bogovima i njihovoj povijesti nisu samo stvar grčke mitologije, već i prirodni narodni od
svojih davnih početaka posjeduju svoje mitove s elementima
. Mnoge magijske radnje
popraćene su pričanjem mitova.
nerijetko se interpretiraju kratkim mitovima. Postoje i
mitovi o prirodi koji pokušavaju objasniti prirodne pojave, pri čemu su oni često povezani s
. Mitovima se nastoji potaknuti rast biljaka, a i ritualne priče imaju to isto za cilj. Mitovima se želi
objasniti i prošlost i budućnost, izgled svijeta, struktura kozmosa. Poseban predmet mitskih priča je i
čovjek, njegova prošlost i njegova budućnost, kao i njegov zagrobni život. Postoje mitovi
o nastanku
kulture
, kao i
socijalni
i
politički
mitovi, mitovi o nastanku naroda, plemena, roda, obitelji, braka, rata.
Mitovi kao pokušaj razumijevanja i objašnjavanja stvarnosti često posjeduju svoju
logičnost
i
sustavnost
,
ali se ponekad čine i kao besmislene priče. Pri tome su mitovi
, tj. prirodnih naroda nerijetko
pomiješani s elementima iz mitova velikih religija. Posebno plodno tlo za razvoj mitologije je
Molitva
]
je jedan od najvažnijih elemenata religije, posebno u obliku molbe ili zahvale. Molitva
pretpostavlja postojanje transcendentalne sile koja čovjeka nadilazi u svakom pogledu, k kojom on može
stupiti u komunikaciju. No, kod primitivnog i površnog poimanja religije, posebno kod prirodnih naroda,
postoji opasnost da čovjek svoje želje smatra mjerilom božanske snage. Molitva može imati različite
izražajne oblike: šutnju, meditaciju, pjesmu, govor, ekstazu, etc. Biti religije pripada i posebno tjelesno
držanje kojim se izražava i stav prema Bogu, božanstvu: klečanje, dizanje, stajanje, otvorene ili sklopljene
ruke, izolacija od svjeta. Kao
kultni čin
molitva pretpostavlja i zajednicu, kao disciplinu, tehniku,
fiksiranost na određene dane, sate.
Žrtva
[

Biblija osuđuje magiju kada se shvaća kao sredstvo manipuliranja ili prisiljavanja
nadnaravnih sila. Povezana je s vraćanjem i čarobnjaštvom. Šimun čarobnjak je bio vračar
koji je mislio da može manipulirati silom Svetoga Duha. Petar ga je otvoreno prekorio zato
što je pokušao kupiti silu Duha (Dj 8,19-24).
Preuzeo iz knjige
99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima i duhovnom ratovanju,
autora B. J. Oropeze (
)
Pierre Riffard
MAGIJA
Et: V. st. pr. n. e. od ,,mag".
1) (opće značenje) Magija je učinkovito djelovanje na zbiljski ili
duhovni predmet, riječju, kretnjom, predodžbom ili mišlju, mimo
kategorija bitka (prostora, vremena, uzročnosti), u skladu bilo s
analogijskim bilo s mehaničkim korespondencijama.
Prema M. Maussu, magija podrazumijeva „činitelja, čin
i predodžbe".
Obilježja magijskih činjenica i simbola: a) obredi prinude (utjecanje
na sile kako bi ove proizvele željeni učinak), b) imanentnost sila
(sila u samoj stvari ili činu), c) tajnost predaje (ograničeno
prenošenje, tajni jezik i si.).
Za podjelu magije po vrstama nudi se mnoštvo mogućih mjerila
razlikovanja:
pozitivna i negativna magija (tabu) (M. Mauss,
Etnografski
priručnik),
niža (goeteja: općenje s demonima, dušama pokojnika) i viša
magija (teurgija: općenje s anđelima, bogovima) (Augustin,
O
božjoj državi,
X, 9),
bijela (s ciljem dobra) i crna magija (s ciljem zla), crvena magija
(„samosvojnost crvene magije jest općenje s nadosjetilnim... sa
svrhom pojačavanja spolnog doživljaja":
J. Evola,
Metafizika spola,
str. 334),
m -
radna magija (služi se i djeluje na stvarne predmete), spi-
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti