Elementarni magnezij je čvrst, srebrenast metal, veoma malehne gustoće (dvije trećine
gustoće aluminija). Lahko oksidira na zraku. Slično kao i kod aluminija proces korozije
magnezija se zaustavlja zbog pasivizacije. Međutim, za razliku od drugih alkalnih metala, za
čuvanje magnezija nije neophodna okolina bez kisika, jer se pasivizirani sloj vrlo teško
uklanja. Kao i njegov

komšija

iz periodnog sistema, kalcij, čist magnezij veoma lahko reaguje

sa vodom pri sobnoj temperaturi gradeći hidroksid, mada se ta reakcija odvija daleko sporije
nego kod kalcija. Kada se potopi u vodu, na površini magnezija pojavljuju se mjehurići
vodonika, mnogo brže ako je magnezij u prahu. Na višim temperaturama, reakcija je mnogo
brža. Sposobnost magnezija da reagira s vodom može biti iskorištena za proizvodnju energije
i pokretanje mašina na bazi magnezija. Magnezij reagira i egzotermički sa većinom kiselina,
poput hlorovodonične kiseline (HCl). Kao i sa aluminijom, cinkom i mnogim drugim
metalima, reakcija sa hlorovodoničnom kiselinom daje hloride metala i otpušta vodonik kao
gas.

Magnezij je izuzetno zapaljiv metal, iako ga je lahko zapaliti ako je u obliku praha ili izrezan
u tanke pločice, mnogo teže ga je zapaliti u obliku većeg, kompaktnijeg predmeta. Jednom
zapaljen, vrlo teško se može ugasiti, a može da gori i u atmosferi dušika (stvarajući magnezij
nitrid), ugljik dioksida (dajući magnezij oksid i ugljik) te u vodi (dajući magnezij oksid i
vodonik). Ova osobina se koristila u zapaljivom oružju u Drugom svjetskom ratu, naročito u
zapaljivim avionskim bombama. Jedina odbrana od požara kod takve vrste bombe bila je
gašenje vatre suhim pijeskom da bi se onemogućio dotok kisika. Sagorijevajući u zraku,
magnezij proizvodi bliješteće bijelo svjetlo kao i snažno ultraljubičasto. Prah magnezija se
nekad koristio kao izvor osvjetljenja u ranim danima fotografije. Kasnije, magnezijeve trake
su se koristile za električno pobuđivanje sijalica za bliceve. Prah magnezija se koristi za
proizvodnju vatrometa te za signalne pomorske baklje gdje se traži blještava bijela svjetlost.
Temperatura plamena magnezija i njegovih legura može dostići oko 3100°C, ali je visina koju
dostiže plamen iznad gorućeg metala obično manja od 300 mm. Magnezij se može koristiti i
kao izvor paljenja termita, mješavine aluminija i praha željezo oksida koji je drugim načinima
vrlo teško zapaliti. Ova osobina magnezija se manifestira zbog velike specifične toplote
magnezija, po čemu je četvrti među metalima.

Spojevi magnezija su uglavnom u obliku bijelih kristala. Većina ih je rastvorljiva u vodi,
kojoj magnezij ion Mg

daje kiseli, opor ukus. Manje količine rastvorenih iona magnezija

doprinose oporosti i ukusu prirodnih voda. Ioni magnezija u većim količinama su ionski
laksativi, a ponekad se u ove svrhe koristi i magnezij sulfat (poznat i kao

epsom so

Takozvano

mlijeko magnezije

je vodena suspenzija nekog od malobrojnih nerastvorljivih

magnezijevih spojeva, magnezij hidroksida. Svoj naziv duguje nerastvorenim česticama koje
zbog kojih izgleda poput mlijeka.

Mlijeko magnezije

je blaga baza koja se često koristi kao

antacid sa laksativnim popratnim efektima. Kationi Mg

spadaju u V analitičku grupu

kationa.