UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE –
FAKULTET ZA EKOLOGIJU
BANJALUKA
SEMINARSKI RAD :
Predmet: Botanika
Tema: Magnolia
Profesor : Dr. Branislav Nedović
Student: Ilinčić Dario
Br. Index-a: IV-122/09
1
UVOD
Mnoge su biljke dobile imena po nekim poznatim ljudima,naučnicima profesorima,
istraživačima, vrtlarima i slično. Magnolija je dobila ime po francuskom liječniku,
sklonom botanici Pierreu Magnolu (1638– 1715). Prirodnih vrsta magnolija ima oko 75.
Riječ je o listopadnom i zimzelenom drveću ili grmlju koje potiče iz Sjeverne Amerike i
istočne Azije. U evropskim vrtovima kultiviraju se već odavno i smatraju se najljepšim
cvatućim vrstama drveća i grmlja. Neki će možda odabrati ružu, rhododendron i slično,
ali svi će se složiti da je magnolija u cvatu divan prizor. Poznate su po velikim,
blagomirisnim cvjetovima, bijele i raznim tonovima ružičaste do ljubičaste boje. Po svom
prirodnom okruženju, magnolije su šumske biljke koje vole svježe šumske terene.
Bolje uspijevaju na blago kiselim tlima, neke vrste magnolija uspijevat će i na vapnenim
tlima, ali će biljka imati nešto slabije obojene listove. Vrsta koja se može uzgajati na
vapnenim tlima je Magnolia kobus. Uspijevaju na suncu ili laganoj sjeni. Najbolje ih
je saditi na mjestima zaštićenim od jakog mraza i vjetra. Vrlo su pogodne kao soliter na
travnjaku, za rast uz zidove. Općenito se sade podalje od ostalih biljaka kako bi došle do
punog izražaja. Sadnja i razmnožavanje Vrijeme sadnje je travanj. Biljku treba saditi
plitko, jer korijen zakorjenjuje u površinskom sloju tla. Preduboka sadnja osnovni je
razlog zbog kojeg mnoge magnolije ugibaju ili životare. Kako je korijen u površinskom
sloju tla, dobro je novoposađenu biljku zasuti malčem.
U rod Magnolija spada oko 125 vrsta listopadnih i trajnozelenih drveta i grmova koje
nalazimo u šumama, šipražjima i na riječnim obalama od Himalaje do Istočne i
Jugoistočne Azije te od istočnog dijela Sjeverne Amerike do tropskih predjela Sjeverne i
Južne Amerike. Danas se uzgajaju u svim krajevima svijeta zbog svojih prekrasnih
pojedinačnih, mirisnih, obično uspravnih, ponekad visećih ili horizontalnih cvjetova.
Oblik cvjetova varira od čaškastih, zdjeličastih, peharastih do zvjezdastih oblika.
Cvjetovi često procvatu prije nego što se pojave listovi, a mogu biti potpuno bijeli, rozo
ili ljubičasto zahuknuti, rozi, purpurni, kremžuti, zelenožuti, zelenkasti, svijetlo do
srednje žuti. Konusu slični plodovi često imaju crveni omotač oko sjemenki i vrlo
privlačno izgledaju u jesen.
2
