MAKROBIOTIČKA ISHRANA

1

Uvod

Makrobiotička ishrana predstavlja popularan alternativni način prehrane koji se dovodi u vezu s 
boljim   i   dužim   životnim   vijekom.   Taj   način   prehrane   našao   je   svoje   mjesto   u   trendovima 
prvenstveno   u   kontekstu   alternativne   prehrane   kao   svojevrsna   nadopuna   konvencionalnim 
metodama liječenja karcinoma. 
Makrobiotika predstavlja koncept koji je znatno širi od prehrane jer uključuje i specifičan stil 
života i način razmišljanja. Način prehrane koji zagovaraju makrobiotičari velikim se dijelom 
temelji   na   specifičnim   filozofskim   načelima   koja   uključuju   restrikciju   unosa   mesa   i   hrane 
životinjskog   porijekla,   naglašavajući   istovremeno   važnost   konzumiranja   svježe,   minimalno 
obrađene hrane uz izbjegavanje rafinirane hrane. 
Naučni dokazi uticaja makrobiotičkog načina prehrane na zdravlje još uvijek su kontradiktorni. 
Stoga   se,   u   okviru   makrobiotike   stvorio   čitav   pokret   buntovnih   autora,   prije   svega   iz 
skandinavskih   zemalja,   koji   su   zadržali   osnovne   principe   ali   su   napravili   duboku   reviziju 
postojećeg, kinesko japanskog sistema makrobiotike. 
Makrobiotika se najčešće doživljava kao vid zdrave ishrane, veoma popularan u savremenom 
društvu.   Međutim,   makrobiotika   nije   samo   to,   ona   je   stil   života,   ali   i   sklop   dalekoistočnih 
filozofsko-religijskih koncepata koji se u suštini duboko povezani sa okultizmom. 
Prihvatanje određenih prehrambenih navika na koje upućuje makrobiotika suštinski proizvodi 
dugoročnu štetu i za fizičko i duhovno zdravlje s obzirom na povezanost sa okultnim vještinama. 
Iako je veoma dobro prihvaćena u savremenim hrišćanskim društvima, makrobiotika se sa Svetim 
pismom   poklapa   samo   u   jednom   dijelu   zdravstvene   prakse   (ishrana   isključivo   biljnim 
namirnicama, i to ne svim), dok u svemu drugom postoji nepremostivi jaz. 
Paganski   religijski   koncepti   iz   kojih   proističe,   povezanost   sa   kvazi-medicinskim   okultnim 
vještinama, kao i jasni naučni nedostaci njenih zdravstvenih principa čini makrobiotiku vještinom 
koja se krije iza plašta medicine i zdravog života. 
Imajući u vidu navedeno možemo zaključiti da je makrobiotika širok i veoma specifičan pojam, 
pa   se   njenom   definisanju   i   proučavanju   treba   pristupiti   sa   mnogo   pažnje.   Na   početku   rada 
predstavićemo njen  istorijski razvoj, dok će u nastavku rada akcenat biti stavljen na definisanje i 
osnovne karakteristike ovog fenomena. 

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

2

1. Istorijski razvoj i počeci makrobiotike

Osnovne preporuke makrobiotike primjenjivale su gotovo sve civilizacije hiljadama godina, ali u 
poslednjih pola vijeka nagli razvoj i primjena nauke i tehnologije naročito u oblasti uzgoja, 
obrade i pripreme namirnica, doveli su do dramatičnog odstupanja od ovih preporuka. 

Termin   >>

makrobiotika

<<   vodi   porijeklo   od   grčkih   riječi   >>

macro<<  

što   znači  

veliki  

>>

biotokos<< 

što znači

 život. 

Makrobiotika se prvi put u istoriji pominje u spisima Hipokrata, 

gdje takozvani „otac medicine“ makrobiotičarima naziva zdrave i dugoječne osobe. Herodot, 
Aristotel, Galen i drugi antički pisci koriste riječ „makrobiotika“ kako bi opisali način života koji 
preko ishrane vodi ka zdravlju i dugovječnosti. Dok se u kontekstu prehrane i zdravlja prvi put 
pominje u 18. vijeku.

1

Takođe, pojam makrobiotike koristio je i njemački ljekar Christoph Hufeland (1762-1836) u 
okviru programa za unaprijeđenje zdravlja i produženja životnog vijeka. 

U drugoj polovini 19. vijeka   japanski vojni ljekar Sagen Ishizuku (1859 - 1909) primjenjuje 
makrobiotička načela i postiže vrlo dobre rezultate u liječenju. Provodi klinička istarživanja u 
kojima provjerava svoju teoriju da prehrana bazirana na minimalno obrađenoj sezonskoj hrani, uz 
održavanje ravnoteže natrijuma i kalijuma, pridonosi dobrom zdravstvenom stanju. Na temelju 
dobijenih rezultata zaključuje da makrobiotička prehana može značajno da unaprijedi zdravlje. 

Filozofiju moderne makrobiotike stvorio je japanac George  Oshava (1893 – 1966) koji je svoju 
filozofiju zdravog života bazirao na tradicionalnoj, orijentalnoj, japanskoj medicini. Njegov brat, 
dvije sestre i majka umrli su mladi. Suočen sa turberkolozom u terminalnom stadijumu izgubio je 
svaku iluziju da će mu medicina pomoći. 

U to vrijeme zapadna medicina potpuno je potisnula staru orijentalnu medicinu donoseći potpuno 
drugačiji sistem liječenja od onoga koji je vjekovima primjenjivan u Japanu. Oshava je započeo 
proučavanje stare orijentalne medicine i u njoj je pronašao sasvim drugačije viđenje zdravlja i 
bolesti.

Segan Isiduka sa kojim se susreo u vrijeme svojih proučavanja izuzetno je uticao na mladog 
Oshavu   koji   se   čuvenom   ljekaru   obratio   za   pomoć.   Poslije   određenih   instrukcija   i   striktnog 
pridržavanja propisanog sistema života i ishrane, bio je izliječen. 

Poslije   ovog   čudesnog   izliječenjan   Oshava   odlučuje   da   život   posveti   orijentalnoj   medicini   i 
pomoći   drugima.   Nastavio   je   neumorno   proučavajući   godinama   medicinske   sisteme   starih 
naroda, naročito Kine i Indije, vraćajući u život znanje zagubljeno u ubrzanom tehnološkom 
razvoju koji je zahvatio čitav svijet. U isto vrijeme, radio je i sa bolesnim ljudima kao i sa 
mladim ljudima zainteresovanim da se ponovo pronađeno znanje proširi. 

Krajem pedesetih godina, Oshava je iz Japana donio svoje učenje u SAD odakle su nastavili da 
ga   šire   njegovi   učenici.   Jedan   od   njih,   Michio   Kushi,   i   njegova   supruga   Avelin   Kushin, 
unaprijedili   su   i   usavršili   njegovo   učenje.   Danas   se   njihov   edukativni   centar   „Institut   Kuši“ 

1

 https://sr.wikipedia.org/wiki/Makrobioti%C4%8Dka_ishrana 02.03.2016.

background image

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

4

Svojim   studentima   ovaj   institut   pruža   vrhunsko   znanje   iz   oblasti   makrobiotike,   od   pripreme 
zdrave hrane do uživanja u istoj. Akcenat se stavlja na zdravoj ishrani i zdravom načinu života. 
Takođe, ističe se da institut nije medicinska škola, pa samim tim ne pruža savjeta i tretmane za 
liječenje, već je isključivo edukativnog karaktera u pogledu zdravijeg načina života, i postizanja 
ravnoteže između duha i tijela. 

Slika 2

. Michio Kushi osnivač „Instituta Kushi“

Izvor

: https://en.wikipedia.org/wiki/Michio_Kushi 03.03.2016.

Što se tiče smještaja postoje dvije mogućnosti, studenti i gosti mogu odsjesti u kampusu ili 
lokalnom motelu. Što se tiče smještaja u kampusu instituta zainteresovani mogu izabrati između 
istorijske stare kuće i spavaonica koje se nalaze u sjevernoj hali zgrade. 

Slika 3

. „Kushi Institut“

Izvor

: http://www.kushiinstitute.org/about-the-kushi-institute/ 03.03.2016.

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

5

Današnja   savremena   makrobiotika   je   mnogo   zrelija   od   samih   početaka,   i   bazirana   je   na 
jednostavnim premisama: 

3

>>Hrani se tradicionalnom hranom, hranom tvojih predaka, uz veliko učešće integralnih žita, 
barenog   povrća,   variva   i   supa.   Voće   je   u   redu.   Meso   smanji,   smanji   masnoće.   Izbjegavaj 
industrijske proizvode, pa makar se zvali makrobiotički, zbog konzervansa, boja, pojačivača 
ukusa. <<

>>Hrani se umjereno, raznovrsno i balansirano.<<

>>Vježbaj i radi, troši to što pojedeš<<

>>Smanji unos mlijeka, ali ga se ne riješavaj. <<

>> Jaja su ipak u redu, ali ne baš svaki dan. <<

1.1.Definisanje pojma makrobiotička ishrana

Makrobiotička ishrana je ishrana koja podrazumjeva konzumiranje prije svega različitih vrsta 
integralnih žitarica i mahunarki, a zatim i povrća, koštunjavih plodova i voća. 

Makrobiotika   je   specifičan   način   ishrane   koji   se   sastoji   u   izbjegavanju   prejedanja,   kao   i   u 
temeljnom   žvakanju   hrane   prije   gutanja.   Makrobiotičari   insistiraju   na,   što   je   moguće   više, 
prirodnim namirnicama koje nijesu pretrpjele veće procese prerade. Što se tiče hrane životinjskog 
porijekla, makrobiotičari izbjegavaju mesa, a favorizuje  se konzumiranje ribe. 

4

U makrobiotičkoj ishrani preovladavaju zdrava ulja, mnogo složeni ugljeno hidrati i biljna vlakna 
iz povrća i voća, pa se kao takva smatra pogodnom za prevenciju i tretman digestivnih, srčanih i 
malignih oboljenja

5

Makrobiotička ishrana veliku pažnju poklanja ne samo vrsti namirnica već i tome kako su gajene, 
načinu   pripreme,   i   konzumiranju.   Prednost,   se   daje   namirnicama   gajenim   u   bio-vrtovima, 
đubrenim organskim đubrivima i neprskanim. Preporučuje se da ljudi koriste hranu koja uspjeva 
u krugu od 100 km od mjesta njihovog stanovanja, da se konzumiraju namirnice u skladu sa 
godišnjim dobom. 

Način   ishrane   treba   da   bude   individualan,   na   njega   utiču   starost,   zanimanje,   konstitucija   i 
kondicija.   Uglavnom   se   koristi   hrana   biljnog   porijekla   (žitarice,   mahunarke,   povrće   i   male 
količine sjemenki, voća i algi) uz malo ribe i morskih plodova. Umjesto šećera za koji se danas 
pouzdano   zna   da   je   više   otrov   nego   hrana,   makrobiotika   predlaže   upotrebu   tradicionalnih 
zaslađivača kao što su ječmeni i pirinčani slad i drugi zaslađivači od žitarica. Tu je još i upotreba 
nerafinisane morske soli kao i hladno cijeđenih nerafinisanih ulja. Male količine morskih algi, 

3

 

http://www.bastabalkana.com/2009/05/makrobiotika-makrobioticka-ishrana-i-osnivaci-makrobiotike-micio-kusi-i-

dzordz-osava/ 04.03.2016. 

4

 Oshava, Z.,: 

Makrobiotika ili umeće podmlađivanja i dugovečnosti

, Zrnce-San, Beograd, 2008, str. 124.

5

 Ibidem.

background image

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

7

2. Makrobiotička ishrana – filozofija ying i yang

Makrobiotička   ishrana   ne   temelji   se   na   krutim   preporukama   i   smjernicama,   već   zagovara 
personalizirani   pristup   u   zadovoljenju   prehrambenih   i   životnih   potreba   svakog   pojedinca. 
Makrobiotička ishrana zasnovana je na istočnjačkoj životnoj filozofiji postojanja 

yina i yanga. 

Temelji   makrobiotike   zasnovani   su   na   principima   sudejstva   dvije   suprotne   energije   koje 
makrobiotičari nazivaju yin i yang, pri čemu se vodi računa da ove dvije energije budu usklađene 
u životu i samoj ishrani, tako da nijedna ne prevagne a sve u cilju postizanja idealne ravnoteže 
istih. 

Yin   energija   označava   širenje,   a   yang   energija   skupljanja.   Od   ove   dvije   energije,   iako 
suprostavljene jedna drugoj, međusobno su uvijek povezane i dopunjuju se. Važno je postići 
njihovu ravnotežu u organizmu. Višak ili manjak jedne ili obje od ovih energija u organizmu 
izaziva određene poremećaje. 

Slika 4.

 Yin & Yang

Izvor: 

https://en.wikipedia.org/wiki/Yin_and_yang 04.03.2016.

Prema istočnjačkoj filozofiji, to je ravnoteža između suprotnih, ali komplementarnih sila prirode, 
unutrašnje   i   vanjske   sredine,   noći   i   dana,   mentalnih   i   fizičkih   aktivnosti,   hrane   biljnog   i 
životinjskog porijekla, kuvane i sirove hrane, muškarca i žene, tuge i radosti te mnogobrojnih 
ostalih međusobno povezanih faktora. 

U okviru makrobiotičke prehrane hrani se takođe pripisuju funkcije yina i yang. Podjela hrane na 
yin i yang nije zasnovana na količini i vrsti hranljivih sastojaka, nego na: 

7

-

boji hrane, 

-

pH- vrijednosti, 

-

izgledu, 

-

veličini, 

-

ukusu, 

-

temperaturi, 

7

 

Milićević, S., Milićević, J.: 

Vodič kroz makrobiotičko kuvanje

, Zrnce San, Beograd, 2007, str. 49.

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti