Makroekonomski pokazatelji Hrvatske
UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD IZ MAKROEKONOMIJE
TEMA: MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI HRVATSKE
Predmetni profesor: Studenti:
Dr. sc. Kadrija Hodžić, redovni prof. Jasmina Džambić, 3/29-I/15
Hanifa Đogić, 3/10-I/15
Predmetni asistent:
Mr. Sc Erna Herić, viši asistent
Tuzla, decembar 2016. godine
2
SADRŽAJ

4
1. OSNOVNI PODACI O HRVATSKOJ
Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska)
je evropska država, smještena u južnom dijelu
Srednje Europe te u sjevernom dijelu Sredozemlja. Na sjeveru graniči
sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, na jugu s Crnom
Gorom, dok na zapadu s Italijom ima morsku granicu. Kopnena površina iznosi 56.542 km², a
površina obalnog mora 31.067 km² što Hrvatsku svrstava među srednje velike europske zemlje.
Glavni grad je Zagreb, koji je političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte Republike
Hrvatske.U Hrvatskoj je službeni jezik hrvatski, koji je maternji za 95,60%
stanovnika, s latiničnim pismom, a na području Istarske županije službeni je i talijanski jezik koji
je materinski za 18.573 stanovnika. Dana 1. jula 2013. godine Republika Hrvatska postala je
28. punopravna članica Europske unije.
Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike
Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za
punopravno članstvo 21. februara 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU
dobila je 18. juna 2004. godine.
1.1 Nastanak i historijski razvoj
Temelji hrvatske države nalaze se u razdoblju ranog srednjeg vijeka kada su Hrvati osnovali
svoje dvije kneževine, Panonsku i Primorsku Hrvatsku. Potom, pod vladarskom
dinastijom Trpimirović Hrvatska postaje jedinstvena kneževina, a 7. juna 876. godine za vrijeme
vladavine kneza Branimira po prvi puta i nezavisna država. Godine 925. pod vodstvom kralja
Tomislava Hrvatska postaje kraljevina. Posljednji hrvatski kralj bio je Petar Snačić, a nakon
njega Hrvatska stupa u personalnu uniju s Ugarskom na temelju ugovora poznatog kao Pacta
conventa sklopljenog 1102. godine. Tim je ugovorom Hrvatska zadržala sve značajke države,
jedino je kralj bio zajednički. Godine 1527., uslijed Osmanlijskog napada na Hrvatsku, na
hrvatsko prijestolje dolazi dinastija Habsburg. Kroz cijelo vrijeme Habsburške vladavine,
Hrvatska je također zadržala sve državnopravne značajke što se najviše ogleda kroz Pragmatičku
sankciju iz 1712. godine te Hrvatsko-ugarsku nagodbu iz 1868. godine. Pri kraju Prvog svjetskog
rata, godine 1918. Hrvatska raskida veze s Austro-Ugarskom te sudjeluje u osnivanju Države
SHS. Nedugo zatim, Hrvatska je (u sklopu Države SHS) uključena u Kraljevstvo SHS (kasnije
Kraljevina Jugoslavija), iako Hrvatski sabor tu odluku nije nikada ratificirao. Nakon Drugoga
svjetskog rata, godine 1945. režim srpskog kralja zamijenio je komunistički režim. U tom
vremenu, Hrvatska je bila socijalistička republika i kao federalna jedinica tvorila SFR
Jugoslaviju. Godine 1990. provedeni su prvi demokratski višestranački izbori nakon 45
godina jednostranačkog sustava, a 30. svibnja iste godine konstituiran je demokratski izabrani
višestranački državni sabor u Hrvatskoj. Dana 25. lipnja 1991. godine, Republika Hrvatska
je ustavnom odlukom državnog sabora postala samostalna i nezavisna država.
Matković H., Povijest nezavisne države Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002 god., str. 105
https://europa.eu/european-union/about-eu/countries/member-countries_hr (pristupljeno 28.12.2016.)
Matković H., Povijest nezavisne države Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002 god., str. 106
5
1.2 Stanovništvo
U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2011. živjelo 4.284.889 stanovnika od čega
2,218.554 žene i 2,066.335 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 41,2 godine (42,9
godina za žene i 39,4 godine za muškarce).Očekivano trajanje života je 2006. bilo 79,3 godine za
žene i 72,5 godina za muškarce.
U 2009. godini u Hrvatskoj je rođeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, što čini negativan
prirodni priraštaj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1‰, a stopa mortaliteta 11,8‰,
sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 rastava.
Od 1996. godine Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo, tj. veći broj osoba se doseljava u
Hrvatsku nego što ju napušta. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo
6.012. Većina doseljenih su došli iz Bosne i Hercegovine dok je većina onih koji su napustili
Hrvatsku otišla u Srbiju i Crnu Goru.
Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (90,42%). Glavna nacionalna manjina su Srbi
(4,36%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 1% stanovništva.
Prema hrvatskom demografu prof. dr. Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u
svakom od popisa stanovništva nakon 1910. godine, te jedina od zemalja u svojem okruženju
bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću.
Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. godine procjenjuju na 2 434 000
stanovnika ili čak na oko 57% današnje hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim
posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tijekom 20.
stoljeća, te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima.
1.3 Obrazovanje
Osnovno obrazovanje započinje s navršenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva četiri
razreda djecu obrazuje jedan učitelj, a u druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog
predmeta. Udio žena u učiteljskoj populaciji je 78,9%. Pismeno je 98,8% stanovnika starih 10 i
više godina. Sredinom 2006. godine u Hrvatskoj je bilo je 839 osnovnih škola, koje su u svom
sastavu imale 1246 područnih škola, s ukupno 384.634 učenika.
Odnos broja učitelja i učenika u
redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju
1:2,9. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u
19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na
hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjinaU hrvatskim srednjim
školama obrazovanje traje tri ili četri godine. Srednje se škole dijele na gimnazije, stručne škole
i umjetničke škole. U prve razrede srednjih škola 2007. godine su upisana 51.384 učenika. Od
toga se u gimnazije upisalo 12.635 učenika, u umjetničke škole 1509, u četverogodišnje škole
21.784, u trogodišnje škole 14.938, u programe niže stručne spreme 52 te u škole s posebnim i
prilagođenim programima 466 učenika.
Nakon srednjoškolskog daljnje obrazovanje je dostupno na veleučilištima i sveučilištima.
Hrvatska ima sedam sveučilišta: Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u
Splitu, Sveučilište u Osijeku, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Dubrovniku i Sveučilište u Puli.
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2194(pristupljeno 28.12.2016.)
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2194 (pristupljeno 28.12.2016.)

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti