MALINA
(Rubus sp.)
Malina je poslije jagoda najznačajnije jagodasto voće. Proizvodnja maline
u svijetu je deficitarna. Ona iznosi oko 540.000 t godišnje, i zauzima tek 24
mjesto po proizvodnji voća u svijetu. Evropa po proizvodnji maline nadmašuje
ostale kontinente, za njom dolazi sjeverna Amerika. Najvći proizvodjači maline
su Rusija sa 175.000 t, slijedi Srbija sa 77.000 t, SAD, Poljska, Čile, Ukrajina,
Velika Britanija, Kanada, Bugarska itd.
Malina je porijeklom iz male Azije, ali se smatra da neke vrste maline
potiču iz Evrope i sjeverne Amerike. U našoj zemlji malina se počela gajiti
krajem XIX i početkom XX vijeka, dok se intenzivnijom komercijalnom
proizvodnjom počelo tek u zadnjem kvartalu prošlog vijeka.
Plodovi maline sadrže veliki broj različitih organskih i neorganskih
sastojaka, zbog čega posjeduju izuzetno hraniva, zaštitna i dijeto-terapeutska
svojstva, u plodu maline se nalazi: oko 75% vode, 15% suve materije, 9%
ukupnih šećera – glukoza, fruktoza i saharoza, ukupnih kiselina, mineralne
materije, pektina, tanina, vitamina C – 10-50 mg/%, aromatičnih i bojene
materije i dr. Zbog ovakvih sastojaka ploda malina se razlikuje sa veoma
raznovrsnom upotrebnom vrijednošću, koriste se u svježem stanju, za
zamrzavanje i za različite oblike prerade (sokovi, kaše, džemovi, slatko idr.).
Zato se plod maline smatra kvalitetnim desertnim voćem. Na tržištu se svježi
plodovi srijeću u junu i julu, a kod dvorodnih sorti u seprembru i oktobru. S
obzirom da je plod maline veoma osjetljiv, njegovo čuvanje u svježem stanju je
teško i kratkotrajno. Svježi plodovi maline se uspješno mogu čuvati 10-15 dana
u savremenim hladnjačama na temperaturi od -0,6
o
do 0
o
pri relativnoj vlažnosti
vazduha od 85-90%.
Zbog velike potražnje na svjetskom tržištu, malina je izuzetno rentabilno
voće. Prorodi već u drugoj godini po sadnji. Plodovi sazrijevaju rano te se
tokom godine uloženi novac brzo vraća. Izuzetno je prilagodjiva prema razliitim
prirodnim uslovima, zbog čega se uspješno gaji u brdsko-planinskim
područjima do 1200 m.n.v., na zemljištima različitih tipova i lošijeg kvaliteta.
U Crnoj Gori zadnjih decenija malina se počela intenzivno uzgajati,
uglavnom u sjevernom dijelu na individualnim gazdinstvima (Plav, Rožaje,
Berane, Bijelo Polje) i već nekoliko godina imamo robnu proizvodnju ovoga
voća. Da bi unaprijedili proizvodnju maline kod nas, a s obzirom da imamo
izvanredne agroekološke uslove za proizvodnju ove voćne vrste, treba povćati
nivo tehnologije gajenja, a prije svega osavremeniti špalirski sistem gajenja i
znatno veću primjenu mehanizacije. Posebnu pažnju posvetiti korišćenju
kvalitetnog sadnog materijala, proizvedenog u kontrolisanim matičnjacima.
Morfološke i fiziološke osobine maline
Korijen.
– dobro razvijen i obrastao žilama i žilicama, višegodišnji je i ima
osobinu da sekundrno deblja, sem standardnih funkcija služi i za razmnožavanje
korijenovim reznicama. Osnovna masa korijena se nalazi na 0,50-1,2 m,a
osnovna masa na dubini 40-50 cm. Korijen crne maline (Rubus Occidentalis L.)
je mnogo razvijeniji od korijena crvene maline i kreće se u dubinu i do 3 m, ne
daje korijenove izdanke jer ima jaku sržnu žilu bez adventivnih pupoljaka.
Stablo.
– zajedno sa listom gradi izdanak, koji može biti podzemni
(geofilni) i nadzemni (fotofilni). Podzemni izdnak je višegodišnlji i na njemu se
tokom ljeta obrazuju adventivni pupoljci iz kojih se u sljedećoj vegetaciji
formiraju izdanci koji imaju svoj korijen. Koriste se kao izdanci za zamjenu.
Nadzemni izdanak je visine od 0,5-3,5 m, (dijele se na niske do 1,5 m, srednje
visoke od 1,5-2,5 m i visoke preko 2,5 m). Mladi nadzemni izdanci su zelene
boje koji kasnije odrvene i prekriveni su trnjem, na njima se bočno na jednom
kolencu nalaze pupoljci rasporedjeni serijalno jedan iznad drugog, neke
dvoredne sorte kao krupna dvorodna na i pri vrhu forimiraju rodne grančice
koje daju rod. Vrh se rezidbom otklanja početkom proljeća. Dvogodišnji
nadzemni izdanci ne debljaju sekundarno niti stvaraju godove, u toku druge
vegetacije iz gornjih pupoljaka na nodusu se razvija jača rodna grančica, a iz
donjeg slabija ili lisna rozeta, najviše roda se formira na srednjoj trećini izdanka
ili pri vrhu, ali ne i na samom vrhu, u jednorodnih sorti. Dvogodišnji izdanci
poslije berbe se suše i treba ih odmah ukloniti, a njih zamjenjuju jednogodišnji
izdanci.
Cvijet
. – hermafroditan je i sastoji se iz pet čašičnih i pet kruničnih listića
bijele ili ružičaste boje, oko 100 tučaka koji su skoncentrisani u vidu krugova i
nekoliko desetina prašnika. Cvjetovi su grupisani u grozdaste cvasti i prvo se
otvara gornji cvijet, a najkasnije bazalni kao kod jabuke. Malina cvjeta u
umjereno kontinentalnim uslovima, u prvoj polovini maja, a cvjetanje traje 15-
25 dana.
List
. – nalaze se spiralno rasporedjeni duž izdanka je složen i sastoji se od
3-5 liski, najčešće jajastog oblika, u njihovom pazuhu nalaze se spiralno
rasporedjeni pupoljci.
Plod
. – u botaničkom smislu je zbirna koštunica, sastavljena od 20-160
pojedinačnih koštunica, po boji plod može biti crven, crn, purpuran, žut itd.
Sistematsko mjesto i preci sorte maline
Malina zauzima sljedeće mjesto u sistematici biljaka.
Odeljak: Magnoliophyta
(Angiospermae, skrivenosjemenice)
Klasa: Magnoliatae
(Dicotiledones, Dikotile)
Podklasa: Rosidaea
(ruže)
Nadred: Rosinae
(ruže)
Red: Rosales
(ruže)
Familija: Rosaceae
(ruže)
Podfamilija: Rosoideae
(jagodasto voće)
Rod: Rubus L
. (malina i kupina)
Podrod: Idaeobatus Focke
(malina)
Podrod Idaeobatus Focke
obuhvata 195 vrsta maline koje su
rasprostranjene na svim kontinentima. 17 vrsta maline imaju jestive plodove i
rodonačelnici su više od 1000 pomološki registrovanih i opisanih sorti.
Najveći broj privredno značajnih sorti maline nastao je od vrsta
Rubus
Idaeus L. (crvena malina), Rubus Ocidentales L. (crna kupinolika malina), i
Rubus Neglectus Pack (purpurna malina).
Sorte maline
Sorte maline prema načinu plodonošenja možemo podijeliti na:
privredno značajne jednorodne sorte maline,
perspektivne jednorodne sorte maline,
dvorodne (remontantne) sorte maline.
Privredno zna
č
ajne jednorodne sorte maline
Vilamet (Willamet
). – stvorena je u SAD, u proizvodnji je od 1943.
godine. Bujna je sa velikim brojem izdanaka, sazrijeva sredinom juna.
Samoolodna je i rodna sorta. Plod je srednje krupan oko 3 g, zarubljeno kupast,
srednje čvrstine, tamno crvene boje, prijatnog slatko nakisjelog ukusa. Plod je
pogodan za upotrebu u svježem stanju, za zamrzavanje i preradu.
