Maloletnička delinkvencija
UVOD
U poslednje vreme svedoci smo porasta broja maloletnih počinilaca krivičnog dela.
Brojna istraživanja su sprovedena na ovu temu kako bi se ustanovio tačan broj maloletnih
počinilaca krivičnih dela i faktori koji utiču na nastanak maloletničke delinkvencije. Takođe,
mnogo puta se govorilo i o pravnoj regulativi koja reguliše ovu oblast, ali još uvek u
dovoljnoj meri nije podignuta svest građana Srbije o značaju ovog problema. Primena
internet tehnologija, ubrzan trend života, siromaštvo i loš odnos sa okolinom uticali su na
povećanje broja krivičnih dela počinjenih od strane maloletnih lica. Upravo to je poslužilo
kao osnov za izbor navedene teme seminarskog rada.
Predmet istraživanja odnosi se na definisanje i utvrđivanje karakteristika maloletničke
delikvencije, kao i načina za njeno suzbijanje kažnjavanjem i preventivnim delovanjem.
Naučni cilj rada jeste prikupiti, obraditi i javnosti prezentovati dovoljno relevantnih
informacija koje se odnose na predmet istraživanja i naučno objasniti pojavu koja je predmet
istraživanja.
Uzimajući u obzir specifičnosti proučavanog predmeta istraživanja primenjivaće se
sledeće metode kako bi se zadovoljili osnovni metodološki zahtevi rada (objektivnost,
pouzdanost, opštost i sistematičnost): metod analize, metod sinteze, metod indukcije, metod
apstrakcije, metod deskripcije, metod klasifikacije. Metod analize treba da posluži za
raščlanjivanje složenih pojmova na jednostavnije sastavne elemente, dok će se metodom
sinteze jednostavniji pojmovi sintetizovati u jednu složeniju celinu. Da bi se došlo do
zaključaka o predmetu istraživanja na osnovu analize pojedinačnih činjenica iz oblasti koja je
predmet istraživanja primenjivaće se induktivna metoda. Metod apstrakcije primenjivaće se
za odvajanje nebitnih od bitnih elemenata istraživanja, dok će se koristeći metod deskripcije
opisati predmet istraživanja. Metodom klasifikacije izvršiće se podela opštih pojmova na
posebne.
Struktura rada je postavljena tako da se tema seminarskog rada obradi sa svih
aspekata koji se smatraju bitnim za navedenu tematiku kako bi se moglo na osnovu ovog rada
pristupiti i detaljnijim istraživanjima na ovu temu. U uvodnom delu je postavljen problem,
predmet i cilj istraživanja i navedene su naučne metode koje će se koristiti. U drugom delu
seminarskog rada definisan je pojam maloletnička delinkvencija sa užeg i šireg aspekta i
ukratko objašnjene teorije o nastanku maloletničke delinkvencije. U trećem delu seminarskog
rada razmotrene su karakteristike delikvenata i objašnjeni faktori koji utiču na pojavu
maloletničke delinkvencije. U četvrtom delu rada objašnjene su mere za suzbijanje
maloletničke delinkvencije i kažnjavanje delikvenata na osnovu zakonske regulative u Srbiji i
preventivno delovanje u cilju sprečavanja ovog problema. U zaključnom delu rada izneti su
zaključci do kojih se došlo u radu i objašnjena aplikativnost rada.
1
1. MALOLETNIČKA DELIKVENCIJA –DEFINICIJA I
ETIOLOŠKI PRISTUP
U ovom delu seminarskog rada definisan je pojam maloletnička delinkvencija sa užeg
i šireg aspekta i ukratko objašnjene teorije o nastanku maloletničke delinkvencije. Sve teorije
moguće je podeliti na biološke, psihološke i sociološke.
1.1 Definicija maloletničke delinkvencije
U literaturi postoji mnogo definicija maloletničke delinkvencije jer se mnogo autora
bavilo proučavanjem navedene problematike. Ipak, većina autora se slaže da se pod
maloletničkom delikvencijom se podrazumeva čitav spektar ponašanja maloletnika, od
neprilagođenog do kriminalnog. Postoje dva pristupa rešavanju ovog problema:
-
širi (kriminološko-sociološki) i
-
uži (formalno-pravni).
Dimovski i Mirić navode da, „prema širem shvatanju, maloletničku delinkvenciju čine
svi oblici devijantnog ponašanja maloletnika, od preddelinkventnog do onog koje je
inkriminisano u krivičnopravnom zakonodavstvu.“
Ipak je potrebno istaći da maloletnička
delinkvencija predstavlja kršenje i pravnih i moralnih normi. Šire shvatanje maloletničke
delinkvencije uporište je našlo u nekoliko različitih pristupa. Prema prvom pristupu,
maloletničku delikvenciju nije dovoljno odrediti kao ponašanje suprotno pravnim normama,
već je neophodno odrediti odnos tih normi prema moralnom kodeksu koji važi u određenom
društvu u određeno vreme. Zagovornici drugog pristupa smatraju da je potrebno proučiti
prestupničko ponašanje maloletnika i smatrati ga potencijalno kriminalnim, putem
individualne i kolektivne moralnosti, na isti način na koji se to čini i sa kriminalnim
ponašanjem. Pristalice trećeg pristupa pod maloletničkom delinkvencijom podrazumevaju
kako ponašanja koja su regulisana krivičnim zakonodavstvom, tako i ponašanja kojim se krše
moralne norme jednog društva. Kraće rečeno, maloletnička delinkvencija u širem smislu
obuhvata „takva devijantna ponašanja mladih određenog uzrasta kojima se krše legalne
norme društvene sredine“ ili „svaku aktivnost maloletnih lica ili maloletnih grupa koja
predstavlja znatnije kršenje bilo koje društvene norme“.
Formalno-pravno shvatanje je prihvatila većina pravnih teoretičara i oni pod
maloletničkom delinkvencijom podrazumevaju sva ona ponašanja, koja su inkriminisana
krivičnim zakonima kao krivična dela. Ovo je formalno-pravni pojam maloletničke
delinkvencije koji je izdvaja od drugih oblika devijantnih ponašanja. Prema užem shvatanju,
neophodno je maloletnički kriminalitet razlikovati od preddelinkventnog ponašanja koje
Dimovski D., Mirić F., Politika suzbijanja maloletničke delinkvencije kao determinanta društvenog razvoja,
preuzeto sa
Konstantinović Vilić, S., Nikolić Ristanović, V., Kostić, M.
Kriminologija
, Pelikant print Niš, 2009., str. 223

3
1.2.1 Biološke teorije
Biološke teorije polaze od pretpostavke da biološki faktori u potpunosti ili delimično
uzrokuju kriminalno ponašanje. Zagovornici ove grupe smatraju da su neki ljudi rođeni
zločinci zbog njihovih telesnih karakteristika i zbog toga teorijska objašnjenja uzročnosti
kriminaliteta pronalaze u biološkim karakteristikama čoveka.
U biološke teorije spadaju:
Antropološka teorija,
Teorija nasleđa,
Hromozomska teorija,
Endokrinološka teorija.
Glavni predstavnik antropološke teorije Cesare Lambroso je smatrao da postoji
određeni antropološki tip „rođeni zločinac“, od koga se već pri rođenju uočavaju
karakteristike tela koje smatra predispozicijama, ali ne i determinacijama za buduće
kriminalno ponašanje. Enrico Ferri je proširio ovu teoriju ističući da je rođeni zločinac osim
biološkim uslovljen i psihološkim kapacitetom te je razvio opis pet tipova zločinaca:
Rođeni zločinac – telesni nedostaci, neosetljivost, bez osećaja krivice,
Duševno bolesni delikventi – bez moralnih vrednosti, duševni bolesnici,
Zločinci iz strasti – neuravnotežene, preosetljive osobe,
Slučajni zločinci – bez urođenih sklonosti pod uticajem spoljnih faktora čine manja
krivična dela i
Zločinci iz navike – psihički labilne osobe s urođenom predispozicijom za krivična
dela.
Zagovornici teorije nasleđa smatraju da su nasledne psihičke i fizičke osobine jedan
od glavnih uzroka delinkventnog ponašanja.
Predstavnici hromozomske teorije smatraju da u slučajevima kada je poremećen
normalni raspored hromozoma dolazi do poremećaja koji uzrokuje sklonost nekim osobinama
povezanih sa sklonošću kriminalnom ponašanju.
Predstavnici endokrinološke teorije smatraju da osobe sa poremećajem
endokrinološkog sistema imaju predispozicije za delinkventno ponašanje zbog toga što
endokrini poremećaju uzrokuju mentalne poremećaje i nisku inteligenciju.
Martinjak D., Odeljan R., Etiološki i fenomenološki čimbenici maloljetničke delinkvencije, Ministarstvo
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 2016. str. 11-13
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti