Maloljetnička delikvencija
Maloljetnička delikvencija
DELIKVENCIJA
DELIKVENCIJA
(tal. Delinque- pogriješiti,činiti kaznena djela)
obuhvaća teže oblike asocijalnog,antisocijalnog,soci-
patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom
ubojstva), kao što je:krađa,pljačka,namjerno
izazivanje štete i požara,huliganstvo…
KRIMINALITET
(lat. krimen- kaznene aktivnost,zločinstvo)
- obično se rabi kad je riječ o odraslima,a delikvencija kad je
riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.To je
protudruštveni oblik ponašanja,opasna i složena socijalno-
patološka pojava,ozbiljan obiteljski,pedagoški,medicinski
problem.
POVIJESNI OSVRT
Svako društvo teži da suzbije ne samo teže
oblike devijacije već i sve one oblike
ponašanja koji narušavaju pravila društvenog
života i odnose koji se na tim pravilima
temelje.
Način ostvarenja tog cilja u povijesti
razlikovao se, a njegove osnovne
karakteristike mogu se sagledati u 3 etape :
1.
1.
PRIMITVNA DRUŠTVA
PRIMITVNA DRUŠTVA
-
osobina orijentacija za djelo
2.
2.
KLASNA DRUŠTVA
KLASNA DRUŠTVA
-
kažnjavanje pojedinca s obzirom na
procjenu njegove odgovornosti
- Platon i Aristotel ističu da je cilj kazne
popravljanje zločinca, sprječavanje zla…
- pojavljuju se prve ideje o odgojnom
djelovanju ( potrebi odgoja tijela i duše da
ne bi došlo do zločinačkog ponašanja.
Hamurabijev zakonik
pokazivao je neposrednu
zainteresiranost tadašnje najmoćnije države-
babilonske za razvoj djece i mladeži
Atensko pravo
smatralo je obitelj osnovom
razumijevanja pune ljudske prirode.
-za “delikventnu” djecu i mladež odgovarao je otac
( on je taj koji je morao djecu naučiti pravilima
ponašanja” )
- otac se mogao osloboditi odgovornosti na način da
se odrekne “delikventne” djece
- kazneno pravo je surovo i strogo- za sve jednako
bez obzira na godine
