Šabačka gimnazija, Šabac

M A T U R S K I   R A D

PREDMET: Istorija
TEMA: Martin Luter i nemačka reformacija

Mentor: Marija Jovanović                  Kandidat: 

Šabac, avgusta 2007.

background image

pašnjacima gde nije bila potrebna obrada. Moderno plemstvo je težilo da 
prisvoji   seljačke   njive,   a   pogotovo   opštinske   šume   i   livade,   bez   kojih 
seljačka   proizvodnja   nije   mogla   da   opstane.   Težili   su   i   proterivanju 
stanovništva sa te zemlje. Neki seljaci su i terani na prinudni rad, a kod 
drugih koji su bili oterani sa svoje zemlje bio je moderan proleterijat. Prvi 
put u istoriji pojavila se klasa slobodnih proletera, kao najniža klasa društva. 
Ovaj nov proleterijat upotrebljavale su vojskovođe i trgovci; prvi - u svojim 
vojskama, drugi - u manufakturama. Manufakture su mogle koristiti samo 
obučene radnike, a po završetku rata većina vojnika bivala je otpuštena. 
Tako je proleterijrat padao u masnovnu bedu koju su pokušali da iskorene 
svirepim i krvavim zakonodavstvom. Kako je jačala centralna državna vlast 
a   plemstvo   prestalo   da   ima   svoju   vojsku,   seljacima   je   postao   suvišan 
gospodar da ga štiti od silnika. Zaštitnik je postao onaj od koga je seljake 
trebalo braniti. Feudalno plemstvo je postalo kočnica u istorijskom razvoju, 
koji   je   odstranio   riterstvo,   niže   plemstvo   koje   je   stajalo   između   krupnih 
zemljoposednika i seljaka. Riterstvo je uzalud pokušalo da zaustavi propast 
sebe kao samostalne klase. 

4

2. POLJULJANOST PAPSKE CRKVE

Postepeni   prelazak   iz   feudalnog   u   kapitalistički   način 

proizvodnje, vršio je uticaj na dominatnu silu srednjeg veka - crkvu, pre 
svega na papsku svetsku vlast. Ona je bila vođa hrišćanskih naroda protiv 
spoljnih   neprijatelja   i   u   krstaškim   ratovima   dostigla   je   svoj   vrhunac.   Ti 
ratovi su pomogli za unapređenje trgovine sa Orjentom. 

   Crkva je bila podložna istom procesu kao i veliki posedi. Da bi 

poljoprivrednu   proizvodnju   iskoristila   kao   izvor   novca   upropastila   je 
seljačku klasu, uzela opštinske šume i livade i seljake oterala sa njihovih 
poseda. Pohlepa je dala povod crkvi da se sve manje stara o sirotinji, tako da 
je   crkva,   postala   seljačkoj   klasi   sve   odbojnija.   Iako   je   crkva   zanemarila 
sirotinju, staranja se nije smela potpuno odreći jer nije želela da izgubi svaki 
oslonac u masama. 
 

 Novom načinu proizvodnje nije bila potrebna crkva, on je sebi 

stvorio sopstveno obrazovanje, nauku i organe uprave. Manastiri su postali 
suvišni   kao   poljoprivredne   ustanove   za   ugled,   zaštitnici   sirotinje   čuvari 
umestnosti i nauke. Oni su hranili besposlene kaluđere, umesto da ih izbace. 
Bez ikakve funkcije kaluđeri su tonuli sve dublje u razvrat i sve moguće 
poroke. Postali su predmet opšteg prezira.
 

  Više nije postojala opasnost iz Azije, mada se pojavila nova 

sila,   Osmanlije,   koji   su   1453.   godine   osvojili   Carigrad   i   odatle   zapretili 
hrišćanskoj Evropi, ali ovaj napad nije došao sa juga nego sa istoka. Svoju 
snagu je usmerio na Ugarsku, a zatim na južnu Nemačku i Poljsku, tako da 
je borba protiv Turaka postala stvar Istočnog dela hrišcanskog sveta.

To je doprinelo da Mađari, Česi i južni Nemci budu stopljeni u 

habsburšku monarjihu i da prime nemačku carsku krunu. Za papstvo turska 
opasnost nije bila od neporsednog značaja. Skupljeno blago za borbu protiv 
Turaka, pape su upotrebljivale za sopstvene interese. Pljačkanje naroda je 
raslo   sa   razvitkom   robne   proizvodnje.   Pohlepa   za   novcem   je   zahvatila   i 
rimsku   svetu   stolicu.   Oni   su   u   doba   trgovačkog   kapitala   shvatili   da   je 
trgovina   za   to   najotmenije   sredstvo.   Tako   su   ljudi   počeli   da   trguju   sa 
crkvenim zvanjima, a naročito sa opraštanjem grehova za gotov novac. 
 

 Pape su postali sve dostojniji prezira. Da bi bar sačuvali veru u 

sebe, jedini oslonac papstvo je pronašlo u prevarama i lažima, tako da su 
ležali   kao   teret   svim   hrišćanskim   narodima.   Ekonomske   najrazvijenije 
zemlje su imale najmanju potrebu da ga se oslobode. Italijani su bili papski 
naklonjeni, i što se više razvijala robna proizvodnja, Italija je imala sve veći 
uticaj na hrišćaski svet. Francuska i Španija su isto to želele. Kod njih je 

5

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti