Mašine za sjetvu

UVOD

Sjetva je radna operacija u proizvodnom procesu svake kulturne biljke, čiji je zadatak da
pomoću sijačice stavi sjeme u pripremljeno zemljište tako da ima dovoljno vode, vazduha,
hranjivih materija kako bi pravovremeno mogla da nikne i da se ravnomjerno razvija. Sjeme
se sijačicom mora postaviti na optimalnu dubinu, sjeme pšenice se sije na dubinu 3-5cm, a
sjeme kukuruza 3-6cm. Sijačicom se mora obezbijediti ravnomijerno rastojanje između
sjemenki, tako da svaka biljka ima dovoljno svjetla i dovoljno vegetacionog prostora. Od
savremene sijačice se zahtijeva da u jedinici vremena ostvari što veći učinak, da bi se to
postiglo savremena sijačica mora biti tako i konstruisana:

Da što ravnomjernije raspoređuje sjeme,

Da sve sjemenke postavlja na određenu dubinu,

Da prilikom sjetve ne oštećuje sjemenke,

Da se dobro prilagođava neravnim terenima,

Da se može lako podešavati u pogledu količine sjemena, razmaka sadnje i dubine
sjetve,

Da se jednovremeno po potrebi može unositi startna doza NPK đubriva.

Postoje različiti oblici sijačica kao što su:

Vrstačne ili radne sijačice (njima se siju sva strna žita i neke druge ukoredne kulture,
mogu biti zaprežne i traktorske- vučene i nošene),

Širokoredne sijačice ili sijačice za okopavine (u većini slučajeva su nošene, a prema
broju redova koje zasijavaju, dijele se na: dvo-, četvero-, šestero-, osmoredne-, i
višeredne ),

Sijačice sa mehaničkim aparatima za izbacivanje sjemena (koriste se za sjetvu
krupnozrnih i sitnozrnih okopavinskih kultura),

Sijačice sa pneumatskim aparatima za izbacivanje sjemena,

Sijačice za trave i djeteline (omogućuju da se obezbijedi optimalan sklop biljaka i pri
propisanoj sjetvenoj normi).

II.

NAČINI SJETVE

U širokoj praksi primjenjuju se razni načini sjetve kao što su:

Omaške ili širom, gdje se sjeme rastura po površini ručno, a ređe mašinski, a nakon
toga se vrši zatrpavanje sjemena klinastim drljačama ili nekim drugim oruđima. Ovaj
način sjetve zahtijeva veće sjetvene norme i zadržava se još uvijek u ekstenzivnoj
poljoprivredi.

Vrstačna sjetva ili sjetva u redovima, 7-8 cm (uskoredna) ili na rastojanju redova od
12-17cm (normalna), obavlja se odgovarajućim sijačicama. Ovaj način primjenjuje se
u sjetvi strnih žita.

Uskoredna sjetva primjenjuje se u cilju povoljnijeg rasporeda sjemena na površini.
Kod   ovog   načina   polovina   sjetvene   norme   sije   se   vrstačnom   sijačicom   u   jednom
smijeru,   a   nakon   toga   druga   polovina   istom   sijačicom   sije   se   u   smijeru   koji   je
poprečan   na   prvi.   Praksa   ga   nije   prihvatila   zbog   povećanog   sabijanja   tla   i   većeg
utroška goriva,

Sjetva u kućice primjenjuje se kod nekih okopavina kao širokoredna, umjesto
pojedinačne sjetva u redove, ulaže se po nekoliko zrna u kućice. Ovaj način sjetve
koristi se u proizvodnji nekih okopavinskih kultura.

Sl.1. Shematski prikaz žitne sijačice

Savremenu radnu sijačicu čine:

Ram ili okvir sijačice

koji povezuje sve dijelove sijačice. Različite je konstruktivne

izvedbe i mora biti dovoljno čvrst, jer se na njega oslanja depozitor za sjeme.

Depozitor za sjeme

kod vrstačnih sijačica je zajednički za sve aparate za izbacivanje

sjemena. Može biti različitog oblika, sanduk ili okrugla kutija, u donjem dijelu
sanduka nalazi se mješalica - horizontalno postavljena osovina sa prstima, ona svojim
okretanjem omogućuje kontinuirano priticanje sjemena u gnijezda sjetvenih aparata.

Točkovi sijačice

su najčešće pneumatici različitih dimenzija, jer su potpuno potisnuli

željezne točkove, zastupljene na ranijim sijačicama.

Elementi prijenosa pogona

kod vrstačnih sijačica su lančanici i zupčanici kojima se

od točkova pogone aparati za izbacivanje sjemena i mješalica sjemena.

Aparati za izbacivanje sjemena

kod vrstačnih sijačica zastupljeni su u više

konstruktivnih izvedbi, ali najrasprostranjeniji su rebrasto-valjkasti, centrifugalni i
kombinovani aparati- mehanički sa pneumatskim transportom zrna u lule.

Rebrasto – valjkasti aparat

jedan je od rijetkih aparata za ibacivanje sjemena koji se

decenijama   ugrađuje   u   traktorske   sijačice.   Regulacija   količine   izbačenog   sjemena
ostvaruje se dvojako, pomjeranjem sjetvene osovine, tj. uvlačenjem manje ili više
rebrastog valjka u gnijezdo i promjenom brzine obrtanja sjetvene osovine. Rebrasto –
valjkasti   aparati   nisu   osjetljivi   na   vibracije   u   pogledu   ravnomijernog   izbacivalja
sjemena, a ugradnjom rebrastih-užlijebljenih valjaka od plastične, mase smanjena su i
mehanička   oštećenja   zrna.   Rebrasti   valjci   od   plastičnih   masa   imaju   veći   modul
elasticiteta, stoga manje oštećuju zrna.

Centrifugalni aparati

ugrađuju se u depozitor vučenih traktorskih sijačica, koji ima

oblik okrugle kutije sa suženim dnom.

Cijevi za provođenje sjemena – lule

od aparata za izbacivanje do ulagača, mogu biti

različitog oblika i od različitog materijala. Teleskopske i ljevkaste lule funkcionalno
zadovoljavaju,   ali   zbog   složenosti   konstrukcije   nisu   se   zadržale   u   širokoj   praksi.
Spiralne   lule   od   čelične   trake   vrlo   dobro   se   prilagođavaju   neravnom   zemljištu,
ravnomijerno propuštaju sjeme i nisu sklone gušenju. Cjevaste i sjevasto rebraste od
gume   i   plastične   mase   danas   su   najviše   zastupljene   na   svremenim   vrstačnim
sijačicama.

Ulagači sjemena

imaju zadatak da prihvate sjeme iz lula i odlože ga na dno brazdice

koju svojim raončićem ili diskom formiraju. Na vrstačnim sijačicama zastupljena su
dva tipa ulagača, koji su u obliku raončića ili diskova.

Ulagači u obliku raončića

mogu biti sa strmim raončićem ili raončićem povijenim

unazad. Ulagač sa povijenim raončićem slabije prodire, ali vrši izvjesno sabijenje dna
brazdice, što povoljno utiče na kapilarno izvlačenje vlage.

Diskosni ulagači

mogu biti sa jednim ili dva para diskova. Kod jednodiskosnog

ulagača disk je postavljen pod određenim ulogom na pravac kretanja sijačice i svojom
konveksnom stranom odgrće prosječenu zemlju formirajući brazdicu. Ulagač sa dva
diska koji su svojim prednjim polovinama priljubljeni, prosijeca tlo, dok svojim
zadnjim – razmaknutim polovinama odgrću zemlju i formiraju brazdicu.

Markeri

su naprave koje služe za pravilno vezivanje susjednih prohoda sijačice,

tj.jednakog međurednog razmaka krajnjih ulagača susjednih prohoda sijačice, koji
idgovara međurednim razmacima unutar sijačice. Satoje se iz teleskopske cijevi, u
koju je uvučena tanja cijev ili šipka, na čijem je vanjskom kraju diska marker. U
odnosu na pravac kretanja, disk je postavljen pod određenim uglom, te u radu pravi
brazdicu. Merkerima su obavezno opremljene širokozahvatne sijačice i to na bočnim
stranama okvira, jer dok je jedan u radu, drugi je u vertikalnom-transportnom
položaju.

Sl. 2. Oblici sprovodnika sjemena