enormne prihode. To ne znači da se tabloidi ne bave složenijim temama, ali ih, svakako,
obrađuju na pojednostavljen način, približavajući se tako široj čitalačkoj publici i to,
uglavnom, iz komercijalnih interesa. Objašnjavajući tabloidno novinarstvo, Selimas Miller
govori o tri ključna zadatka tabloidnih novina i to: a) informisanje i zabava čitalaca, b)
prodaja novina u što više primeraka i c) pridobijanje što više oglašivača (2001, p. 283).
Praktičan život pojedinih medija u želji da zadovolje apetite publike i iracionalnu potrebu za
senzacionalnim događajima, neretko danas pribegava „neuobičajenim i crnim činjenicama“ u
širokom rasponu tog spektra. Evidentno je da ovakva medijska proizvodnja na srednjoročni ili
dugoročni period te takva politika i strategija povećanja čitanosti, gledanosti i slušanosti ima
veoma negativan uticaj na čitaoce, gledaoce i slušaoce, na njihovu društvenu svest .
Ovo objašnjenje je u saglasnosti sa mnogim stavovima koji se mogu sresti kroz literaturu, a
svode se na činjenicu da što je širi krug čitalaca, veći je interes oglašivača, a to direktno utiče
na povećanje profita.
Imajući u vidu da je spektar teorijskih rasprava o tabloidizaciji kroz literaturu jako širok, u
ovom radu će biti prezentovana osnovna shvatanja o fenomenu tabloidizacije štampanih
medija, njegovim pozitivnim i negativnim efektima i uticaju na moderno novinarstvo.
Definicija marketinga prema
Philipu Kotleru
počiva na koncepcijama: vrednosti,
cijena, zadovoljenja, razmene, transakcija, odnosa, tržišta marketinga i marketera. Dakle,
Kotler definiše marketing kao “društveni i upravljački proces kojim- putem stvaranja, ponude
i razmene proizvoda od vrednosti s drugima, pojedinci i grupe dobivaju ono što im je
potrebno ili što žele”. “Marketing je skup tehnika kojima je cilj da određeni proizvod
prilagode njegovom tržištu, da s njim upoznaju potrošača, da istaknu razlike u odnosu na
konkurenciju te da, s minimumom sredstava, optimaliziraju profit od prodaje.”
Ovo su samo neke od brojnih definicija marketinga. Međutim, kako marketinški
pristup postoji u oblasti politike, te kako bi se istaknula posebnost političkog, odnosno
izbornog marketinga, važno je ukazati na neke definicije političkog marketinga. “Politički
marketing je skup tehnika kojima je cilj da doprinesu adekvatnosti jednog kandidata u odnosu
na njegovo potencijalno biračko telo, da s njim upoznaju najveći broj glasača, i to svakoga od
njih ponaosob, da istaknu razliku u odnosu na konkurente, pa i protivnike, te da s
minimumom sredstava optimaliziraju broj glasova koje tokom kampanje treba dobiti”
4
1.OLITIČKI MARKETING
Važno je razlikovati politički marketing od političke komunikacije. Politička
komunikacija je oduvek postojala kako bi udovoljila najvažnijim potrebama svakog oblika
vlasti". Da bi se na vlast dospelo, kao i da bi se ona obavljala, ili pak da bi se građanima
polagali računi, politika mora biti komunikacija. To je razlog postojanja programa, platformi i
ostalih političkih dokumenata.
Politički marketing
se javlja kao novije oruđe političke komunikacije i proizišao je iz
međusobnog spoja opšteg prava glasa, demokratije i razvitka sredstava informisanja.
Politički marketing tiče se «političkih organizacija koje usvajaju shvatanja i tehnike
poslovnog marketinga, koji bi im pomogli doseći njihove ciljeve». Političke stranke, interesne
skupine i mjesna veća su među onim entitetima koja provode marketinška istraživanja kako
bi prepoznali brige građana, promijenili njihove stavove, udovoljili tim zahtevima i
učinkovitije priopćili što njihovi «proizvodi» zapravo «nude».
Politički marketing proučava odnos između «proizvoda» političke organizacije i
zahtjeva njegovog tržišta. Takve političke organizacije uključuju parlamente, političke
stranke, interesne skupine i birokracije; zakonodavstvo njihovog proizvoda, politike ili
sastanke; oni trguju javnošću, biračkim telom, članovima, finansijskim donatorima, poreznim
obveznicima ili onima koji su novčano uzdržavani.
Kao
aktivnost politički marketing, prema «
Political marketing and British political
parties»
, tiče se političkih organizacija (poput političkih stranki, parlamenata i vladinih
odela) koje usvajaju tehnike (istraživanje tržišta i dizajniranje proizvoda) i koncepte (želja da
se zadovolji zahteve glasača), koji su izvorno korišteni u poslovnom svetu, kako bi im
pomogli da postignu svoje ciljeve (primerice, pobediti na izborima ili usvojiti zakon).
5
