Medjunarodna ekonomija (kolokvijum)
UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
PREDMET: MEĐUNARODNA EKONOMIJA
SEMINARSKI RAD
NAJZNAČAJNIJE EKONOMSKE INTEGRACIJE U SVIJETU
MENTOR: STUDENTI:
Dr.sc. Senija Nuhanović , vanr.prof. Majra Šabić 3/14-I/15
Melika Suljić 3/103-I/15
Tuzla, april 2017
Najznačajnije ekonomske integracije u svijetu
2
SADRŽAJ:
UVOD .............................................................................................................................3
1.POJAM I FAZE MEĐUNARODNE EKONOMSKE INTEGRACIJE.................................4
1.1 Statički i dinamički efekti carinske unije ............................................................. 6
2.EUROPSKA UNIJA (EU)..................................................................................................8
2.1 Mehanizmi pristupanja EU................................................................................... 10
2.2 Ekonomska i monetarna unija ............................................................................. 11
3.PRIMJERI OSTALIH REGIONALNIH EKONOMSKIH INTEGRACIJA....................... 14
3.1 Europsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA) .................................................14
3.2 Sjevernoamerička zona slobodne trgovine (NAFTA) .............................................14
3.3 Centralnoevropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA) ......................................15
3.4
Savez država Jugoistočne Azije (ASEAN)............................................................16
ZAKLJUČAK ...............................................................................................................19
LITERATURA ...............................................................................................................21
POPIS SLIKA I TABELA ..............................................................................................22

Najznačajnije ekonomske integracije u svijetu
4
1. POJAM I FAZE MEĐUNARODNE EKONOMSKE INTEGRACIJE
U ekonomskom smislu, integracija je udruživanje nacionalnih privreda radi ostvarenja
određenih ekonomskih ciljeva. Ona znači vođenje nekog ili više segmenata ekonomske
politike u cilju postizanja boljih rezultata od onih koji bi bili postignuti bez integracionog
sporazuma. Međunarodna ekonomska integracija, po pravilu, započinje eliminisanjem
trgovinskih barijera u međusobnoj trgovini robom, a nakon toga se širi na sektor usluga,
kretanje kapitala, radne snage, druge ekonomske politike. Koristi koje se od integracije
očekuju u krajnjoj instanci bi trebalo da dovedu do povedanja ekonomskog blagostanja u svim
zemljama integracije. U savremenom svijetu, skoro da nema zemlje koja nije članica neke
ekonomske integracije.
Ekonomsko integrisanje nacionalnih ekonomija može imati različite oblike koji se razlikuju
prema stepenu međusobne povezanosti ekonomija. Postoji šest faza međunarodne ekonomske
integracije, pri čemu svaka naredna faza predstavlja viši stepen povezanosti nacionalnih
privreda:
sporazum o preferencijalnoj trgovini, kojim zemlje omogućavaju jedna drugoj niže
trgovinske barijere u odnosu na one koje imaju prema ostalim zemljama;
zona slobodne trgovine, zemlje međusobno ukidaju trgovinske barijere jedna drugoj,
tj. trgovina je unutar integracije slobodna. Pri tome, svaka zemlja zadržava svoje
sopstvene barijere (sopstvenu spoljnotrgovinsku politiku) prema zemljama koje nisu
članice zone slobodne trgovine. Problem koji može nastati u funkcionisanju zone
slobodne trgovine je taj što postoji ekonomski interes da se roba porijeklom iz zemalja
koje nisu članice zone uvozi jedino preko zemlje članice koja ima najniže carine
prema zemljama nečlanicama, a da se zatim preprodaje na tržištima ostalih zemalja
članica zone, koje ovakvim postupcima ostaju bez prihoda od naplate carina. U praksi,
zona slobodne trgovine je često nepotpuna, tj. potpuno slobodan uvoz iz zemalja
članica postoji ne kod svih, već kod određenih vrsta proizvoda;
carinska unija, pored slobodne trgovine unutar integracije, podrazumijeva i
uspostavljanje zajedničke spoljnotrgovinske politike prema ostalim zemljama, tj.
usklađivanje i izjednačavanje svih spoljnotrgovinskih instrumenata koji se primjenjuju
za trgovinu sa zemljama koje nisu članice. Na taj način se eliminišu potencijalni
problemi preprodaje robe koji postoje kod zone slobodne trgovine. Ukoliko zemlje
ukinu barijere u međusobnoj trgovini parcijalno, tj. samo za određene vrste proizvoda
ili usluga, a prema trećim zemljama vode zajedničku trgovinsku politiku, radi se o
parcijalnoj, odnosno nepotpunoj carinskoj uniji;
zajedničko tržište, koje pored karakteristika carinske unije podrazumijeva i slobodu
kretanja faktora proizvodnje (radne snage i kapitala) unutar integracije. Efekti
slobodnog kretanja ljudi i kapitala mogu biti kako pozitivni, tako i negativni i za
zemlju priliva i za zemlju odliva. Primjera radi, emigracija radne snage smanjuje
Babić A.,Babić M
., Međunarodna ekonomija
, VI Izdanje., 2008 , str.320
Grgić M.,Bilas V.,
Teorija regionalnih ekonomskih integracija
,Sinegrija, Zagreb , 2012 ,str.152
Ibid.,str.153
Najznačajnije ekonomske integracije u svijetu
5
nezaposlenost i povećava priliv doznaka, ali takođe ostavlja zemlju bez mlade radne
snage, rastura porodice itd. S druge strane, zemlja priliva radne snage (zemlja
imigracije) dobija jeftinu radnu snagu, smanjuje se nedostatak stručnih radnika i sl., ali
se javlja problem integracije stranih radnika u društvo. Koristi, ali i problemi za
zemlju mogu nastati i kad je u pitanju kretanje kapitala. Priliv kapitala omogućava
veću potrošnju i veće investicije, dovodi do bolje alokacije resursa i drugih povoljnosti
u zemlji priliva, ali problem nastaje ako dođe do njegovog brzog povlačenja iz zemlje
(što je čest slučaj kod tzv. špekulativnog kapitala)... Ukoliko je slobodno kretanje
samo jednog od faktora proizvodnje, uz zadržavanje trajnih ili privremenih restrikcija
u kretanju drugog faktora, govorimo o parcijalnom, tj. nepotpunom zajedničkom
tržištu;
monetarna unija, pored svih predhodnih karakteristika podrazumijeva i postojanje
zajedničke valute, jedinstvene centralne banke, a samim tim i vođenje zajedničke
monetarne politike. Da bi zemlje bile podobni kandidati za monetarno integrisanje
potrebno je da budu ispunjeni neki uslovi. To su prije svega: slična stopa inflacije,
slične kamatne stope, nizak budžetski deficit, stabilan i ne mnogo visok javni dug. Da
bi jedna valuta i jedna monetrana politika odgovarala svim članicama potrebno je još i
da su usklađeni privredni ciklusi i da se ne javljaju tzv. asimetrični ekonomski šokovi
(to su oni šokovi koji u jednim zemljama dovode do rasta ekonomske aktivnosti, a u
drugim do pada). Ukoliko to nije slučaj, različitim zemljama monetarne unije bi
odgovarale različite monetarne politike, pa unija ne bi bila funkcionalna i optimalna za
sve. Ako su ispunjeni svi potrebni uslovi integrisanja, monetarna unija dovodi do
značajnih koristi za zemlje članice, kao što su: pad kamatne stope, pad inflacije, bolja
uporedivost cijena, nepostojanje rizika promjene deviznog kursa, eliminisanje
troškova konverzije valuta i sl., što sve dovodi do porasta trgovine i kretanja kapitala,
većih investicija i veće konkurencije;
ekonomska unija, predstavlja najviši mogući stepen ekonomske integracije više država
pri kojem zemlje, pored svega do sada navedenog, vode zajedničku fiskalnu politiku,
socijalnu politiku i sve ostale ekonomske politike. Zato se za zemlje članice ove faze
integracije može reći da predstavljaju u punom smislu jedan privredni sistem. Realniji
scenario je ostvarivanje nepotpune ekonomske unije, u kojoj su određene ekonomske
politike jedinstvene, dok se zadržava nacionalni suverenitet u vođenju ostalih
ekonomskih politika.
Ibid.,str.153
Ibid.,str.154

Najznačajnije ekonomske integracije u svijetu
7
uvozila, može postati skuplja od robe koja je porijeklom iz zemlje članice carinske unije,
uprkos višim proizvođačkim troškovima, jer je cijena te robe sada umanjena za iznos carina
koje su ranije postojale. Oba efekta je najlakše objasniti na jednostavnom primjeru:
Pretpostavimo da postoje tri zemlje (A, B i C) i da se u svima njima proizvodi proizvod X, po
cijenama od 50 KM u zemlji A, 40 KM u zemlji B i 30 KM u zemlji C. Ako pretpostavimo da
zemlja A ima carinu na uvoz proizvoda X od 50%, to znači da bi na njenom tržištu proizvod
X iz zemlje B koštao 60 KM, a iz zemlje C 45 KM, pa bi se zemlja A odlučila za uvoz iz
zemlje C, koja je ujedno i najefikasniji svjetski proizvođač.
Ako sada pretpostavimo formiranje carinske unije zemalja A i B, situacija bi se promenila
zbog ukidanja carina u međusobnoj trgovini ove dvije zemlje. Na tržištu zemlje A bi proizvod
X iz zemlje C i dalje koštao 45 KM, ali bi proizvod X poreklom iz zemlje B sada koštao 40
KM, pa bi zemlja A prekinula uvoz iz zemlje C i započela uvoz iz zemlje B. Dakle, došlo bi
do skretanja (preusmjeravanja) trgovine i to na štetu najefikasnijeg svjetskog proizvođača, što
dovodi do negativnih posljedica po svjetski dohodak i globalnu alokaciju resursa.
S druge strane, pošto se nakon formiranja carinske unije cijena proizvoda X na tržištu zemlje
A smanjila sa 45 na 40 KM, dolazi do većeg uvoza nego što je on bio prije formiranja unije
zemalja A i B. Drugim rečima, došlo je do efekta stvaranja nove trgovine.
Efektom skretanja trgovine se deformišu ranije uspostavljeni tokovi međunarodne trgovine u
svijetu, smanjuje optimalnost upotrebe resursa na globalnom nivou i smanjuje svjetski
dohodak. Za razliku od efekta stvaranja trgovine, ovaj efekat ima negativne posljedice na
blagostanje. Krajnji, neto efekat formiranja carinske unije na ukupni svjetski dohodak zavisi
od jačine suprotstavljenih efekata stvaranja i skretanja trgovine.
Ibid.,stručni članak
Grgić M.,Bilas V., op.cit.,str.157
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti