Međunarodna logistika i ekološki problemi
DIPLOMSKI RAD
TEMA:
Medjunarodna logistika i ekoloski problemi
Profesor: Student:
31
SADRŽAJ:
UVOD.................................................................................................................................... 3
1. POVRATNA LOGISTIKA................................................................................................5
2. OTPAD.............................................................................................................................. 6
2.1. Klasifikacija otpada.........................................................................................................6
2.2. Principi upravljanja otpadom..........................................................................................7
3. RECIKLAŽA..................................................................................................................... 8
3.1. Šta se sve može reciklirati?............................................................................................. 9

31
U šestoj tački rada predstavljene su i detaljno objašnjene metode za utvrđivanje
količine elektronskog otpada, predložene od strane Evropske agencije za zaštitu životne
sredine, što je ujedno i tema ovog rada.
Prezentovane i proučene metode najbolje je primeniti praktično. Zbog toga se
sedma tačka rada bavi proračunom količine elektronskog otpada u Srbiji. Iako ne postoji
kvalitetna baza podataka potrebnih za ovaj proračun, ipak se došlo do rezultata da će u
Srbiji na kraju 2008. godine oko milion računara biti zastarelo.
U poslednjem delu rada dati su kratak pregled i zaključna razmatranja svega
onoga o čemu je bilo reči u radu.
1. POVRATNA LOGISTIKA
31
Problem današnjice, pored sve veće zagađenosti vazduha, vode i zemljišta, je i
ogroman porast količine otpadnog materijala. Sa sve većim brojem stanovnika, porastom
industrijske proizvodnje i potrošnje, stvara se sve veća količina otpada, koji dovodi do sve
veće zagađenosti životne sredine. Heterogeni sastav otpadnog materijala utiče na to da su
načini prerade i ponovne upotrebe raznovrsniji i složeniji. Upravo ovim pitanjem-ponovne
upotrebe proizvoda (gde se nešto od utrošenog može vratiti) bavi se povratna logistika.
Evropska Radna Grupa za Povratnu Logistiku, RevLog (1998), uzima sledeću
definiciju Dekker et al., (2003):
„Proces planiranja, implementiranja i kontrole toka sirovina, procesnih zaliha,
finalnih proizvoda, od proizvodne, distribucione ili tačke korišćenja do tačke obnavljanja
ili pravilnog deponovanja."
Povratna logistika je nauka koja „misli" i na budući naraštaj, pa se ona može
posmatrati i kao deo stalnog razvoja. Tako je, u izveštaju Evropskoj Uniji Brunland
definiše kao:
„Ispuniti potrebe sadašnjosti bez sputavanja budućih generacija u ispunjavanju
svojih potreba."
Povratna logistika se odnosi na sve logističke aktivnosti vezane za sakupljanje,
rastavljanje i obradu korišćenih proizvoda, delova proizvoda i/ili materijala u cilju
osiguravanja održive (ekološki prihvatljive) obnove.
Povratna logistika se bavi sledećim pitanjima:
1) Koje su alternative za oporavak proizvoda, delova proizvoda i materijala?
2) Ko bi trebalo da izvršava spektar operacija vezanih za obnavljanje?
3) Kako bi ove operacije trebalo izvršavati?
4) Da li je moguće da se aktivnosti tipične za povratnu logistiku integrišu u
produkcione i distributivne sisteme?
5) Koji su troškovi, a koje su koristi povratne logistike, gledano kako iz
ekonomskog, tako i iz ekološkog ugla?
Osnovni razlozi zbog kojih se povratnoj logistici posvećuje sve veća pažnja su:
1. Zakoni vezani za životnu sredinu koji primoravaju firme da primaju nazad
svoje proizvode i da se staraju o daljem postupanju sa njima

31
Tradicionalno, proizvođači se nisu osećali odgovornim za svoje proizvode nakon
njihove upotrebe. Danas, korisnici i vlasti očekuju od proizvođača da smanje otpad koji
prave njihovi proizvodi. Zbog toga se sve više obraća pažnja na upravljanje otpadom.U
skladu sa politikom upravljanja otpadom Evropske unije, posebno se izdvajaju
sledećitokovi otpada:kućni, komercijalni i neopasni industrijski otpad,otpad od ambalaže,
korišćeni akumulatori i baterije,neupotrebljiva vozila,stare gume,otpadna ulja,PCB otpad-
ulja iz trafostanica,opasni otpad,elektronska oprema,mulj iz postrojenje za tretman
otpadnih voda.
2.2. Principi upravljanja otpadom
Principi upravljanja otpadom definisani u „Nacionalnoj strategiji za
upravljanje otpadom" su sledeći:
> Princip održivog razvoja
> Princip blizine i regionalni pristup upravljanju otpadom
> Princip predostrožnosti
> Princip „zagađivač plaća"
> Princip hijerarhije u upravljanju otpadom
> Princip primene najpraktičnijih opcija za životnu sredinu
> Princip odgovornosti proizvođača
Hijerarhija upravljanja otpadom predstavlja redosled prioriteta u praksi
upravljanja otpadom:
■
Prevencija stvaranja otpada i redukcija
- minimizacija korišćenja
resursa i smanjenje količine i/ili opasnih karakteristika generisanog otpada
■
Ponovna upotreba
- ponovno korišćenje proizvoda za istu ili drugu
namenu
■
Reciklaža
- ponovni tretman otpada radi korišćenja sirovine u
proizvodnji istog ili različitog proizvoda
■
Iskorišćenje vrednosti otpada
- kroz kompostiranje, proizvodnju/povrat
energije i druge tehnologije
■
Odlaganje otpada
- ukoliko ne postoji drugo odgovarajuće rešenje,
odlaganje otpada deponovanjem ili spaljivanjem bez iskorišćenja energije.
Ovi prioriteti predstavljaju opcije upravljanja otpadom.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti