Funkcije trgovine
-
Interpersonalno posredovanje (posredovanje između ekonomskih jedinki i izravnavanje ponude i
tražnje)
-
Interlokalno posredovanje (alociranje dobara sa lokaliteta gdje ih ima u izobilju, tamo gdje ih
nema dovoljno)
-
Intertemporalno posredovanje (dopremanje dobara u pravo vrijeme i u odgovarajućim količinama)
Podjela trgovine na:
-
unutrašnju (organiziran i razvijen vid robne razmjene u okvirima carinskih granica jedne zemlje)
-
Vanjsku (organiziran i razvijen vid robne razmjene između zemalja)
Zatim na :
-
Izvoznu (kupac i prodavac su rezidenti 2 različite zemlje, odnosno carinskih područja)
-
Uvoznu,
-
Tranzitnu (kupac i prodavac su rezidenti, a domaća trgovina vrši posredovanje između njih)
Mikroekonomska definicija vanjske trgovine je da je to trgovina među rezidentima različitih
zemalja
Makroekonomska definicija je da podrazumijeva robnu razmjenu među zemljama kao
zajednicama rezidenata
Vanjska trgovina se može posmatrati u:
-
užem (promet robe između različitih zemalja)
-
širem smislu (cjelokupan promet između zemalja –promet robe, usluga, kapitala, turistički, ptt, E-
mail, internet)
Unutrašnja i vanjska trgovina imaju u osnovi ista obilježja i vanjska trgovina je samo produženje
trgovanja preko carinskih područja, a objekti i subjekti su ostali u osnovi isti.
Ova trgovina omogućuje i podjelu rada na međunarodnom planu (međunarodnu podjelu rada) i
efikasnije korišćenje svjetskih resursa
Zajednička obilježja unutrašnje i vanjske trgovine su:
•
Posrednička funkcija
•
Ekonomski zakoni vladaju i unutrašnjom i vanjskom trgovinom (zakoni tržišta)
•
Tehnika trgovine (modaliteti zaključivanja kupoprodaje)
•
Organizacioni oblici
Specifičnosti vanjske trgovine su:
a) manji stepen mobilnosti faktora kad se radi o razmjeni između 2 zemlje, nego kad se radi o razmjeni
unutar zemlje
b) kontrola vanjske trgovine (restrikcije, ograničenja, različite uzanse, standardi, oblici trgovanja,
organizacija tržišta)
c) Trgovina između dvije zemlje tretira se kao trgovina između dva ekonomska subjekta
d) Trgovina između dvije zemlje unutar jednog vremenkog perioda se tretira kao se desila u isto vrijeme
e) Cjelokupna trgovina se registrira kao da je izvršena putem neposrednog plaćanja
Svjetsko tržište
Razvoj robne proizvodnje nameće potrebu širenja tržišta na kojem će robni proizvođači moći da pretvore
robu u novac i omogućiti dalji tok robne proizvodnje. Nacionalno tržište postaje preusko i traži se
mogućnost plasmana van granica zemlje. Osim toga proizvođačima su potrebne sirovine, oprema rezervni
dijelovi čega nema na domaćem tržištu.
Dok je unutrašnje tržište teritorijalno ograničeno i predstavlja ponudu svih proizvođača i potražnju svih
potrošača u jednoj zemlji, svjetsko tržište je teritorijalno neograničeno. Odatle proizilazi međusobna
ekonomska zavisnost i povezanost zemalja i svjetsko tržište postaje nužnost.
Do krize (1929-1933) je ono bilo jedinstveno i održavano pomoću multilateralne međunarodne trgovine
(zlatni standard, slobodno formiranje valutnih kurseva putem ponude i tražnje, slobodno kretanje roba,
usluga i kapitala, konvertibilnost valuta)
Danas toga više nema jer su prestali važiti svi ovi nabrojani element, a svjetsko tržište je mozaik
sastavljen od niza nedovoljno povezanih nacionalnih tržišta.
Proces društvene reprodukcije u savremenom društvu obuhvata cjelokupno svjetsko tržište i nije
prostorno ograničen nacionalno-političkim granicama jedne zemlje. On često započinje u jednoj zemlji,
nastavlja se u drugoj i završava u trećoj. Podjela rada na ovakav način predstavlja međunarodnu podjelu
rada i ona predstavlja takav proces društvene reprodukcije koji prelazi političke granice jedne zemlje.
Društvena podjela rada ukazuje na simultano-sukcesivni proces koji daje izuzetan podstrek razvoju
proizvodnje i trgovine između zemalja.
Podjela rada među državama je izvršena vodeći računa o uslovima i mogućnostima svake zemlje.
Dolazi do specijalizacije u proizvodnji.
MEĐUNARODNE EKONOMSKE INTEGRACIJE
- novi vidovi sjedinjavanja u privredi u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim razmjerama
- proces udruživanja nacionalnih privreda radi ostvarivanja određenih ciljeva, a prije svega,
uklanjanje carinskih i necarinskih barijera i drugih ograničavajućih propisa u međusobnoj trgovini,
obezbeđenje slobodnog kretanja ljudi, kapitala i ostalih faktora proizvodnje, kao i odnos integriranih
nacionalnih privreda prema trećim zemljama
- po metodama ostvarivanja:
1. Institucionalna ili formalna - zahtjeva zvanični sporazum između vlada kako bi se uklonila
odabrana ili sva ograničenja na trgovninu i kretanja faktora u njihovim ekonomskim odnosima
2. Spontana ili tržišna - nastaje pod uticajem djelovanja MNK, banaka i drugih financijskih
institucija često bez učešća njihovih vlada domaćina
- istovremeno i unaprijeđuju i ograničavaju trgovinu (trgovina je liberalizirana među državama
učesnicama, ali je ugrožena sa trećim zemljama, jer postoje razne barijere između grupe integriranih
država i preostalog dijela svijeta)
- trgovinu spriječavaju i/ili ograničavaju: carinske tarife, kvote, necarinske barijere, prepreke
mobilnosti faktora
- potrošnja integriranog područja je potencijalno viša nego zbir potošnje pojedinačnih zemalja
koje predstavljaju potencijalne partnere za integraciju.
Sedam teorijskih oblika međunarodnih ekonomskih integracija:
1. Sporazum o preferencijalnoj carinskoj tarifi (Preferencijalni trgovinski sporazum)
- carine na trgovinu između država potpisnica su niže u odnosu na carine koje se zaračunavaju na
trgovinu sa trećim zemljama
2. Djelimična carinska unija
- zadržavaju svoje početne tarife na uzajamnu trgovinu i uvode
zajedničku spoljnu carinsku tarifu na trgovinu sa trećim zemljama
3. Zona slobodne trgovine (Slobodna trgovinska zona)
- uklanjaju se sva carinska i
kvantitativna ograničenja na uzajamnu trgovinu, a svaka država zadržava svoju sopstvenu carinsku tarifu i
