1. GENOCID
Ovo je najteže krivično djelo. Predviđeno je u čl 4 Statuta Haškog tribunal.Ovo djelo se sastoji
u NAMJERNOM UNIŠTENJU u cjelini ili djelomično nacionalne, etničke, rasne ili religiozne
grupe.
Praksa Haškog tribunala NIJE prihvatila ekstenzivno tumačenje pojma genocida, koje bi
uključivalo namjeru uništenja nacionalnog, jezičkog, vjerskog ili kulturnog identiteta grupe, a
bez njenog fizičkog uništenja.
Za postojanje ovog međunarodnog krivičnog djela bitno je da je u naprijed opisanoj namjeri
poduzeta jedna od sljedećih,
više alternativno određenih radnji:
1. ubijanje članova određene grupe
2.prouzrokovanje fizičkih ili mentalnih povreda članovima jedne grupe
3. namjerno smještanje članova grupe u takve uslove života , smišljene da dovedu do njenog
fizičkog djelimičnog ili ppotpunog uništenja
4. provođenje mjera s namjerom da se spriječi rađanje unutar grupe
5. namjerno premještanje djece iz jedne grupe u drugu
Pored neposrednog poduzimanja navedenih radnji (neposredni učinitelj) , kao
radnje
učinjenja genocida
smatraju se:
1. učešće u zavjeri radi činjenja genocida
2. direktno i javno podsticanje na činjenje genocida
3,pokušaj činjenja genocida
4. saučesništvo u bilo kom obliku činjenja genocida
Krivično djelo genocida iz čl 171 KZ BiH se sastoji u izdavanju naređenja da se čine ili u
činjenju ubistava ili nanošenja teških tjelesnih povreda pripadnicima grupe ljudi ili u
smišljenom nametanju grupi ljudi ili zajednici takvih životnih uvjeta koji bi mogli da dovedu
do njenog potpunog ili djelimičnog istrebljenja ili u uvođenju mjera kojima je cilj sprječavanja
rađanja unutar grupe ljudi ili u prisilnom preselenju djece iz te grupe u drugu grupu, a u
namjeri da se potpuno ili djelomično istrijebi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa ljudi.
Genocid kao međunarodno krivično djelo određuju 3 elementa:
1. objektivni sastojak – actus reus
2. subjektivni sastojak – mens rea
3. objekt djela – skupina ili grupa (žrtva)
Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u
Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina
genocida iz 1948.g.
, koja određuje pojam i elemente ovog medjunarodnog k.d.
U zakonodavstu, teoriji i praksi ovaj izraz ima šire tumačenje. Naime, podrazumijeva ne samo
ubijanje, već uništenje na bilo koji način određene grupe koja čini jednu povezanu cjelinu na
nacionalnoj, etničkoj , rasnoj ili vjerskoj osnovi.
Objekt zaštite
– čovječnost
Međunarodnon pravo
Objekt napada
– nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina
Radnja
učinjenja
k.d. genocida – se sastoji iz niza različitih djelatnosti koje se mogu svrstati u
nekoliko grupa i to: - ubijanje ili nanošenje teške tjelesne povrede ili duševne pripadnicima
određene nacionalne, etničke , rasne ili vjerske skupine
- smišljeno nametanje grupi ljudi ili zajednici takvih životnih uvjeta
koji bi mogli da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog istrebljenja
- uvođenje mjera kojima je cilj sprečavanje rađanja unutar grupe ljudi
(tzv biološki genocid)
- prisilno preseljavanje djece iz te grupe u drugu grupu ljudi s ciljem
gubljenja identiteta svoje grupe
(sve ove radnje vode ka fizičkom i biološkom ostvarivanju genocida)
Genocid je tipičan primjer krivičnog djela koje počiva na depersonalizaciji žrtve, što znači da
žrtva ne predstavlja cilje zbog njenih individualnih karakteristika, nego samo zato što je
pripadnik odrđene grupe)
Radnja učinjenja se može ostvariti na 2 načina:
1. izdavanjem naređenja
2. neposrednim poduzimanjem djelatnosti
-
izdavanjem naređenja da se vrše naprijed navedene djelatnosti
predstavlja posebnu i
samostalnu radnju učinjenja genocida. Naređivanje je jedan oblik podstrekavanja, ali ovdje
nema karakter saučesništva, već posebnog načina učinjenja k.d. Krivično djelo genocida se
uglavnom čini organizirano i po unaprijed utvrđenom planu, gdje naređenje
pretpostavljenog ima posebnu snagu dejstva, pa je i njegova oddgovornost samostalne
prirode. Naime, naredbodavac će biti odgovoran za samo izdavanje naređenja da se izvrši
genocid, čak i onda kada potčinjeni odbije ili na drugi način izbjegne izvršenje takvog
naređenja
Posljedica djela je ugrožavanje opstanka nacionalne , eetničke, rasne ili vjerske skupine
Učinitelj djela može biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj (
dolus
coloratus)
koji karakterizira „genocidna namjera“Za postojanje namjere neophodna je
iskustvena ocjena , a ne primjena teorije o namjeri.
Za ovo djelo propisana je kazna od najmanje 10 god ili dugotrajni zatvor
Zakonom je izričito predviđeno da za ovo djelo krivično gonjenje i kažnjavanje ne
zastarijevaju.
2. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI
Po prvi put je definisan Statutom Međunarodnog vojnog suda.
Tu spadaju sljedeći akti :
- ubistva
- istrebljenje
- porobljavanje
11. druga nečovječna djela slične prirode
Posljedica djela se javlja u vidu povrede i uskraćivanju korištenja osnovnih ljudskih prava i
sloboda civilnom stanovništvu.
Zakonom je izričito predviđeno da za ovo djelo krivično gonjenje i kažnjavanje ne
zastarijevaju.
3. RATNI ZLOČINI PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA
Krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl 173 KZ BiH čini osoba koja
kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi
da se čini ili neposredno čini napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili
osobe onesposobljene za borbu, a koji je imao za posljedicu smrt, tjelesnu povredu ili teško
narušavanje zdravlja ljudi ; napad bez izbora cilja, kojim se pogađa civilno stanovništvo; da se
čine prema civilnom stanovništvu takvi akti kao što su:ubistva, namjerno nanoošenje
snažnog tjelesnog i duševnog bola ili patnje (mučenje), nečovječno postupanje, biološki,
medicinski ili drugi naučni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi transplatacije,
nanošenje velikih patnji; raseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevođenje na dugu
vjeru; prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnjom da će se direktno napasti na
život ili tijelo te ili druge njoj bliske osobe na seksualni odnos ; prisiljavanje na prostituciju
;primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, kolektivno zastrašivanje ,
protivzakonito odvođenje u koncentracione logore i dr protivzakonita zatvaranja,
oduzimanje prava na nepristrasno suđenje; prisiljavanje na službu u oružanim snagama
neprijateljske sile ili u njenoj obavještajnoj službi; prisiljavanje na prinudni rad ,
izgladnjavanje stanovništva, konfiskacija ili pljačka imovine stanovništva; naređivanje ili
učinjenje : napada na objekte posebno zaštićene medjunarodnim pravom ili općeopasne
objekte ili postrojenja ( brane, nasipi, nuklearne elektrane)....
Objekt zaštite kod ovog k.d. je civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe
onesposobljene za borbu.
Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi
u Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za
vrijeme rata iz 1949.g. sa dopunskim protokolima iz 1977.g.
Ovo k.d odlikuju 3 elementa
:
1. nečovječno ponašanje prema ljudima koje se izražava u različitim aktima nasilja
2. takvo ponašanje predstavlja kršenje pravila međunarodnog prava o postupanju sa
određenim kategorijama osoba
3. ponašanje se poduzima za vrijeme rata , oružanog sukoba ili za vrijeme okupacije
Radnja učinjenja je veoma složeno, alternativno , višestruko određena.Djelo se sastoji iz
čitavog niza radnji koje su alternativno postavljene , tako da se ono može učiniti na dva
načina:
1.naređivanjem njihovog činjenja
Ili
2. neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviđene djelatnosti
I naredbodavac i neposredni učinitelj navedenih akata su učinitelji ovog djela.
Za naredbodavca djelo je učinjeno samim momentom izdavanja naređenja da se čini neki
oblik ratnog zločina, a za neposrednog učinitelja, djelo je svršeno sa poduzimanjem neke od
zakonom predivđene djelatnosti.
Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:
a)na određen način – kršenjem pravila međunarodnog prava ( objektivni uvjet kažnjivosti)
b)u određeno vrijeme – za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije
Učinitelj može biti svaka osoba, u pogledu krivnje potreban je umišljaj
Za ovo djelo propisana je kazna zatvora najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor
Djelo ne zastarijeva
4. RATNI ZLOČINI PROTIV RANJENIKA I BOLESNIKA
Djelo čini osoba koja kršenjem pravilla međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog
sukoba naredi da se čine ili neposredno čini prema ranjenicima, bolesnicima,
brodolomnicima, sanitetskom ili vjerskom osoblju takve aktivnosti kao što su: ubistva,
namjerna nanošenja snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenja), nečovječna
postupanja , biološki , medicinski ili drugi naučni eksperimenti , uzimanje tkiva ili organa radi
transplatacije ili nanošenje velikih patnji ili povrreda tijela ili povreda zdravlja ili
protivzakonito ili samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama materijala i
sredstava sanitetskog transporta ili zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica koje nije
opravdano vojnim potrebama.
Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u odredbama
Ženevske kovencije za poboljšanje
položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu i Ženevskoj konvenciji za
poboljšanje položaja ranjenika , bolesnika i brodolomnika oružanih snaga na moru iz
1949.g., sa dopunskim protokolima iz 1977.g.
Objekt zaštite kod ovog k.d. : ranjenici , bolesnici , brodolomnici, sanitetsko ili vjersko
osoblje.
Ovo k.d. ima dva oblika ispoljavanja.To su:
1. činjenje teškog napada na život, tjelo, tjelesni integritet ili ličnost ranjenika, bolesnika,
brodolomnika, sanitetskog ili vjerskog osoblja
2. uništavanje ili prisvajanje sanitetskog materijala i sredstava sanitetskog transporta i zaliha
sanitetskih ustanova ili jedinica
Radnja
učinjenja je veoma složeno određena , Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su
alternativno postavljene, tako da se ono može učiniti na dva načina:
1. naređivanjem njihovog činjenja
2. neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviđene djelatnosti
I naredbodavac i neposredni učinitelj navedenih akata su učinitelji ovog djela. Za
naredbodavca djelo je učinjeno sa izdavanjem naređenja, a za učinitelja sa poduzimanjem
neke od djelatnosti
Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:
a) na određen način – kršenjem pravila međunarodnog prava ( objektivni uvjet)
