MEĐUNARODNO POSLOVANJE 2
1. VANJSKA TRGOVINA I VANJSKOTRGOVINSKO
POSLOVANJE
VANJSKA TRGOVINA je gospodarska djelatnost koja obuhvada
razmjenu robe i usluga sa inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu
materijalnih i nematerijalnih dobara između zemalja.
U užem smislu, vanjska trgovina obuhvada samo promet robe između
gospodarskih subjekata iz različitih zemalja pa je predmet vanjskotrgovinske
razmjene samo ona roba koja prelazi državnu granicu.
U širem smislu, vanjska trgovina, uz međunarodnu robnu razmjenu,
obuhvada i razmjenu gospodarskih usluga («nevidljivi izvoz i uvoz»), promet
kapitala, promet ljudi (turistički promet) i prijenos vijesti (telekomunikacijski
promet).
Dok pod vanjskom trgovinom razumijevamo ukupnost razmjene jedne
zemlje sa drugim zemljama, MEĐUNARODNU TRGOVINU možemo definirati
kao ukupni opseg razmjene između zemalja cijelog svijeta, odnosno ukupnost
razmjene na globalnom tržištu.
Sveukupnost razmjene roba i usluga sa inozemstvom nazivamo
POSLOVIMA VANJSKOTRGOVINSKOG PROMETA.
Unutarnja trgovina obuhvada djelatnost trgovačkog prometa unutar
granica jedne zemlje.
Vanjska trgovina izlazi iz državnog područja i dobiva osobinu
inozemnosti.
I unutarnja i vanjska trgovina obavljaju istu funkciju, a to je funkcija
posrednika između proizvođača i potrošača. Pritom trgovina (unutarnja i
vanjska) trostruko posreduje:
1. INTERPERSONALNO
2. INTERLOKALNO
3. INTERTEMPORALNO
1. INTERPERSONALNO POSREDOVANJE
Trgovina posreduje između proizvođača i potrošača, tj. između fizičkih ili
pravnih osoba koje se pojavljuju jedanput u svojstvu organizatora i izvršitelja
proizvodnog procesa neke robe, a drugi put kao potrošači na tržištu. Riječ je,
dakle, o posredovanju između osoba.
2. INTERLOKALNO POSREDOVANJE
Pri takvom posredovanju trgovina povezuje mjesta proizvodnje i mjesta gdje
je potražnja za robom. 3
3. INTERTEMPORALNO POSREDOVANJE
Pri takvom posredovanju trgovina preuzima sve poslove koje valja obaviti
zbog toga što postoji vremenski razmak od trenutka proizvodnje do trenutka
potrošnje.
Vrlo je rijedak slučaj da se roba nakon završenog proizvodnog procesa
odmah iznosi na tržište i prodaje. To se može kod npr. lako pokvarljivih roba,
hitno potrebnih lijekova i sl.
Usklađivanjem vremenskih razlika, od završetka proizvodnje do prodaje,
trgovina omoguduje da se u pravom trenutku sa potrebnim količinama roba
izađe na tržište, bilo domade ili strano.
Vanjskotrgovinsko poslovanje obuhvada 3 glavne skupine aktivnosti:
1. Obavljanje redovnih radnji, kao što su: prijavljivanje i evidentiranje
vanjskotrgovinskih ugovora sa inozemstvom kod nadležne institucije,
osiguranja i otprema robe, pribavljanje radnih dozvola, uvjerenja, potvrda,
obavljanje carinskih formalnosti,…
2. Usklađivanje vanjskotrgovinskog poslovanja sa neprestanim
vrijednosti ugovorenih i obavljenih poslova u ime i za račun nalogodavca.
Sva dobit pripada nalogodavcu, ali on snosi i sve rizike osim onih nastalih
krivnjom posrednika.
2. ORGANIZACIJA VANJSKE TRGOVINE
Pod osnovnom oblicima na stupa na inozemnom tržištu podrazumijevamo:
1. IZRAVAN I NEIZRAVAN (POSREDAN) IZVOZ
2. IZRAVAN I NEIZRAVAN (POSREDAN) UVOZ
3. TRANZITNA TRGOVINA
1. IZRAVAN (DIREKTAN) IZVOZ
Ovaj tip izvoza prevladava pri izvozu investicijskih dobara i potrošnih
dobara.
Izravan izvoz zahtijeva dobro poznavanje stranog tržišta, osobito glede
prometnih mogudnosti i strukture gospodarstva i stanovništva.
Posebno je važno njegovanje imidža poduzeda i njegovih proizvoda na
inozemnom tržištu putem promidžbe, održavanjem stalne kvalitete
proizvoda,…
Svaki izravan izvoz produžuje proces prodaje i namede duže rokove
naplate nego da se roba prodaje domadem vanjskotrgovinskom poduzedu.
Stoga se pri odlučivanju za izravan izvoz mora voditi računa i o zahtjevima
stranih kupaca za kreditiranjem.
Prije odluke o izravnom izvozu je uputno analizirati hode li spomenuti
troškovi kapitala vezani uz financiranje izvoza, kao i ostali troškovi, biti
nadoknađeni prednostima što ih proizvođaču donosi izravan izvoz u odnosu
na konkurenciju.
2. NEIZRAVAN (POSREDAN) IZVOZ
Kod neizravnog izvoza postoje 2 mogudnosti:
a) proizvođač svoju robu prodaje domadem specijaliziranom
vanjskotrgovinskom poduzedu koje de onda za svoje ime i za
svoj račun plasirati na inozemno tržište
b) proizvođač svoju robu za izvoz povjerava specijaliziranom
vanjskotrgovinskom posredniku koji de tu robu izvesti uz
naplatu određene provizije. 5
U prvom slučaju, proizvođač ograničava svoju izvozničku djelatnost na
pripremu robe za izvoz, a troškove i rizike daljnje distribucije prepušta
domadem vanjskotrgovinskom poduzedu.
U drugom slučaju, proizvođač se koristi samo uslugama
specijaliziranoga vanjskotrgovinskog poduzeda koje de se pobrinuti za
pronalaženje kupaca u inozemstvu, obaviti sve radnje da se izvoz uredno
provede, osigurati naplatu za proizvođača te naplatiti svoju proviziju.
Proizvođač se mora osloniti na sposobnost takvog vanjskotrgovinskog
posrednika o kojem ovisi i konačni financijski rezultat.
3. IZRAVAN (DIREKTAN) UVOZ
Izravan uvoz se posebice primjenjuje pri uvozu sirovina i poluproizvoda iz
zemalja u razvoju jer se radi o narudžbama velikih količina i na duži rok.
Izravan uvoz određene robe se može obaviti i putem međunarodnih robnih
aukcija.
Osnovno je pravilo da izravan uvoz smanjuje ukupne troškove koji prate
izvršenje posla, a time utječu i na smanjenje konačne cijene uvozne robe.
4. NEIZRAVAN (POSREDAN) UVOZ
Neizravan uvoz katkad za kupca strane robe može imati i određene
pogodnosti i to upravo u onim okolnostima koje izravan uvoz čine riskantnijim
i skupljim
Uvoz preko specijaliziranog vanjskotrgovinskog poduzeda se obavlja u
slučajevima kada je riječ o nabavi manjih količina robe iz inozemstva i kad se
oblikovali posebni načini trgovanja.
1. MEĐUNARODNI SAJMOVI
Međunarodni sajam predstavlja oblik organiziranog tržišta, odnosno
mjesto na kojem dolazi do prostorne i vremenske koncentracije ponude i
potražnje robe ponuđača iz cijeloga svijeta.
Oni omoguduju i domadim i inozemnim proizvođačima izlaganje njihovih
proizvoda kupcima, a kupcima upoznavanje sa najnovijim stanjem i
dostignudima u proizvodnji.
Međunarodna sajamska prodaja se obavlja na posebno uređenom
prostoru sa objektima – paviljonima, štandovima, uređajima i drugom
opremom potrebnom za izlaganje proizvoda.
Osobitost međunarodnog sajma je u tome što se izložena roba ne prodaje
ved se ostvaruje neposredni susret prodavatelja i potencijalnih kupaca.
Na tim sajmovima ne mora biti izložena sva roba jer se sajamska prodaja
može obaviti i na temelju prospekata, nacrta, kataloga iz kojih kupac doznaje
sva bitna svojstva proizvoda koje želi kupiti.
Međunarodni sajmovi se dijele na:
a) OPDE MEĐUNARODNE SAJMOVE
b) SPECIJALIZIRANE MEĐUNARODNE SAJMOVE
c) MEĐUNARODNE SALONE I IZLOŽBE
Na opdim međunarodnim sajmovima se izlaže i nudi roba široke i
proizvodne potrošnje iz cijeloga svijeta (npr. proljetni i jesenski Međunarodni
zagrebački velesajam).
Na specijaliziranim međunarodnim sajmovima se izlažu i prodaju
skupine proizvoda određene gospodarske grane (npr. elektronike, medicinske
opreme, tekstila,…).
Na međunarodnim salonima i izložbama se izlažu pojedini proizvodi koji
