UVOD
Međunarodna ekonomija kao znanstvena disciplina pripada korpusu društvenih
znanosti, koje izučavaju zakonitosti u području društvenog razvoja, ali istodobno ona
je ekonomska znanost jer izučava zakonitosti koje vladaju u području međunarodne
trgovine i na temelju toga predviđa vanjsku trgovinu u budućnosti.
Nema nikakve razlike između te sintagme i sintagme «međunarodna trgovina» ili
«međunarodna razmjena» ili «inozemna razmjena».
U istraživanju međunarodne ekonomije koriste se
sljedeći nazivi
:
-
teorija vanjske trgovine
-
uvod u teoriju vanjske trgovine
-
ekonomika vanjske trgovine
-
ekonomika međunarodne razmjene
-
međunarodna ekonomija
-
politička ekonomija međunarodnih odnosa
-
ekonomika međunarodnih odnosa ili međunarodni ekonomski odnosi
-
ekonomika vanjskotrgovinskog poslovanja
-
međunarodni poslovi
Međunarodna ekonomika vanjske trgovine – obuhvaća i teorijske sadržaje istraživanja
vanjske trgovine kao što su realne i monetarne transakcije u vanjskoj trgovini, ali i
šire, ona obuhvaća:
-
istraživanje suvremenih integracijskih kretanja u svijetu
-
djelovanje različitih tipova privrednih org., posebice multinacionalnih i
transnacionalnih korporacija u međunarodnoj trgovini i uopće u ekonomskom
razvoju
Međunarodna ekonomija kao znanost, ekonomika vanjske trgovine kao znanost i
ekonomika međunarodne razmjene gotovo su isti pojmovi.
Istražuju cjelokupnu vanjsku trgovinu određene zemlje, kao i njezin utjecaj na
ekonomski razvoj
Ekonomika vanjskotrgovinskog poslovanja – odnosi se na samu tehniku
vanjskotrgovinskog poslovanja.
Međunarodni marketing – znanstvena disciplina koja istražuje marketinško ponašanje
i trgovinu rezidenata određene države na svjetskom tržištu.
Međunarodni ekonomski odnosi – istraživanje određenih aktivnosti ekonomskih
subjekata u međunarodnoj zajednici, a na drugoj strani znanost koja proučava te
aktivnosti.
1
1.MEĐUNARODNA EKONOMIJA
Međunarodna ekonomija je društvena i ekonomska znanstvena disciplina, koja
istražuje zakonitosti koje vladaju u trgovini (razmjeni) između pojedinih zemalja
različitim robama, uslugama, novcem, kapitalom, radom (radnom snagom), kretanjem
ljudi, informacijama, znanjem, tehnologijama i menadžmentom.
Svjetska ekonomija kao ukupnost svih nacionalnih ekonomija svijeta snažno je
prožeta prirodnom težnjom internacionalizacije. Intenzitet i obuhvatnost procesa
internacionalizacije nisu podjednako izraženi kod svih zemalja što pripisujemo
brojnim okolnostima i činjenicama.
S međunarodnom ekonomijom usko su povezani pojmovi poput: međunarodne
podjele rada, specijalizacije, međunarodne razmjene i međunarodnog ekon.razvoja. =
sastavnice međunarodne ekonomije.
Međunarodna podjela rada i m.specijalizacija su preduvjeti za odvijanje međunarodne
ekonomije.(R. Klincov, „
Međunarodna ekonomija i finansije
“ Univerzitet za
poslovne studije, 2010.)
Međunarodni ekon.odnosi i razvoj bitno ovise o količini investicija, ali i o uspješnoj
razmjeni dobara i usluga koja se odvija na globalnim tržištima.
Granice između nacionalnih i svjetskih tržišta određene su prostornim i vremenskim
ograničenjima, ali i dr.pretpostavkama, kao što su subjektivne ili stupanj integriranosti
u globalno svjetsko tržište.
Autarhija
– kada se neko tržište zatvara za sebe
Proces liberalizacije – sustav otvorenog gospodarstva
Još uvijek u svijetu postoje zemlje koje primjenjuju sustave zatvaranja svog
nacionalnog gosp.sustava, te primjenjuju mnoge načine restriktivne politike prema
inozemstvu (S.Koreja, Kuba…).
Tu se odvija sukob 2 strategije:
-
strategija međunarodnog ekonomskog internacionalizma
-
strategija ekonomskog nacionalizma
Međunarodna ekonomija… može se uspješno razvijati pod uvjetom da su ostvarene i
neke dr.pretpostavke, kao što su:
-
kakve su namjere neke zemlje za sudjelovanje u m.e.
-
koji su oblici njezinog sudjelovanja na planu međ.specijalizacije
-
kakve se koristi po zemlju mogu ostvariti od takve razmjene
2
politike, regionalne institucije i međunarodno pregovaranje. .(R. Klincov,
„
Međunarodna ekonomija i finansije
“ Univerzitet za poslovne studije, 2010.)
Od definicija autora s prostora Zapadnog Balkana vrijedi spomenuti onu koju
daje prof.. Ljubomir Baban (Međunarodna ekonomija, 1998.):
Međunarodna ekonomija „jest naučna disciplina koja se bavi proučavanjem
zakonitosti u međunarodnoj razmjeni proizvoda, odnosno roba. Pod robom
podrazumijevamo proizvode, usluge, rad, kapital, novac, devize, informacije,
tehnologiju.“ Međunarodna ekonomija proučava teorije razmjene, platni bilans,
trgovinski bilans, međunarodne finansije, tipologiju, morfologiju i strukturu svjetskog
tržišta, međunarodne integracije...
2.2. OTVORENA I ZATVORENA EKONOMIJA
Ekonomsko jedinstvo svijeta (označeno i kao
ekonomska globalizacija
) iskazuje se
kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih ekonomija u integriranu svjetsku
ekonomiju, a ispoljava se kao proces rasta međunarodnih tokova roba, usluga kapi-
tala, ljudi i tehnologije. Štaviše, međunarodna trgovina, čiji je rast nakon Drugog sv-
jetskog rata premašio rast svjetske proizvodnje, danas postaje nužnost bez koje se ne
može prosperirati u budućnosti. Naime, međunarodna trgovina omogućava specijal-
izaciju proizvodnje, što je u funkciji rasta ekonomske efikasnosti i rasta ukupne
potrošnje svake zemlje.
Specijalizirajući se u svojim sektorima najveće
relativne pro-
duktivnosti, svaka zemlja može trošiti više nego bi sama mogla proizvesti.
(
D. Pearce,
J. Cairns and all. (the editors), MacMilan Dictionary of Modern Economic 4 ed,
2003.)
Zemlje sa razvijenom vanjskom trgovinom imaju tzv.
otvorenu ekonomiju
, koja
omogućava da se svaka zemlja specijalizira (i time poveća svoju produktivnost) za
onu proizvodnju za koju ima najpovoljnije uslove. U savremenosti nijedna nacionalna
ekonomija nije zatvorena (ekonomija koja ne sarađuje sa drugima ekonomijama je
zatvorena ekonomija
), budući da nacionalne ekonomije uspostavljaju odnose sa
drugim ekonomijama širom svijeta.
Dakle,
otvorena ekonomija
je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa drugim
ekonomijama širom svijeta, dok je suprotna koncepcija -
zatvorena ekonomija
ona
koja ne sarađuje sa drugim ekonomijama u svijetu.
1
Vanjska trgovina je među
1
U povijesti ekonomske misli ove dvije koncepcije su bile dugo sukobljene, pri čemu su zagovornici
otvorene privrede bili A. Smit, D. Rikardo i J.S Mil, a zagovornici zatvorene privrede A. Hamilton i F.
4
najvažnijim polugama ekonomskog rasta, što će u krajnjem ishodu povećati životni
standard
stanovništva u tim zemljama. Ne učestvovati u međunarodnoj razmjeni znači
biti osuđen na izolaciju, ekonomsku stagnaciju i siromaštvo. Zapravo, nijedna zemlja,
čak i one ekonomski najrazvijenije, ne može biti dovoljna sama sebi i zatvorena
(
autarkična
).
Osnovne tokove dobara u međunarodnoj ekonomiji čine: izvoz, uvoz i neto
izvoz. Dok
izvoz
predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u zemlji, a prodaju
drugim zemljama,
uvoz
čine ona dobra i usluge koje se proizvode u inostranstvu, a
prodaju u zemlji. Razlika između vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza je
neto izvoz
(ili
trgovinski bilans
).
Ako neka zemlja više izvozi, nego što uvozi (izvoz je veći od uvoza), tada je
neto izvoz
pozitivan i zemlja ostvaruje
trgovinski suficit
(ili pozitivni trgovinski
bilans). Kada zemlja ima višak uvoza u odnosu na izvoz (izvoz je manji od uvoza)
ona ostvaruje
trgovinski
deficit
(negativni trgovinski bilans). Ako su, pak, izvoz i
uvoz jednaki zemlja ima
uravnoteženi trgovinski bilans
.
ZATVORENA EKONOMIJA
U ovoj ekonomijini input je jednak
dohotku tj. sve što se proizvede u privredi
neke zemlje uravnoteženo je sa dohotkom
te zemlje, jer rezidenti date države ne
mogu da kupe output druge države, niti
da svoj output plasiraju na inostrano
tržište.
Nacionalni dohodak se raspodjeljuju na
domaću privatnu i javnu potrošnju i
investicije.
Razvoj proizvodnih snaga i otvorenost i
zatvorenost privrede neposredno i
posredno se održavaju na ulogu i značaj
vanjskotrgovinskog poslovanja.
OTVORENA EKONOMIJA
Otvara mogućnosti međunarodne
trgovine i dohodak u njoj jednak je
privatnoj i javnoj proizvodnji,
investicijama i trgovinskom bilansu koji
predstavlja odnos uvoza i izvoza. U
otvorenoj ekonomiji mogu da se pojave
suficit, deficit i ravnoteža međunarodnih
tokova roba i kapitala.
Tu postoje 2 izvora dobara (dohodak i
uvoz) i 4 upotrebe dobara (privatna
potrošnja, javna potrošnja, investicije i
izvoz).
Razvoj proizvodnih snaga i otvorenost i
zatvorenost ekonomije neposredno i
posredno se održavaju na ulogu i značaj
vanjskotrgovinskog poslovanja.
5
