Međunarodni ekonomski odnosi kao naučna disciplina

proučava 

ekonomske aktivnosti međunarodnih subjekata 

Međunarodni subjekti su: 

države, međunarodne organizacije, nacionalna 

preduzeća i transnacionalne kompanije,

Međunarodni subjekti imaju cilj 

ostvarivanje mnogih istih, sličnih, različitih 

i sukobljenih međunarodnih ekonomskih interesa i veza. 

Međunarodne ekonomske aktivnosti 

Međunarodne ekonomske aktivnosti

 

obuhvataju: 

sve ekonomske odnose izmedu nacionalnih privreda u svetu, 

trgovinsku saradnju, 

razmenu kapitala, 

obavljanje plaćanja i plasiranje kapitala,

razmenu tehnologije i 

više oblike privredne saradnje i povezivanja. 

Međunarodni ekonomski odnosi  kao naučna disciplina obuhvataju dve  oblasti: 

oblast robnih odnosa koja predstavlja 

međunarodnu  trgovinu, i 

oblast finansijskih

 

odnosa

 

koja 

predstavlja međunarodnu monetarnu 

ekonomiju. 

Pojam globalizacije

1. Aktuelno shvatanje globalizacije:

savremene metode pomoću kojih se učesnicima u svetskom tržištu nameću 

ekonomska pravila koja propisuju najrazvijenije i najjače zemlje sveta, pre svega 
Sjedinjene Američke Države.

2) Istorijsko shvatanje globalizacije:

Globalizacija svetskog tržišta uvek je predstavljala nastojanje bogatijih i 

jačih država da uvećaju svoje bogatstvo tako što će eksploatisati prirodne i ljudske 
resurse drugih država.

3) Metode globalizacije: 

U zavisnosti od :

a) nivoa tehnološkog razvoja, posebno bogatijih i jačih država i 

b) nivoa istorijske i civilizacijske samosvesti društva kao celine, 

globalizacija svetskog tržišta ostvarivala se  pomoću 

različitih metoda:

Najstariji metod globalizacije su ratovi i kolonijalna osvajanja radi eksploatacije 

prirodnih i drugih bogatstava koja pripadaju tuđim teritorijama.

Posle Drugog svetskog rata najjače i najbogatije zemlje Evrope i SAD 

sprovodile su globalizaciju savremenim metodama institucionalizacije 
međunarodnih ekonomskih odnosa 

Sa ekonomskog aspekta najvažniji savremeni metod globalizacije 

predstavlja delovanje transnacionalnih kompanija.

Primena savremenih metoda globalizacije svetskog tržišta u privredama 

novoindustrijalizovanih država (NIZ)

5. Oblici globalizacije

Odnos subjekata u međunarodnim ekonomskim odnosima

 – odnos:

suverene države i

 transnacionalnih kompanja

procesi institucionalizacije  međunarodnih ekonomsmskih odnosa.

6. Determinante aktuelnih procesa globalizacije(1)

Savremeni globalni ekonomski razvoj svetske privrede determiniisan je 

dejstvom dve suprostavljene tendencije: 

1

Prva tendencija

 odnosi se na konstantno  nastojanje svetske oligarhije i 

transnacionalnog kapitala da potčini ostale nacionalne ekonomije svojim 
interesima radi maksimizacije sopstvenog profita. 

Determinante aktuelnih procesa globalizacije – svetska oligarhija

Pod svetskom oligarhijom podrazumevaju se složena,  raznorodna i sveukupna 

dejstva korporacija i banaka, naučnih konsultantskih i pravnih institucija koje ih 
opslužuju, međunarodnih finansijskih organizacija koje rade u njihovom  interesu i 
raznih formalnih i neformalnih organizacija koje utiču na formiranje javnog mnjenja. 

Bez obzira na svu njenu amorfnost, svetska oliharhija u praksi deluje veoma 

koordinirano zbog jednostavne činjenice da je povezuje ne nekakva tajna ili javna 
politička ili kakva druga zavera već jednostavno isti ekonomski interes a to je 
maksimizacija profita. 

Determinante aktuelnih procesa globalizacije(2)

Druga tendencija 

odnosi se na nastojanje nacionalnih ekonomija koje ne 

pripadaju svetskoj oliharhiji da se uključe u privredne tokove koje nameće svetska 
oliharhija, ali da pri tom maksimalno sačuvaju svoje nacionalne interese,  ekonomski 
suverenitet, a istovremeno i maksimiziraju sopstveni profit. 

Determinante aktuelnih procesa globalizacije(3)

Zemlje svetske oligarhije imaju moćne nacionalne privrede i 

transnacionalne kompanije. 

U ovim zemljama 

(SAD i Japan) 

poklapaju se 

nacionalni interesi i interesi za ostvarenjem ekonomskog suvereniteta sa interesima 
krupnog kapitala. 

Nasuprot zemljama svetske oligarhije nalaze se zemlje koje su u punoj 

ekonomskoj zavisnosti od zemalja svetske oligarhije.

 To su pre svega nerazvijene 

afričke zemlje u kojima dominira transnacionalni kapital.

Determinante aktuelnih procesa globalizacije(4)

Između navedene dve krajnosti nalazi se: 

zemlje Evropske unije

 koje su se velikim delom odrekle nacionalnog 

ekonomskog suvereniteta  u korist evropskog transnacionalnog kapitala, 

novoindustrijalizovane zemlje Jugoistočne Azije 

koje manje-više uspevaju 

da štite nacionalne ekonomske interese i istovremeno uspešno privlače inostrani 
kapital,

zemlje Latinske Amerike 

koje svim silama pokušavaju da stvore prostor za 

sopstveni kapital u uslovima dominacije transnacionalnih korporacija.

Uloga države kao poslovnog subjekta u međunarodnim ekonomskim odnosima:

države se ređe pojavljuju kao poslovni subjekti u međunarodnoj trgovini 

zadržavaju regulatornu funkciju u međunarodnim ekonomskim odnosima. 

države kroz jednostrane mere ali i sporazume sa drugim državama nastoje da 

stvore pravni okvir međunarodnog poslovanja. 

Institucionalizacija međunarodnih ekonomskih odnosa 

Institucionalizacija međunarodnih ekonomskih odnosa 

je proces 

konstituisanja međunarodnih institucija koje određuju pravila ponašanja država u 
međunarodnim ekonomskim odnosima. 

Pojavljuju se novi institucionalizovani subjekti, kao što su nadnadnacionalne, 

međunarodne, međudržavne i transnacionalne organizacije. 

Subjekti institucionalizacije međunarodnih ekonomskih odnosa

Subjekti institucionalizacije međunarodnih ekonomskih odnosa su 

nadnadnacionalne, 

međunarodne, 

međudržavne i 

2

background image

Navedene činjenice dovoljno idu u prilog stanovištu da, i pored aktuelnih 

procesa globalizacije još uvek 

ne postoji međunarodna ekonomija kao totalitet u 

kome ne postoje države i njihove nacionalne privrede. 

Samim tim, teško je govoriti i o konstituisanju međunarodne ekonomije kao 

naučne discipline. 

Međunarodni ekonomski odnosi ili Međunarodna ekonomija?(2)

Još uvek su 

aktuelni međunarodni ekonomski odnosi

 između zemalja koje 

kao nosioci državnog suvereniteta predstavljaju i nosioce ekonomske vlasti 
zaokruženih nacionalnih privreda. 

Međunarodni ekonomski odnosi ili Međunarodna ekonomija?(3)

Zbog toga, i pored toga što se u inostranoj i domaćoj literaturi sve češće sreću 

naslovi udžbenika koji glase 

Međunarodna ekonomija

, na “Megatrend” Univerzitetu 

primenjih nauka, Fakultetu za poslovne studije iz Beograda, ova oblast se proučava u 
okviru predmeta koji se zove 

Međunarodni ekonomski odnosi

, a i zbog navedenih 

činjenica i udžbenik ima naziv 

Međunarodni ekonomski odnosi

P r v i   d e o: 

Međunarodna trgovina

1. Međunarodna trgovina  i međunarodno poslovanje

Svako poslovanje preduzeća preko granica države u kojoj ima sedište, 

predstavlja 

međunarodno poslovanje

Najznačajnija aktivnost u međunarodnom poslovanju je 

međunarodna trgovina.

 

Ostale aktivnosti:

1) 

osnivanje preduzeća u inostranstvu i 

2) plasiranje stranih direktnih i portfolio investicija. 

Međunarodna trgovina 

privredna aktivnost koja podrazumeva 

razmenu robe, usluga i proizvoda ljudskog 

duha

 (intelektualne svojine) koja se obavlja izmedu preduzeća iz različitih 

država. 

Međunarodna trgovina

aktivnost u svetskoj privredi sa 

najvećim stopama rasta od 1945.

 godine do 

današnjih dana. 

Međunarodna trgovina

Najznačajniji akteri:

velike ekonomske sile 

EU, 

SAD i 

Japan. 

4

Međunarodna trgovina

Mera zavisnosti države od međunarodne trgovine :

spoljnotrgovinski koeficijent 

spoljnotrgovinski koeficijent :

odnos 

spoljne trgovine (T), 

društvenog proizvoda (Y), 

spoljnotrgovinski koeficijent

:

T=spoljna trgovina

T= izvoz + uvoz

Y=  društveni proizvod

spoljnotrgovinski koeficijent

 =

T : Y

Odnosno:

spoljnotrgovinski koeficijent =

izvoz + uvoz : društveni proizvod

Privredni razvoj malih država ograničen je:

 -malom teritorijom, 

 -malim tržištem i 

 -nedostatakom sirovina.

Spoljnotrgovinski koeficijenti imaju velike vrednosti kod malih zemalja, 

kao na primer kod: 

Singapura – 373, 

Belgije - 144, 

Luksemburga - 193 

Kada je spoljnotrgovinski koeficijent veći od 100  znači da dotična zemlja putem 

reeksporta ostvaruje veću spoljnu trgovinu od proizvodnje. 

Dakle,

5

background image

Poređenje prodaje kompanija i društvenog proizvoda grupa zemalja 1994. godine

Izvor tabele 3:

 CORPORATE WATCH 

"Globalization"

, Internet, 

1 0/1 0/1998,http://www.corpwatch.com.

Teorije međunarodne trgovine 

Podela rada i trgovina 

Razdoblje od 1965. do 1990.godine

svetski izvoz

 rastao je po stopi od 

6,7%

 godišnje, 

svetska proizvodnja 

rasla je po stopi od 

4,1% 

godišnje

Razdoblje od 1980. do 1990.godine

svetska trgovina 

(zbir uvoza i izvoza) 

rasla je

 po stopi od 

4,4%

 godišnje, 

svetska proizvodnja 

rasla je po stopi od 

3% 

godišnje

Razdoblje od 1990. do 1997. godine

svetska trgovina 

rasla je

 po stopi od 

6,6%

 godišnje, 

svetska proizvodnja 

rasla je po stopi od 

3,3% 

godišnje

Razdoblje od 1974. do 1983. godine

svetska trgovina 

rasla je

 po stopi od 

3,1%

 godišnje, 

svetska proizvodnja 

rasla je po stopi od 

2,7% 

godišnje

Kriza zaduženosti u 1980-im godinama 

Tabela 4:

Značaj međunarodne trgovine (a)

Zašto međunarodna razmena nastaje? 

Koje su koristi od razmene? 

Zašto koristi nastaju? 

Značaj međunarodne trgovine (b)

Šta učiniti da se koristi povećaju? 

Kako međunarodna razmena utiče na domaću potrošnju i proizvodnju?

8.III 2004

7

Želiš da pročitaš svih 53 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti