MEDJUNARODNO POSLOVANJE

Medjunarodno poslovanje

 je naučna disciplina koja izučava pravila kojima se 

regulišu međunarodni ekonomski odnosi.

                         

                         

 

 

Uticaj globalizacije

 je uslovio veći značaj  

međunarodnog poslovanja:objedinjavanje poslovnih procesa na makro i mikro 

nivou,uspostavljanje jedinstvenih ekonomskih odnosa,stvaranje konkurentske 

prednosti,težnja od nacionalnog ka globalnom.

Konkurentska prednost 

podrazumeva postojanje ili ostvarivanje onog 

stepena sposobnosti preduzeca koji se zahteva na trzistu i koji konkurencija ne 

moze tako lako dostici sem putem stvaranja sebi vecih troskova(ulaganja)u 

duzem vremenskom periodu”.

Predmet izučavanja

 međunarodnog poslovanja:razmena roba i 

usluga,međunarodno kretanje rada,međunarodno kretanje kapitala,direktne 

strane investicije,portfolio investicije,uloga i značaj međunarodnih institucija

Cilj izučavanja

:Utvrđivanje mehanizama, pravila, načela, smernica, 

pretpostavki,instrumenata na kojima počivaju globalni ekonomski odnosi u 

kojima će preduzeća izgraditi konkurentske prednosti, a države postati ključni 

katalizator te izgradnje.

Faktori 

međunarodnog poslovanja:prirodni faktori,proizvodni 

faktori,proizvodni odnosi i neekonomski faktori.

Prirodni faktori:

prirodna bogatstva zemlje koja učestvuje u međunarodnom 

poslovanju 

(sirovine, rude, klimatski uslovi, veličina i položaj zemlje)

Proizvodni faktori:

svi faktori proizvodnje : kvalitet i kvantitet sredstava, 

raspoloživost radne snage, kvalitet organizacije rada, primena savremenih 

tehnologija

Proizvodni odnosi:

efikasnost i efektivnost primene proizvodnih faktora, 

način raspodele rezultata, visina životnog standarda

1. Efikasnost 

– ostvarenje postavljenih ciljeva sa minimalnim trošenjem 

resursa(raditi stvari na pravi nacin)

2. Efektivnost – 

maximalna realizacija ciljeva sa datim resursima(raditi prave 

stvari)

Neekonomski faktori:

uslovi razmene – Terms of Trade

,

fleksibilnost subjekata 

međunarodnog poslovanja

,

razvijenost i ekonomska i politička pozicija zemlje 

koja učestvuje u međunarodnim ekonomskim odnosima

Uslovi razmene – terms of trade – 

su odnosi između promene izvoznih cena i 

promene uvoznih cena roba.Ako cene izvoza rastu, a cene uvoza ostaju iste ili 

opadaju – to je pozitivni aspekt uslova trgovanja.Ako cene izvoza opadaju, a 

cene uvoza ostaju iste ili rastu – to je negativni aspekt uslova 

trgovanja.Primer:Rast cena sirovina direktno utiče na porast cena finalnog 

proizvoda, dok cena sirovina ne uslovljava uvek i pad cena finalnog 

proizvoda.Rezultat svega ovoga je još veće produbljivanje jaza u privrednom 

razvoju i razvijenih i nerazvijenih zemalja.Razvijene zemlje ce pre izvoziti 

finalne proizvode 

Determinante međunarodnog poslovanja:medjunarodno 

okruzenje,drzava,preduzeca,mobilnost roba,usluga i faktora proizvodnje.

Subjekti medjunarodnog poslovanja

:

1)medjunarodna zajednica,2)drzava(ima svoju teritorijalna nezavisnost i 

suverenitet u okviru ekonomskih granica,naglašena uloga u kreiranju 

Multilateralnih i bilateralnih ugovora,3)nosilac međunarodnog poslovanja sa 

mikro aspekta

Bilateralni ugovori

 su ugovorni odnosi između dve države (privredni 

dogovori, 

razmena , saradnja na državnom nivou)                                                                        

Multilateralni ugovori

 su ugovorni odnosi između dve ili više zemalja.               

Medjunarodne konvencije 

označavaju ugovorni odnos između dve ili više 

država,

 

zasnovan

 

na bilateralnom ili multilateralnom metodu iz područja 

međunarodne trgovine i razmene.

Neke od međunarodnih  konvencija na kojima počiva međunarodno 

poslovanje su:Konvencija Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj 

prodaji robe, Beč 1980.;Briselski sporazum o sudskoj nadležnosti; Rimski 

sporazum o zakonu koji će se primenjivati;Sporazumi o zaštiti intelektualne 

svojine;Sporazumi o prevozu robe.

Konvencija Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, 

Beč 1980:

kodifikovana pravila u oblasti međunarodnog 

poslovanja

,

potpisivanje inicirale Un

,

pravila ove konvencije primenjuju se i na 

teritorijama zemalja koje nisu potpisnice

,

SFRJ je bila potpisnica od 

1.1.1988.obuhvata: obligacionih odnosa kupaca i prodavac, ponuda za 

zaključenje ugovora, pitanja opoziva ponude, prihvat ponude, momenta 

zaključenja ugovora o međunarodnoj kupovini i prodaji, ispunjenja ugovora, 

tumačenja sporazuma o međunarodnoj:prodaji, raskidanje ugovora i plaćanje 

odštete u slučaju štete itd 

,

primenjuje se pod uslovima:različita sedišta 

ugovornih strana

,

vrši se transfer robe iz jedne zemlje u drugu

.

Konvencija 

počiva na načelu namere jedne ugovorne strane, a ne zajedničkim namerama.

Briselski sporazum o sudskoj nadležnosti:

Potpisan u Briselu 1968., inicijator 

članice EZ

.

Nadležnost suda u rešavanju sporova u međunarodnom 

poslovanju

.

Sloboda izbora, a u slučaju ne kompromisa, pokretač spora ima 

pravo izbora.

Rimski sporazum o zakonu koji će se primenjivati:

Potpisan u Rimu 

1980.Primena zakonodavstva u tumačenju međunarodnog ugovora

.

Primenjuje 

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti