MEĐUNARODNO-PRAVNI OSNOVI SISTEMA 

BEZBJEDNOSTI

-seminarski rad -

Kandidat:

Mentor:

Br. indeksa: 

                                                                                  

 

TRAVNIK, 2015. godine

S A D R Ž A J

1. UVOD..........................................................................................................................3

2. MEĐUNARODNO-PRAVNI OSNOVI SISTEMA BEZBJEDNOSTI.....................4

2.1.

Osnivanje i historijski razvoj...............................................................................10

3. ZAKLJUČAK............................................................................................................19

4. LITERATURA..........................................................................................................20

2

background image

2. MEĐUNARODNO-PRAVNI OSNOVI SISTEMA BEZBJEDNOSTI

Svako društvo se mijenja, manje ili više, sporije ili brže, vidljivije ili manje vidljivo. Od 

tih promjena zavise i uslovi koje će imati nauka i koji će uticati na njen razvoj ili 

nastanak određenih nauka, razvoj naučnih oblasti, disciplina i slično. 

Važno je pratiti i istraživati šta se u društvu mijenja, kako se mijenja, kog intenziteta, 

stepena   i   obuhvata   su   te   promjene,   da   li   su   promjene   usmjerene   ka   ukupnom 

poboljšanju   stanja   u   društvu,   ka   poboljšanju   nekih   njegovih   dijelova   (ekonomije, 

socijalnih odnosa, politike), nekih slojeva i segmenata a zaostajanju drugih. Možda  je 

riječ o stagnaciji ili retrogradnim djelovanjima u društvu. Potrebno je uočiti da li se 

promjene odvijaju prema inerciji i spontanom djelovanju određenih društvenih snaga ili 

je riječ o planiranim, organizovanim i usklađenim promjenama u društvu. Odnosno, da 

li promjene korenspondiraju sa naukom, naučnim dostignućima i na nauci zasnovanim 

planovima, strategijama i aktivnostima. 

Bezbjednost

  je   jedna   od   osnovnih   ljudskih   potreba:   garancija   opstanka,   napretka   i 

blagostanja, ekonomske sigurnosti i mogućnosti, humanosti i poretka, slobodnog života 

bez straha ili teškoća, dobro na koje svi imaju pravo.

Bezbjednost

  je djelatnost i funkcija, zatim stanje, pa organizacija i najzad, odsustvo 

ugrožavajućih pojava i straha (bezopasnost, sigurnost), a u njenom središtu su izvjesne 

vrijednosti i interesi.

1

Ugrožavanje bezbjednosti je suprotnost bezbjednosti. Riječ je o 

svim pojavama i procesima koje su destruktivne po referentne vrijednosti i interese jer 

onemogućavaju   ili   otežavaju   njihovo   dostizanje,   postojanje,   uživanje   i   razvoj. 

Ugrožavanje   bezbjednosti   se   u   raznim   naukama   i   sferama   prirodne   i   društvene 

stvarnosti različito tumači i određuje.

1

 

Đurašinović P., KapetinaD. (1997). Odbrana i zaštita; knjiga, Zavod za udžbenike, S. Sarajevo,  str.175, 

UDK 372, 835.5 (075.3) K 13

4

Ugrožavanje   bezbjednosti

  postoji   uvijek   kada   se   dovodi   u   pitanje   postojanje, 

ispoljavanje i uživanje onog što je vrijedno i značajno, odnosno kada se na referentnim 

vrijednostima javljaju ili se mogu javiti neželjene promjene ili se ne mogu nesmetano 

uživati.Ugrožavanje bezbjednosti, ljudi, materijalnih dobara i životne sredine svrstava 

se u:

-

prirodne   (elementarne   )   opasnosti   i   nesreće

,   koje   se   dijele   na   litosferske-

seizmološke   (zemljotresi),   amosferske   (vjetar,grad),   hidrosferske 

(poplave,lavine) i biosferske (suše);

-

tehničko-tehnološke   opasnosti  

koje   se   manifestuju   kao   pojave   praćene 

jonizujućim zračenjem, hemijske kontaminacije i udesi u hemijskoj industriji, 

požari, saobraćajne nezgode i nesreće na radu;

-

ratne opasnosti i nesreće  

koje se manifestuju kao oružana dejstva sa kopna, 

vazduha   i   mora,   odnosno   prirodne   i   tehničko-tehnološke   nesreće   izazvane 

ratnim dejstvima.

Uspješnije   spriječavanje   raznovrsnih   ugrožavanja   bezbjednosti   moderne   države 

predpostavlja   i   zahtjeva   neposredno   i   odgovorno   angažovanje   na   ovim   pitanjima   i 

ostalih društvenih činilaca, kao što su: organi uprave i lokalna zajednica, javne službe, 

preduzeća i druge organizacije, nevladine organizacije, obrazovno-vaspitne i naučne 

ustanove,   vjerske   zajednice,   građani,   društvene   organizacije,   sredstva   masovne 

komunikacije i drugi.

Potreba   za   međunarodnom   saradnjom   proizlazi   iz   jednostavne   činjenice   da   postoje 

države, da njihovi pravni sistemi i organizacije nisu isti, da činjenice mogu nastati na 

mjestima koja razdvajaju granice, a ljudi imaju mogućnost, koju i koriste, da se kreću 

izvan i unutar različitih teritorija.

Kroz istoriju je čovječanstvo osjećalo potrebu za postizanjem sporazuma oko nekih, 

iako   malobrojnih   pitanja,   pomoću   kojih   bi   se   mogla   iznalaziti   rješenja   u   stvarnim 

slučajevima, bilo složenim ili jednostavnim, koji se svakodnevno dešavaju.

5

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti