Međunarodno privatno pravo
Meђународно Приватно право
065/20-10-033
Бабић Владимир
ISPITNA PITANJA IZ MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA
1. Pojam i predmet međunarodnog privatnog prava
2. Hijerarhija izvora međunarodnog privatnog prava
2. Pravna priroda
3 Osnovne pravne celine
4. Pojam inostranog elementa I klasifikacija činjenica na osnovu kojih on nastaje
5. Promenljivost I relativni značaj inostranog elementa
6. Izvori međunarodnog privatnog prava
7. Međunarodni izvori MPP
8. Dvostrani I višestrani međunarodni ugovori
9. Unifikacija normi na međunarodnom planu
10. Haška konferencija MPP-a
11. Redosled u primeni izvora
12. Popunjavanje pravnih praznina
13. Pojam, funkcije I vrste tačaka vezivanja
14. Tačke vezivanja u MMP – Srbije
15. Značaj državljanstva u MMP-u Srbije
16. Pozitivan I negativan sukob nadležnosti
17. Prebivalište
18. Značaj prebivališta u MMP-u Srbije
19. Karakteristike prebivališta u MMP-u Srbije
20. Redovno boravište
21. Privremeno boravište
22. Tačke vezivanja za pravna lica
23. Pravo pristupa sudovima
24. Aktorska kaucija
25. Pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka
26. Građanski postupak sa inostranim elementom
27. Stranačka I parnička sposobnost za zastupanje stranaca
28. Međunarodna pravna pomoć
29. Dostavljanje u inostranstvo
30. Upotreba stranih javnih isprava
31. Legalizacija domaćih javnih isprava radi upotrebe u inostranstvu
32. Međunarodna nadležnost sudova
33. Izvori normi o mešunarodnoj nadležnosti
34. Opšta I posebna nadležnost sudova u Srbiji
1 Međunarodno privatno pravo
Meђународно Приватно право
065/20-10-033
Бабић Владимир
35. Posebna nadležnost
36. Prekomerna I retorziona ( uzajamna ) Nadležnost
37. Način regulisanja međunarodne nadležnosti
38. Odnos međunarodne nadležnosti prema stvarnoj I mesnoj
39. Prorogacija I derogacija nadležnosti
40. Litispidencija
41. Sudski imunitet
42. Imunitet diplomatskih I konzularnih predstavnika I međunarodnih organizacija
43. Sukob zakona
44. Unutrašnji sukob zakona
45. Klasifikacija metoda
46. Dvostrana koliziona norma
47. Problem klasifikacije
48. Sukob vezivanja ( RENVOI )
49. Pojam mobilnog sukoba zakona
50. Tranzitorni sukob zakona
51. Određivanje merodavnog stranog prava
52. Problem prethodnog pitanja
53. Upućivanje na složeni pravni poredak
54. Izigravanje zakona
55. Javni poredak u MPP-u
56. Prinudni propisi u Međunarodnom smislu
57. Pravni položaj I privatna prava stranaca
58. Uslov uzajamnosti
59. Pojam priznanja I izvršenja stranih sudskih odluka
60. Izvori prava
61. Strane odluke koje mogu biti predmet priznanja I izvršenja
62. Vrste postupka I nadležnosti
63. Uslovi za priznanje
64. Nadležnost stranog suda
65. Indirektne nadležnosti
66. Uzajamnost
67. Poništavanje prava odbrane
68. Poštovanje javnog poretka
69. Predmet odluke nije presuđena stvar
70. Izvršenje stranih odluka
Posebni deo
71. Statusna pitanja fizičkih lica u situacijama sa međunarodnim elementom
72. Određivanje ličnog imena I promena ličnog imena
2 Međunarodno privatno pravo

Meђународно Приватно право
065/20-10-033
Бабић Владимир
1. Pojam i predmet međunarodnog privatnog prava
Postoje veoma razliĉita shvatanja o predmetu međunarodnog privatnog prava.
Razlike imaju korene u pojedinim idejnim, teorijskim i praktiĉnim pristupima, ali se
ponekad mogu objasniti i time što pojedini pisci pod predmetom MPP
podrazumjevaju razliĉite stvari. Pod predmetom MPP mogu se podrazumevati pre svega
pravni odnosi koje norme MPP regulišu, a mogu se predmetom smatrati i same norme
koje regulišu određenu vrstu odnosa. Postoje znatno veći sporovi oko predmeta MPP,
kada se pod predmetom podrazumjevaju one pravne norme koje regulišu privatno
pravne odnose sa elementom inostranosti. Te odnose regulišu veoma razliĉite norme:
procesne, norme materijalnog građanskog prava, porodiĉnog, radnog, privrednog i
administrativnog prava. Postoji samo jedna oblast koja nesporno spada u MPP, to je domen
sukoba zakona I obuhvata kolizione norme. Predmetom MPP kao discipline koja izučava
određenu pravnu oblast smatramo norme o određivanju merodavnog prava,
građansko procesnim odnosima sa elementom inostranosti, pravima stranaca da stupaju u
privatnopravne odnose I pravima domaćih državljana da stupaju u privatnopravne
odnose sa elementom inostranosti.
4 Međunarodno privatno pravo
Meђународно Приватно право
065/20-10-033
Бабић Владимир
Pojam - MPP je unutrašnja grana prava. Njegova pravila nisu međunarodna,
međunarodno obeležje imaju samo samo odnosi koje reguliše, jer se vezuju za više
suvereniteta. Pravila MPP regulišu ona pravna pitanja koja se postavljaju usled pojave
elementa inostranosti u privatnopravnim odnosima.
Medjunarodno privatno pravo je grana koja uredjuje privatnopravne odnose sa
elementom inostranosti. U privatnopravne odnose spadaju gradjanska stanja fizickih i
pravnih lica, obligacionopravni odnosi, stvarnopravni odnosi, trgovinski odnosi.
bracne i porodicne odnose I naslednopravne odnose. Elementi inostranosti se
odredjuju prema: subjektu, objektu I prava I obaveze. Medjunaodno privatno pravo
obuhvata tri osnovne grupe pravnih normi: norme o sukobu zakona, norme o sukobu
jurisdikcija i norme koje uređuju pravni polozaj stranaca.
-Norme o sukobu zakona su pravna pravila pomocu kojih se odredjuje merodavno
pravo.
-Norme o sukobu jurisdikcija su pravna pravila pomocu kojih se odredjuje
medjunarodna sudska nadleznost., uredjuju specificnosti postupka sa stranim
elementom I utvrdjuju uslovi I postupak priznanja I izvrsenja stranih sudskih I
arbitraznih odluka.
-Norme o gradjanskim pravima stranaca su pravna pravila koja uređuju da li I pod
kojim uslovima lica strane nacionalnosti mogu stupati u privatnopravne odnose sa
domacim licima I na domacoj teritoriji.
1.1 Предмет међународног приватног права
Међународно приватно право је једна од традиционалних грана права до чијег
издвајања из грађанског права долази у 19 веку, у време либералног
капитализма од самог почетка правне норме које припадају овој грани права
имају за задатак да реше проблем избора меродавног права. ( сукоб закона ) који
проистиче из постјања међународних обележених ситуација. Нпр, када брак
склапају држављани различитих држава, поставља се питање –право које државе
ће се применити. Одгово на њега даће Међународно приватно право, колизионе
норме. Када се постави питање међународне надлежности државног система
правосуђа они се заједничким именом називају – сукоб јурисдикција. Две су
карактеристике за сваку ситуацију која доводи до промене међународног
приватног права.
Њена правна квалификација – однос који треbа пегулисати се квалификује као
грађанско приватно или трговинско правни однос тј. Спор
Њен међународни тј. Прекогранични карактер
Међународно приватно право је грана права чије норме одређују:
5 Međunarodno privatno pravo

Meђународно Приватно право
065/20-10-033
Бабић Владимир
карактер ове гране права потврђују и чињенице да у старија из домнена
Међународно приватно право поступају национални судови. Тј. Други надлежни
органи унутар државе. ( нпр, оставински судија расправља о заоставштини и ако
је оставилац или неко од наследника страни држављанин)
Последица чињенице да свака држава има сопствени систем Међународно
приватно право јесу у разлике у погледу конкретних нормативих решења. Те
разлике односе се како на норме о Међународној надлежности тако и на норме о
одређивању меродавног права и проинавању и извршењу страних одлука. Може
се десити да судови сваке од заинтересованих држава буду истовемено
надлежни за решавање спора. У зависности да ли ће се спор решавати у једној
или другој држави, исти спор може бити различито решен. Нпр. Брак између
србија и португалке – након годину дана желе споразумни разбод. ( првих пар
месеци живели у Новом Саду, па отишли за Лисабон) По португалском праву Не
може да се разведу, јер је споразуни развод могућ тек након 3 године брака. По
нашем праву Може, могу општинском суду у Новом саду поднети захтев за
развод брака и брак ће бити разведен.
4. Hijerarhija izvora medjunarodnog privatnog prava
Ratifikovani medjunarodni ugovori imaju primat nad unutrasnjim izvorima prava u
skladu sa principom PACTA SUND SERVANDA.
Kada je jedna ista materija uredjena dvostranim i visestranim medjunarodnim
ugovorom, dvostrani medjunarodni ugovori imaju primat nad višestranim na osnovu
principa LEX SPECIALIS DEROGAT LEGI GENERALI.
Kada su medjunarodni ugovori istog ranga njihova medjusobna hijerarhija odredjuje
se primenom principa LEX POSTERIOR DEROGAT LEGI PRIORI- primjenjuje se ona koja
je donijeta poslednja.
Hijerarhija unutrasnjih izvora prava takodje se odredjuje primenom pravila LEX
SPECIALIS DEROGAT GENERALI I LEX POSTERIOR DEROGAT LEGI PRIORI.
U sluĉaju da bilateralni ugovori, multilateralni ugovori ili zakoni sadrže razliĉita
rešenja, treba imati u vidu njihovu hijerarhiju. Na prvom mjestu dolaze međunarodni
ugovori pa zatim unutrašnji propisi. Pravila ZMPP primjanjuju se samo ako
međunarodno – privatno pravni odnos nije regulisan drugim saveznim zakonom ili
međunarodnim ugovorom. To znaĉi da ako je jedno pitanje drugaĉije uređeno
zakonom primeniće se norme međunarodnog ugovora. Ako razliĉita pravila sadrže
bilateralna I multilateralna konvencija, a obe imaju uslove da budu primjenjene,
primjeniće se, norma bilateralne konvencije koja se javlja kao lex specialis u odnosu na
multilateralnu konvenciju - kao što se norme i jedne i druge vrste međunarodnih
konvencija javljaju kao lex specialis u odnosu na unutrašnji zakon. Pri traženju rešenja
jednog MPP problema treba prvo pogledati ima li solucije u bilateralnoj konvenciji.
Ako nemamo odgovarajuću bilateralnu konvenciju treba ispitati postoji li rešenje u
7 Međunarodno privatno pravo
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti