Međunarodno trgovinsko zastupanje

SADRŽAJ

SAŽETAK ………………………………………………………………………........................2

UVOD ……………………………………………………………………………………….…..3

1. POJAM ZASTUPANJA

1.1.

Podjela

zastupništva

…………………………………………………………….…..5

2. POJAM AGENCIJE

2.1.

Pojam

agenta

…………………………………………………………………….….7

2.2.

Pojam

„elektronski

agent“

……………………………………………………….….8

2.3.

Vrste

ovlaštenja

agenta

……………………………………………………….….….8

2.4.

Vrste

agencija

……………………………………………………………………......9

3. VANJSKOTRGOVINSKO ZASTUPANJE U PRAVU BiH

3.1.

Izvori prava …………………………………………………………………...……

3.2.

Pojam i režim obavljanja spoljnotrgovinskog zastupanja

…………………...……..10

4. IZVORI PRAVA ZA MEĐUNARODNO TRGOVINSKO ZASTUPANJE

4.1.

Izvori

međunardnog

trgovinskog

prava

…………………………………………….11

4.2.

Izvori

međunardnog

privatnog

prava

……………………………………………….12

5. UGOVOR O MEĐUNARODNOM TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

5.1.

Pojam

ugovora

………………………………………………………………………12

5.2.

Stranke

učesnici

poslu

…………………………………………………………...13

5.3.

Zaključivanje

ugovora

……………………………………………………………....13

5.4.

Predmet

ugovora

………………………………………………………………….…13

5.5.

Cijena

ili

provizija

…………………………………………………………………..13

5.6.

Obaveze

trgovinskog

zastupnika

……………………………………………………14

5.7.

Obaveze

principala

………………………………………………………………….14

6. PRESTANAK TRGOVINSKOG ZASTUPANJA

6.1.

Način

prestanka

trgovinskog

zastupanja

……………………………………………15

6.2.

Jednostrani

raskid

ugovora

……………………………………………………….…15

Primjer: Ugovor o angažovanju ugostiteljskih kapaciteta ………………………………..…16

7. PRIMJERI AGENCIJA I NJIHOVE KARAKTERISTIKE

7.1.

Otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova

………………………..…17

7.2.

Obaveze

agencije

prema

radniku

…………………………………………………....17

7.3.

Naknada

štete

……………………………………………………………………..…18

ZAKLJUČAK …………………………..………………………………………………………19

SAŽETAK

Kako bi rad bilo moguće što lakše razumjeti, podijeljen je u sedam cjelina. Prvi dio je Pojam
zastupanja u kojem je jasno prikazan način funkcionisanja agencija, njihove karakteristike, te
subjekti u ovoj vrsti zastupništva. Također je navedena i podjela zastupništva.

U drugom dijelu se navodi pojam same agencije, te vrste agencija, odnosno zastupništva.

Treći dio se odnosi na Vanjskotrgovinsko zastupanje u pravu BiH. Tu su navedeni izvori prava,
režim obavljanja spoljnotrgovinskog zastupanja, te karakteristike.

Četvrti dio se odnosi na izvore prava za međunarodno trgovinsko zastupanje.

Peti dio se odnosi na pojam ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju, te njegove
karakteristike.

Šesti dio se odnosi na prestanak trgovinskog zastupanja.

U sedmom dijelu su prikazani načini poslovanja jedne agencije, na osnovu koje je lakše zaključiti
princip njihovog poslovanja.

ugovore i sa licima koji nisu privredni subjekti, npr. prodaja robe ili pružanje usluge
fizičkim licima kao potrošačima, odnosno korisnicima usluga. Ovakav ugovor se ne
smatra ugovorom robnog prometa, nego građansko-pravnim ugovorom.

2. Predmet ugovora robnog prometa mora biti određeni privredni posao koji ugovorene

strane preuzimaju u obavljanju svoje djelatnosti, npr. prodaja, zastupanje, posredovanje,
prevoz i slično. I kada je ispunjen prvi uslov da su obje ugovorene strane preduzeća
(privredni subjekti), ugovor se neće smatrati ugovorom robnog prometa, ako predmet
ugovora nije iz djelatnosti preduzeća, kao što je npr. Ugovor o zakupu i slično.

3. Prilikom zaključenja ugovora robnog prometa, pored opštih pravila, važe i određena

posebna pravila, kao npr. pravila u pogledu ponude, forme ugovora i slično.

4. Prilikom ispunjenja obaveza iz ovih ugovora traži se posebna pažnja ugovorenih strana.
5. Na kraju, za rješavanje sporova nastalih između preduzeća, odnosno subjekata privrednog

prava, nadležni su posebni (trgovinski) sudovi.

Ugovori robnog prometa su najvažnije pravno obilježje samostalnosti privrednih subjekata i
njihove slobode u uspostavljanju međusobnih odnosa u pravnom prometu na tržištu. Ovakvi
ugovori su osnov takozvanog ugovornog prava. U ugovore robnog prometa spadaju brojne
vrste ugovora. Zbog toga je nužna klasifikacija tih ugovora. Kriterijumi za tu klasifikaciju su
pravna obilježja i predmet ugovora.

Vrste ugovora

Prema pravnim obilježjima mogu biti:

1. Imenovani i neimenovani ugovori robnog prometa ( Imenovani su ugovori koji su

zakonom pojedinačno i poimenično uređeni, kao na primjer : ugovor o prodaji, ugovor o
posredovanju, ugovor o građenju. To su ugovori koji se odnose na tradicionalne privredno
pravne odnose, trgovačke poslove čije je zakonodavno uređenje okončano. Neimenovani
su ugovori koji se zakonom ne uređuju posebno, niti im određuje naziv. To su ugovori
koji se odnose na najnovije privredne poslove, na poslove složenije prirode koji
zahtijevaju primjenu više imenovanih ugovora. To su : ugovor o lizingu, ugovor o
franšizi. )

2. Formalni i neformalni ugovori ( Formalni su oni za čije je pravno nastajanje neophodno

ispunjenje uslova određenje forme – pismena forma ugovora. Neformalni su oni ugovori
za čije je pravno nastajanje dovoljna suglasnost izjava volja ugovorenih strana na bilo koji
punovažan i razumljiv način. )

3. Jednostrani i dvostrani ugovori ( Jednostrani su oni ugovori koji stvaraju obaveze samo za

jednu ugovorenu stranu. Dvostrani su oni ugovori koji stvaraju uzajamne obaveze za obje
ugovorene strane. Teretni su oni ugovori kod kojih jedna strana daje drugoj strani
odgovarajuću naknadu za korist koju od nje dobija. Dobročni su oni ugovori kod kojih ne
postoji obaveza davanja naknade za korist dobivenu od druge ugovorene strane. )

4. Komutativni i aletorni ugovori

5. Ugovori sa sporazumno utvrđenom sadržinom i ugovori sa pristupom

6. Kolektivni i individualni ugovori

7. Generalni i posebni ugovori

1. POJAM ZASTUPANJA

Zastupanje u najširem smislu jeste djelovanje za drugoga. Ono se može ispoljavati faktičkim i
pravnim radnjama – izjavama volje. Ukoliko izjave volje učinjene u tuđe ime i za tuđi račun
„proizvede pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi „ tada se u nekim kontinentalnim
sistemima   govori   o   zastupništvu   u   pravno-tehničkom   smislu.   Ostale   izjave   volje   spadaju   u
„predstavljanje“.   Ovo   razlikovanje   ne   postoji   u   anglosaksonskim   pravima,   ali   je   poznato   u
poslovnoj   praksi.   Ekonomski   efekti   djelovanja   zastupnika   također   pripadaju   zastupanom,
odražavaju se na njegovoj imovini i obavezama.

U zastupanju postoje 3 subjekta :

1. Zastupani
2. Zastupnik
3. Treće lice

Između svakog od njih nastaje relativno samostalan pravni odnos, tako da zastupanje, u cjelini
glednao, predstavlja složenu pravnu konstrukciju.

Zastupništvo je jedinstvena ustanova i zahtijeva jedinstveno pravno objašnjenje svojih djelovanja.