Međuvršnjačko nasiljena području općine Tuzla

Srednja Ekonomsko-trgovinska škola Tuzla

ISTRAŽIVAČKI RAD IZ PREDMETA SOCIOLOGIJE NA TEMU

„MEĐUVRŠNJAČKO NASILJE NA PODRUČUJE OPĆINE TUZLA“

Prof. Admira Uzunić 17. Oktobar 2013., Tuzla Vedrana Jurić

___________________ __________________

Sadržaj

1. UVOD..................................................................................................3

1.1. Ciljevi istraživanja....................................................................3
1.2. Svrha istraživanja.....................................................................3
1.3. Istraživačko pitanje..................................................................3
1.4. Definisanje problema nasilja među vršnjacima....................4
1.5. Obilježja tipične žrtve nasilja..................................................5
1.6. Obilježja tripičnog nasilnika....................................................5

2. METODOLOGIJA...............................................................................7

2.1. Hipoteza....................................................................................7
2.2. Anketa.......................................................................................7
2.3. Intervju....................................................................................13
2.4. Telefonski razgovor...............................................................14
2.5. Posmatranje............................................................................14

3. ZAKLJUČAK.....................................................................................16
4. LITERATURA....................................................................................17

primjer pojedinaca koji su u svom razredu bili odba

eni od ostalih,

kojima se

neko rugao, sa kojima niko nije htio sjediti, izazivao ih ili ih

ak tjelesno zlostavljao.

Dakle, nasilno ponašanje među djecom u školi odnosno

“problem nasilnik/žrtva”

dobro je

poznat, ali se vrlo malo o tome govorilo i pisalo.

Posljednjih deset godina došlo je do povećanog

zanimanja za probleme vezane za međusobno zlostavljanje djece u školi o čemu govori veliki
broj stranih autora.
Pod vršnjačkim nasiljem podrazumijevamo događanja u širem okviru škole u kojima pojedini
učenici ili, još češće, grupa učenika, izvodi trajno nasilje nad svojim vršnjakom ili mlađim
djetetom kojim se tom djetetu-žrtvi nasilja nanose povrede ili pričinjava bol ili neprijatnost.
Zlostavljanje uključuje nanošenje štete fizičkom silom, ali i bez primjene fizičke sile (npr.
emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje, seksualno zlostavljanje).

Nasilje ili zlostavljanje među djecom u školi se obzirom na oblik može podijeliti na

direktno

nasilje

indirektno nasilje

O direktnom nasilju

se govori kada je žrtva trajno napadana direktnim nanošenje štete, kao

npr. fizičkim ozljeđivanjem,verbalnim vrijeđanjem, krađom novca itd.

O indirektnom nasilju

se govori kada je žrtva trajno napadana nedirektnim nanošenjem štete,

kao npr. širenjem glasina i neistina o nekom djetetu njegovim vršnjacima, nagovaranjem
vršnjaka da se ne druže s nekim djetetom itd.

Osim ove klasifikacije, nasilje među djecom u školi se obzirom na oblik može podijeliti i na

verbalno nasilje

(poput vrijeđanja, širenja glasina, stalnog zadirkivanja, ismijavanja, prijetnje) i

fizičko nasilje

(poput udaranja, guranja,štipanja, čupanja).

Unutar navedena dva oblika mogu se izdvojiti dodatne četiri podvrste nasilnog ponašanja:

seksualno

nasilje

koje podrazumijeva neželjeni fizički kontakt po intimnim dijelovima tijela i

uvredljive komentare,

kulturalno

nasilje

koje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj,

religijskoj i rasnoj osnovi,

ekonomsko

nasilje

koje uključuje ponašanja poput krađe i

iznuđivanja novaca, te

emocionalno

nasilje

koje uključuje ponašanja poput namjernog

isključivanja žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili grupe i ignorisanje.

1.5.Obilježja tipične žrtve

Najčešće je žrtva:



Novo dijete u razredu



Nadareno dijete



Mirno i ljubazno dijete



Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem



Dijete nižeg socioekonomskog statusa



Dijete iz druge etničke skupine



Dijete s posebnim potrebama



Dijete razvedenih roditelja



Dijete žrtva porodičnog nasilja

Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i
kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu

pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.
Žrtve nasilničkog ponašanja:



Boje se ići u i iz škole



Mijenjaju uobičajeni put do škole



Mole roditelje da ih voze u školu



Odbijaju ići u školu



''Bolesni'' su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u stomaku



Pogoršava se školski uspjeh



Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama



Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)



Postanu povučeni, niskog samopouzdanja



Postanu ³anksiozni, napeti, prestanu jesti



Prijete ili pokušaju samoubistvo



Zaspu plačući, imaju noćne more



Ostaju bez svojih stvari, često ''gube'' džeparac



Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)



Odbijaju govoriti što nije u redu



Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i posjekotine



Počnu zastrašivati drugu djecu



Postanu agresivni ili depresivni



Počnu markirati



Daju nevjerojvatne izgovore za gore navedena ponašanja



Sami su na odmoru, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti



Ne biraju ih u grupnim sportovima



Traže blizinu učitelja



Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred tablu, pred razred.

Žrtve možemo svrstati u dvije podgrupe. Za prvu grupu Olweus koristi naziv

pasivne žrtve

dok ih

Smith naziva

žrtve

. Ova grupa žrtava nije agresivna i ne izaziva druge, te shodnotome nasilje

nad njima se ne može objasniti kao posljedica njihovog provokativnogponašanja. Žrtve su
plašljivije i nesigurnije nego učenici općenito, zatim često suoprezne, osjetljive i tihe. Žrtve su
usamljene i napuštene u školi. Kada su napadnutiod strane drugih učenika, često reaguju
plačem i povlačenjem, bar u nižim razredima. Drugu grupu čine

nasilnici/žrtve

, odnosno

provokativne žrtve

koje karakterizira kombinacija anksioznog i agresivnog obrasca ponašanja.

Neki od tih učenika mogu se okarakterisati kao hiperaktivni. Često znaju biti izopćeni u većoj
mjeri od pasivnih žrtava zbog provociranja drugih učenika. Istraživanja su pokazala da će
karakteristike osobe koja je izvor provokacije uticati na to da li će neka situacija biti doživljena
kao provocirajuća ili neće. Vjerovatno najznačajnije obilježje je percipirana

namjera

"provokatora". Ako se te namjere percipiraju kao agresivne, onda je znatno veća vjerojatnost da
će izazvati agresivno ponašanje, nego ako su namjere „provokatora“ percipirane kao
neagresivne.

1.6. Obilježja tipičnog nasilnika

Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja
za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju