Mehanizmi korporativnog upravljanja
EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT
BOSNA I HERCEGOVINA
Ekonomski fakultet
Smijer: Menadžment i preduzetništvo
Seminarski rad
MEHANIZMI KORPORATIVNOG
UPRAVLJANJA
Profesor:
Student:
Doc. dr Hariz Agić
Brčko, decembar 2015.
SADRŽAJ
2. INTERNI MEHANIZMI KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA.....................................4
3. EKSTERNI MEHANIZMI KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA.....................................9
2

2. INTERNI MEHANIZMI KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA
Struktura vlasništva i upravni odbori čine interne mehanizme, a tržište korporativne kontrole i
pravni sistem spadaju u eksterne mehanizme. Između eksternih i internih mehanizama postoji
međuzavisnost, a struktura vlasništva kao interni mehanizam utiče na funkcionisanje upravnih
odbora i eksternih mehanizama. Ako je vlasništvo disperzirano, tržište korporativne kontrole
kao eksterni mehanizam ima najznačajniju ulogu. Ukoliko postoji manji broj dominantnih
vlasnika i visoka koncentracija vlasništva, kontrola menadžera se vrši pomoću upravnog
odbora kao internog mehanizma
2.1. Struktura vlasništva
Iako se korporativno upravljanje vezuje za problem razdvajanja vlasništva i kontrole, ne
postoji situacija u kojoj su vlasništvo i kontrola potpuno razdvojeni. Vlasnici, u zavisnosti od
broja akcija koje poseduju, uvek imaju određenu kontrolu nad kompanijom, dok menadžeri
često imaju udeo u vlasništvu.
1
To znači da menadžeri mogu imati udeo u vlasništvu, a
vlasnici na osnovu broja akcija koje poseduju imaju određen stepen kontrole. Zbog posledica
kompleksnog odnosa vlasništva i kontrole, struktura vlasništva predstavlja važan interni
mehanizam korporativnog upravljanja. Veće preklapanje između vlasništva i kontrole treba da
dovede do smanjenja sukoba interesa i do veće vrednosti kompanije.
Ipak, odnosi između vlasništva, kontrole i vrednosti kompanije su komplikovaniji, jer postoji
mogućnost da i menadžeri posjeduju određeni paket akcija, kada govorimo o insajderskom ili
menadžerskom vlasništvu. Insajdersko vlasništvo doprinosi boljem usklađivanju interesa
menadžera sa interesima akcionara. Međutim, u mjeri u kojoj interesi menadžera i akcionara
nisu u potpunosti usklađeni, veći udio u vlasništvu pruža menadžerima veću slobodu u
odlučivanju i ostvarivanju ličnih ciljeva i dovodi do efekta zaklona. Dakle, krajnji efekat
menadžerskog vlasništva na vrednost kompanije zavisi od odnosa između efekta usklađivanja
interesa između vlasnika i menadžera i efekta zaklona.
1
Babić. V, Korporativno upravljanje u uslovima koncentracije i disperzije vlasništva, 2006, str. 10
4
Polazeći od paketa akcija koje poseduju vlasnici, struktura vlasništva može biti koncentrisana
ili disperzirana. Disperzija vlasništva nastaje kada postoji veliki broj akcionara koji
pojedinačno nemaju kontrolni paket akcija, pa samim tim nemaju mogućnost da vrše nadzor i
kontrolu menadžera. Problem disperzije vlasništva ogleda se u nedostatku motivacije i resursa
manjinskih akcionara da utiču na donošenje odluka. Osnovni agencijski problem na relaciji
principal (akcionar) – agent (menadžer) se javlja kada postoji disperzirana struktura
vlasništva, jer pojedinačni vlasnici imaju veoma mali udio u vlasništvu i nisu motivisani da
vrše kontrolu menadžera. U ovakvim situacijama, potencijalni konflikt interesa interesa
između vlasnika i menadžera se rešava putem agencijskih ugovora i razvijenog tržišta
korporativne kontrole.
U odsustvu efektivnih eksternih mehanizama korporativnog upravljanja, primjenjuje se
koncentracija vlasništva kao alternativni mehanizam rješavanja agencijskog problema i
kontrole menadžerskog oportunizma. Koncentracija vlasništva se definiše brojem velikih
akcionara i procentom akcija u njihovom vlasništvu. Koncentracija vlasništva nastaje kada
postoji većinski vlasnik koji poseduje kontrolni paket akcija i može da utiče na donošenje
ključnih odluka. Primena koncentracije vlasništva kao internog mehanizma korporativnog
upravljanja je utemeljena na činjenici da visok stepen koncentracije vlasništva omogućava
dobar monitoring i efikasnu kontrolu rada menadžera. Motivisanost za monitoringom je
visoka zato što većinski vlasnik ima pravo na ukupan rezidualni profit i potpunu kontrolu nad
upravnim odborom. Koncentracija vlasništva ima prednost bolje kontrole rada menadžera, jer
veliki vlasnici imaju moć i inicijativu da nadgledaju menadžere. Vlasnici sa većim udjelom
akcija su motivisani da vrše monitoring i promjenu neuspješnih menadžera.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti