1

7. MEHANIZMI UPRAVLJANJA LJUDSKIM 

RESURSIMA 

 

7.1 UVOD 

Nakon  utvrđivanja  strateškog  plana  kompanije  i  odgovarajućih  strateških  planova  u  vezi 
upravljanja  ljudskim  resursima,  potrebno  je  planove  sprovesti  u  delo.  Za  tu  svrhu  koriste  se 
mehanizmi upravljanja ljudskim resursima koji su prikazani u srednjem delu slike 7.1. 

 

Analiza posla

Regrutovanje 

kandidata

Testiranje i 

selekcija zaposlenih

Obuka zaposlenih 

Upravljanje radnom 

efektivnošću, 

evaluacija učinka, 
isplata nadoknada

STRATEŠKI PLAN KOMPANIJE

Etički standardi i svi relavantni zakoni u vezi sa upravljanjem ljudskim resursima

 

Slika 7.1 – Mehanizmi upravljanja ljudskim resursima

*

 

 

Sve  mehanizme  treba  uskladiti  sa  strateškim  planovima  kompanije,  kao  i  sa  relevantnom 
pravnom i zakonskom regulativom. Sa slike se može uočiti da neki mehanizmi (analiza posla, 
obuka  i  upravljanje  radnom  efektivnošću)  imaju  izraženu  stratešku  komponentu,  dok  drugi 
mehanizmi (regrutovanje, testiranje, selekcija i isplata nadoknada) imaj veći značaj u pogledu 
usklađenosti za zakonskom regulativom. 

Mehanizme  upravljanja  ljudskim  resursima  primenjuje  menadžer  za  ljudske  resurse  i 
odgovarajuća služba koju on vodi.  

                                                 

*

 

Dessler Gary, 

Osnovi menadžmenta ljudskih resursa

, Data status, Beograd 2007

 

 

 

2

Po definiciji iz Rečnika radnih zvanja Ministarstva za rad u SAD, menadžer ljudskih resursa 
obavlja sledeće poslove: 

166.117-018  

MENADŽER,  PERSONALNI;  takođe  menadžer  za  ljudske 

resurse 

Planira  i  sprovodi  politike  koje  se  tiču  svih  faza  poslova  menadžera  za  ljudske 
resurse: regrutuje, intervjuiše i selektuje (odabira) kandidate kojima  će  popuniti 
radna mesta. Planira i  sprovodi mere za usmeravanje novozaposlenih da bi kod 
njih  stvorio  pozitivan  stav  prema  ciljevima  kompanije.  Vodi  evidenciju  o  zaštiti 
koju  pruža  osiguranje,  o  penzionim  planovima  i  HR  aktivnostima,  kao  što  su 
zapošljavanje,  unapređenje,  premeštaj  na  druga  radna  mesta  i  otpuštanje. 
Istražuje nesreće na radu i priprema izveštaje za osiguravajuća društva. Ispituje 
nadoknade na tržištu rada da bi utvrdio konkurentnu cenu rada. Priprema budžet 
za  sprovođenje  HR  planova.  Sastaje  se  sa  predstavnicima  sinidikata  i 
supervizorima  radi  rešavanja  žalbi  radnika.  Piše  izjave  o  napuštanju  posla  i 
obavlja razgovore sa zaposlenima koji napuštaju posao  da bi utvrdio zbog čega 
daju  otkaz.  Priprema  izveštaje  i  preporučuje  procedure  da  se  smanjila  stopa 
obrta i odsustvovanje radnika sa posla. Predstavlja kompaniju na saslušanjima i 
istragama koje se tiču ljudskih resursa. Sklapa ugovore sa spoljnim dobavljačima 
da bi obezbedio usluge za radnu snagu, kao što su hrana, transport ili preseljenje. 
Korišćenjem  kompjutera,  može  da  priprema  budžet  za  sprovođenje  HR  planova, 
kao i da sprovodi testiranje fizičkih veština kandidata, nadgleda rad službenika, 
vodi evidenciju o karakteristikama zaposlenih koja je potrebna za izradu izveštaja 
koji  se  podnose  vladi  ili  da  pregovara  o  sklapanju  kolektivnog  ugovora  sa 
predstavnicima sindikata.

*

 

U  narednim  poglavljima  obradiće  se  pojedinačno  svi  mehanizmi  upravljanja  ljudskim 
resursima.  

 

                                                 

*

 

Rečnik radnih zvanja

, IV izdanje, Ministarstvo za rad SAD, Uprava za obuku radnika, Američka služba za 

zapošljavanje, 1991, SAD 

background image

 

4

razgovore  sa  njima.  Podaci  dobijeni  od  zaposlenih  koriste  se  u  cilju  utvrđivanja  koliko 
vremena tipičan izvršilac provede obavljajući radne zadatke koje obuhvata jedno radno mesto. 
Za  ovu  svrhu  mogu  poslužiti  i  prosečne  građevinske  norme,  kada  su  u  pitanju  radnici  na 
gradilištu.  Pored  razgovora  sa  zaposlenima  i  popunjavanja  upitnika,  HR  menadžeri  mogu 
koristiti  i  druge  tehnike,  kao  što  su  posmatranje  i  vođenje  dnevnika  ili  evidencionih  listova. 
Pregled  nekih  od  metoda  prikupljanja  podataka,  sa  njihovim  prednostima  i  nedostacima, 
prikazan je u tabeli 7.1. 

 

METODA 

PREDNOSTI  

NEDOSTACI 

POSMATRANJE 

precizno registrovanje ponašanja 

potrebna je obuka analitičara, 
ometa rad, 
ograničena upotreba kod poslova 
kognitivne prirode, 
manuelni poslovi koji se obavljaju 
velikom brzinom teško se 
analiziraju 

UPITNIK 

solidna metrička svojstva, 
moguća kvantifikacija, 
jeftna metoda, 
najefikasnija metoda 

potreban veći uzorak, 
ispitanici moraju biti sposobni da 
daju upotrebljive odgovore, 
potrebna je priprema ispitanika za 
popunjavanje upitnika, 
postoji opasnost od 
preuveličavanja odgovornosti ili 
zahteva posla 

INDIVIDUALNI 
INTERVJU 

fleksibilnost, 
detaljne informacije, 
jednostavna organizacija i 
priprema, 
mogu se dobiti informacije o 
poslovima sa malom frekvencijom 
i poslovima kognitivne prirode 

potrebno je duže vreme, 
rezultati zavise od sposobnosti 
ispitanika, 
skuplja metoda, 
komplikovanija za analizu 

GRUPNI 
INTERVJU 

bogatije informacije, 
veća tačnost 

teže organizovati, 
opasnost od grupnih uticaja 

CHECK LISTE 

slično upitniku, 
procene su manje subjektivne 

potreban je veći uzorak nego kod 
upitnika 

DNEVNIK 

jeftina metoda, 
fleksibilnost, 
nije potrebna priprema, 
pogodan tamo gde posmatranje 
nije od korsiti 

teško obezbediti saradnju, 
mogućnost izostavljanja bitnih 
informacija 

OBAVLJANJE 
POSLA 

realističnost 

skupa i dugotrajna metoda, 
problematično ako se ne poseduje 
rutina i iskustvo 

Tabela 7.1 – Pregled metoda za prikupljanje podataka 

 

 

5

Za potrebe analize posla

 

razvijeni

 

su

 instrumenti analize posla

 koji se razlikuju prema tome 

šta se meri, tehnici merenja, izvoru podataka, upotrebljivosti podataka itd. U nastavku će biti 
objašnjeni neki od instrumenata: 

Instrumenti za analizu komponenti posla

 se odnose na analizu najmanjih elemenata nekog 

posla  koje  je  moguće  idnetifikovati.  Istorijski  gledano,  ovo  su  najstariji  instrumenti  analize 
posla i datiraju iz vremena naučnog menadžmenta. Predstavljaju inženjerski pristup kojim se 
obezbeđuju vrlo detaljne informacije o konkretnom poslu. Obuhvataju tehnike kao što su:  

 

metod praćenja toka procesa rada (karta procesa),  

 

metod praćenja međuzavisnosti zaposlenih, opreme i materijala,  

 

studije pokreta i vremena (za kratkotrajne, ciklične poslove). 

Struktuirani upitnici

 su instrument za prikupljanje detaljnih informacija o konkretnom poslu. 

U praksi se koriste nekoliko tipova struktuiranih upitnika: 

 

Upitnik za popisivanje ciljeva i zadataka

 (inventar zadataka) je instrument kojim se, za 

svako radno mesto, pravi lista ciljeva i odgovarajućih ponašanja potrebnih za ostvarenje 
tih  ciljeva.  Tehnika  je  dobra  za  pravljenje  programa  obuke,  a  nedostatak  se  ogleda  u 
nemogućnosti poređenja različitih poslova, pa se ne može koristiti u druge svrhe, kao što 
je, na primer, kreiranje strukture plata. 

 

Upitnik  za  analizu  radnog  mesta

  je  instrument  kojim  se  mere  karakteristike  posla  i 

dovode  u  vezu  sa  karakteristikama  ljudi.  Upitnik  je  obiman  i  sadrži  skoro  200  pitanja. 
Popunjva  ga  obučen  analitičar  od  koga  se  očekuje  da  oceni  stepen  uticaja  svake 
komponenete na obavljanje ukupnog posla. Pitanja su grupisana u šest delova upitnika: 
izvori  informacija,  mentalni  procesi,  aktivnosti,  odnosi  sa  kolegama,  kontekst  posla, 
ostale karakteristike. Za ocenu komponenti koristi se šest skala: stepen upotrebe, važnost 
za  posao,  potrebno  vreme,  verovatnoća  pojavljivanja,  primenljivost  i  specijalna 
upotreba. Na osnovu popunjenog upitnika računaju se prosečne ocene. Osnovni kvalitet 
ovog  instrumenta  je  mogućnost  klasifikovanja  poslova  i  određivanje  platnih  razreda. 
Slabije može da se koristi za ocenjivanje performansi i potreba za obukom. 

 

Funkcionalna  analiza

  posla  se  koristi  za  poređenje  različitih  poslova.  Bazira  se  na 

konceptu da svaki posao sastoji od tri funkcionalna područja: podaci (informacije), ljudi 
i  stvari  (materijal  i  oprema).  Posao  se  dekomponuje  na  zadatke  a  svaki  zadatak  se 
ocenjuje  u  pogledu  područja  i  nivoa.  Ocena  područja  podazumeva  određivanje 
procentualnog  učešće  svakog  područja  u  okviru  ukupnog  zadatka.  Neki  zadaci  su 
orijentisani  samo  na  stvari  a  drugi  većim  delom  na  ljude.  Nivo  se  odnosi  na 
kompleksnost područja u okviru zadatka. Na primer: za informacije nivo kompleksnosti 
se  kreće  od  unosa  do  sinteze  podataka;  za  ljude  kompleksnost  se  kreće  od  primanja 
instrukcija do rukovođenja.  Fukcionalna analiza je dobra  kada je u pitanju  određivanje 
standardnih učinaka i potreba za obukom. 

 

Tehnika  kritičnih  događaja

  se  koristi  za  identifikaciju  ključnih  faktora  posla  koji  su 

kritični  sa  aspekta  efikasnosti  na  poslu.  Sprovodi  se  tako  što  se  prvo  pravi  lista  opisa 
ponašanja  koja  reprezentuju  efikasna  (uspešna)  i  neefikasna  (neuspešna)  ponašanja  na 
poslu.  Zatim  se  vrši  sortiranje  i  grupisanje  ponašanja.  Na  kraju  se  vrši  ocena  različitih 
ponašanja  u  pogledu  stepena  uticaja  na  ostvarivanje  performansi  na  određenom  poslu. 
Tehnika  je  dobra  za  ocenjivanje  zaposlenih  i  identifikovanje  potreba  za  obukom. 

background image

 

7

PRIKAZ POSLA: 

(opšta priroda posla, samo glavne dužnosti i zadaci)

 

OSNOVNE DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI: 

(glavni deo opisa posla, detaljna lista odgovornosti i dužnosti) 

NADLEŽNOSTI: 

(na primer: odobrava odsustvo, preporučuje povišicu, primenjuje disciplinske mere isl.) 

STANDARDI POSLOVNIH REZULTATA: 

(standardi koje zaposleni treba da dostigne ispunjavajući glavne dužnosti i odgovornosti) 

KVALIFIKACIJE, OBRAZOVANJE I/ILI ISKUSTVO: 

RADNI USLOVI I FIZIČKO OKRUŽENJE: 

(opšti uslovi kao što su: buka, rizični faktori, temperatura isl) 

drugi relevantni podaci (upotreba jezika, kompjutera itd): 

Tabela 7.2 - Formular za opis posla (radnog mesta) 

Analiza  posla  zasnovana  na  kompetencijama 

je  novi  trend  u  oblasti  analize  posla. 

Kompetencije  se  definišu  kao  znanja  i  veštine  zaposlenog  koje  se  mogu  proveriti  i  koje  mu 
omogućavaju  postizanje  očekivanih  radnih  rezultata.  U  okviru  ovakve  analize  posla  radno 
mesto  se  opisuje  putem  merljivih,  opazivih  i  bihevioralnih  kompetencija  (znanje,  veštine  ili 
način  rada)  koje  zaposleni  mora  da  pokaže  da  bi  bio  uspešan  na  radnom  mestu.  Odnosno, 
fokus je na tome 

kako

 radnik obavlja radne zadatke

*

, što je suprotno od tradicionalnog opisa 

radnog  mesta  kroz  dužnosti  i  odgovornosti.  Pored  analize  posla  zasnovane  na 
kompetencijama, drugi trend je izazvan sve nestabilnijem i manje predvidljivim okruženjem i 
odnosi  se  na  zapošljavanje  ljudi  za  rad  u  preduzeću  umesto  obavljanja  konkretnog  posla  na 
precizno definisanom radnom mestu.  

Na  kraju  ovog  poglavlja  treba  napomenuti  da,  ako  u  okviru  firme  postoji  razvijen  sistem 
kvaliteta,  onda  analiza  posla,  odnosno  pisanje  procedura  (i  radnih  uputstava)  za  radna  mesta 
predstavlja  ozbiljan  posao  koji  zahteva  angažman  čitave  kompanije,  na  svim  nivoima. 
Procedure i radna uputstva se odnose na dokumentaciju sistema kvaliteta i opisivanje poslova i 
radnih mesta u odgovarajućoj formi 

Takođe, bez obzira na to koje metode i instrumenti su korišćeni, potrebno je proceniti kvalitet 
analize posla. Osnovni kriterijumi za evaluaciju analize posla su: 

 

Tačnost informacija, 

 

Pouzdanost (stepen slaganja rezultata ako neko drugi izvrši analizu), 

 

Stepen korelacije (ako se primene različiti instrumenti), 

 

Validnost (da li instrument meri ono što treba da meri) 

                                                 

*

 Dessler,

 Osnovi menadžmenta ljudskih resursa

, Data status, Beograd, 2007 

Želiš da pročitaš svih 43 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti