Menadzment
BEOGRADSKA POSLOVNA ŠKOLA
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
DIPLOMSKI RAD
Мentor:
Student:
Beograd
2015
2
Оdsek: Finansije, računovodstvo i bankarstvo
DIPLOMSKI RAD
(Temа:)
Komisija:
1.
, predsednik
(potpis)
2.
, mentor
(potpis)
3.
, član
(potpis)
Datum odbrane rada: ___________________
Student:
Оcena: _______________________________
Broj dosijea:

4
5
1. UVOD
Ako se menadžment posmatra kao proces upravljanja organizacionim sistemima i
poduhvatima, onda detaljna analiza ovog procesa zahteva da se ovaj kompleksni proces
posmatra kao skup pojedinačnih podprocesa od kojih se sastoji. Ovi podprocesi, faze ili
funkcije, kako se negde u teoriji nazivaju, obuhvataju skup svih aktivnosti u odgovarajućoj
oblasti koje je potrebno obaviti da bi se određeni sistem ili poduhvat na efikasan način doveo
u napred utvrđenog cilja. Proučavanje procesa upravljanja ima fundamentalno značenje za
globalna i parcijalna istraživanja funkcionisanja i razvoja organizacionih i poslovnih sistema.
Zbog toga je, u sklopu opšteg proučavanja menadžmenta, neophodno posebnu pažnju
posvetiti proučavanju procesa upravljanja organizacijom i poslovnim sistemima i
podsistemima koji ovaj proces čine. Pođimo, najpre, od razmatranja samog pojma upravljanja
i od osnovnih kibernentskih definicija pojma upravljanja. U opštem smislu, pod upravljanjem
se podrazumeva kontinualno dejstvo akcija kojima se, uticajem na parametre sistema, sistem
prevodi iz jednog stanja u drugo. Odnosno, pod upravljanjem se podrazumevaju izbor i
realizacija upravljačkih akcija kojima se određeni sistem prevodi iz postojećeg u novo stanje.
Ako sledimo poznatog kibernetičara A.T. Lernera možemo cictirati: „Upravljanje je dejstvo
na objekat koje poboljšava funkcionisanje ili razvoj datog objekta, a koje je izabrano iz
mnoštva mogućih dejstava, na osnovu za to raspoložive informacije“. Upravljanje se vezuje
za dostizanje ciljeva sitema, pa se u tom smislu, i definiše kao kontinualan proces koji je
usmeren ka realizaciji ciljeva sistema. To je proces kojim se dejstvuje na sistem da bi on
dostigao definisane ciljeve. U osnovi, ciljevi sisrema predstavljaju buduća stanja koja sistem
želi dostići. Da bi ste dostigli postavljeni ciljevi, tj. da bi se mogao realizovati definisani
razvoj, sistem, odnosno funkcionisanje sistema, se mora usmeravati i voditi ka ciljevima što i
predstavlja upravljanje.
Pročavanje upravljanja preduzećem ili drugom organizacijom, kao celovitog procesa,
predstavlja veoma kompleksan i težak istraživački problem. Veliki broj i raznovrsnost
uticajnih faktora koji izazivaju i uslovljavaju mnogobrojne aktivnosti, zatim njihovee
međusobne veze i odnosi, tako komplikuju problem da ga je verovatno nemoguće u celini
rešiti. različiti autori iz menadžmenta smatraju da je istraživanje upravljanja organizacijom
veoma težak i kompleksan problem koji zahteva dugotrajnne istraživačke napore. Rezulatati
istraživanja mogu biti neizvesni i nepouzdani zbog toga što organizacije egzistiraju u
različitim društvenim i ekonomskim sistemima. Podela koju predlaže J.L. Massie navodi
sledećih sedam funkcija ili podprocesa koji čine proces upravljanja:
1. Odlučivanje - proces izbora najbolje akcije između više raspoloživih alternativa,
radi postizanja željenog cilja.
2. Organizovanje - proces određivanja strukture i raspodele poslova.
3. Kadrovanje - proces odabiranja, obuke i promocije kadrova.
4. Planiranje - proces predviđanja budućnosti.
5. Kontrolisanje - proces merenja tekućih izvođenja i vođenja prema određenim
ciljevima.
6. Komuniciranje - proces u kome se ideje prenose na druge, u svrhu dobijanja
željenog cilja.
7. Vođenje (usmeravanje) - proces u kome se podčinjeni vode prema zajedničkim
ciljevima.

7
2. Proces planiranja
Planiranje predstavlja početnu fazu procesa upravljanja, u kojoj se definišu ciljevi preduzeća i
određuju mere i akcije za dostizanje ovih ciljeva.
S obzirom da je jedan od osnovnih ciljeva procesa planiranja smanjenje neizvesnosti i rizika
koji nose budue aktivnosti i događaji, proces planiranja obuhvata i predviđanje budućih stanja
i događaja. Predviđanje omogućava da se definišu ciljevi koje u budućnosti želimo dostići,
što predstavlja jedan od osnovnih zadatka procesa planiranja.
Planiranje mora da bude fleksibilno, spremno da unosi promene i da, eventualno, menja
definisane ciljeve i akcije. Sve to dovodi do toga da se proces planiranja definiše kao
neprekidan i stalno ponavljajući proces, koji nema svoj kraj.
2.1. Planiranje u preduzeću
Posmatrano u sklopu globalnog procesa upravljanja preduzećem, planiranje predstavlja
primarnu i osnovnu fazu ovog procesa.
Planiranje predstavlja sagledavanje mogućih budućih stanja u kojima se preduzeće može
naći, i određivanje aktivnosti čijom bi realizacijom zauzelo u budućnosti najbolje stanje.
Plan predstavlja proizvod planiranja, dokument u kome su zapisane planske akcije koje
karakterišu proces planiranja. Plan izražava jedno određeno buduće stanje, u tačno
ograničenom i fiksiranom vremenskom proseku. Kroz stalne promene i dopune plana
izražava se i neprekidnost procesa planiranja.
Pored kontinualnosti, vrlo bitna karakteristika je integralnost planiranja. Integralnost
planiranja ogleda se u neophodnosti da se planiranjem obuhvati celokupan sistem, sa svim
podsistemima i elementima, vezama i odnosima koji ga čine.
Planovi se koriguju i prilagođvaju novim promenama u uslovima koji su nastali u toku
njihove realizacije, i ova korekcija obično obuhvata pronalaženje novih načina i sredstava za
realizaciju postavljenih ciljeva, a ponekad čak i promenu i prilagođavanje samih ciljeva
preduzeća.
Revizija plana je stalna i zahteva unišenje svih promena koje u međuvremenu nastaju. Stalno
pomeranje horizonta planiranja unapred, iz godine u godinu, može izazvati i potrebu za
odgovarajućim promenama u ciljevima.
Neophodnost neprekidnog prilagođavanja plana novim uslovima zahteva dobar informacioni
sistem i posedovanje odgovarajućih programa kojima bi se ostvarili dinamičnost stalne
revizije i poboljšanje plana.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti