Menadžment
TEMA 1
Pojam menadžmenta
Pojam menadžmenta definiše se na razne načine i u literaturi postoji veliki broj, ne uvek konzistentnih, de-
finicija pojma menadžmenta.
Zajednička determinanta svih definicija menadžmenta sadržana je u pojmovima: planiranje, organizo-
vanje, vođenje i kontrola
.
Na osnovu toga,
menadžment se može definisati kao: Proces razvoja i selekcije organizovanih ciljeva i
strategija i implementacija strategija kroz koordinisanje, planiranje, organizovanje i usmeravanje orga-
nizacionih resursa (kadrova, finansija, opreme, materijala, tehnologije i slično) i kontrole rezultata.
PLANIRANJE
ORGANIZOVANJE
VOĐENJE
KONTROLA
Funkcija
u
menadžmentu koja
obuhvata definisanje
ciljeva, utvrđivanje
strategija
radi
postizanja tih ciljeva, i
razvoj planova za
integrisanje
i
kordinisanje aktivnosti.
Funkcija u menadžmentu koja
obuhvata definisanje zadataka
koji treba da se urade, ko treba
da ih uradi, kako grupisa-ti
zadatke,
hijerarhija
odgovornosti i gde se donose
odluke.
Funkcija
u
menadžmentu koja
obuhvata motivisanje
i
podsticanje
pojedinaca ili timova
na rad, izbor
najefikasnijg sistema
komunikacije
između
menadžmenta
i
zaposlenih.
Funkcija
u
menadžmentu koja
obuhvata nadzor
stvarnog učinka,
poređenjem
planiranog
i
ostvarenog rezultata
i
potrebi,
preduzimanje
korektivnih mera.
Prikaz 2. Funkcije u menadžmentu
Menadžment može da se iskaže i kao funkcija upravljanja i rukovođenja. Za neke teoretičare i praktičare to je
veština, a za druge profesija. Menadžment se definiše i kao sistem znanja. U tom pogledu poseban doprinos
ima Peter Drucker: “Menadžment je proces prenošenja znanja koje je potrebno da se utvrdi kako postojeće
znanje može najbolje da se iskoristi u ostvarivanju visokih rezultata, i ono je suština onoga što se podrazu-
meva
pod
pojmom
menadžmenta”.
Danas preovlađuje mišljenje da je u savremenim, kompleksnim i veoma promenljivim uslovima uloga me-
nadžmenta u ostvarivanju poslovnog uspeha organizacije presudna. Na današnjem stepenu društveno-eko-
nomske razvijenosti, menadžment je jedna od neophodnih aktivnosti u svim organizacionim sistemima, kako
ekonomskim (profitnim), tako i neekonomskim (neprofitnim) kao što su vojska, zdravstvo, obrazovanje i
drugo.
U navedenim organizacijama potrebno je planirati, organizovati, voditi i usmeravati rad zaposlenih i vršiti
najracionalniju alokaciju sredstava u cilju ostvarivanja postavljenih ciljeva.
Date ciljeve treba ostvariti racionalnim korišćenjem raspoloživih resursa i u optimalnom vremenu, kao i u
skladu sa potrebama tržišta i drugih korisnika.
Principi menadžmenta zasnivaju se na proučavanju određenih fenomena, njihovoj sistemskoj klasifika-
ciji i analizi, kao i na osnovu uočenih uzročno-posledičnih veza između posmatranih promenljivih, čime
se potencira njegov univerzalni karakter, odnosno menadžmet je univerzalni proces.
Principi (hipoteze
čija je tačnost testirana i dokazana) menadžmenta omogućuju menadžerima u praksi da analiziraju probleme,
da ih lakše reše, kao i da predvide određene (očekivane) rezultate.
Iz prethodnog proizilazi da menadžment predstavlja multidimenzionalnu aktivnost, a istovremeno i multi-
disciplinarnu aktivnost koja u sebi sadrži poznavanje različitih disciplina, a
najznačajnija osnovna intencija
je efikasno i efektivno korišćenje resursa u ostvarivanju misije i ciljeva organizacije
.
Menadžment, budući da je interdisciplinarno učenje, ima ista ograničenja koja imaju i druge slične nauke.
Međutim, menadžment kao naučna disciplina ima veoma značajna sredstva analize, predviđanja i kontrole
koje menadžerima omogućavaju da svoje zadatke obavljaju efektivnije (zahtev da se određeni cilj ostvari na
najracionalniji način, u smislu odnosa rezultata i ulaganja) i efikasnije (zahtev da se određenom aktivnošću
postigne željeni efekat).
Kod principa efikasnosti postavlja se pitanje kako nešto radimo, a kod principa efektivnosti pitanje je šta je
rezultat ili efekat rada.
Pojam menadžmenta
Različita shvatanja značenja menadžmenta možemo podeliti u četiri osnovne grupe:
- definisanje menadžmenta kao procesa (1);
- definisanje menadžmenta kao naučne discipline ili veštine (2);
- definisanje menadžmenta kao profesije (3);
- definisanje menadžmenta kao karijere i zanimanja (4).
1. Menadžment je fundamentalni organizacioni proces sa kojim se koordiniraju, integrišu i usmeravaju or-
ganizacione aktivnosti radi ostvarivanja definisanih ciljeva.
Definisanjem menadžmenta kao procesa ističe
se: dinamička priroda menadžmenta, značaj promena kao realnost svih organizacija, skup različitih ak-
tivnosti u različitom vremenskom periodu i potreba za menadžerskim akcijama gde nastaju promene
.
2. Menadžment je kompleksna oblast, koja sintetizuje različite discipline i učenja, konflikte i nejasno-
će.
Osnovni zadaci ove naučne discipline jesu istraživanje i razvoj teorijskih znanja i njihovo oblikovanje
u celinu, koja povećava efikasnost menadžerskog delovanja
. Ona pomaže menadžerima da bolje razumeju
suštinu, principe i načela efikasnog upravljanja organizacijom.
Pojam menadžmenta kao nauke treba razlikovati od menadžmenta kao veštine.
Veštine menadžmenta
se
zasnivaju pre svega na radnim sposobnistima i iskustvima, pre nego na naučnim principima. Mnogi ele-
menti uspešnog menadžmenta ne mogu se naučiti u okviru formalnog obrazovanja. Kombinacijom nauke i
iskustva povećava se efikasnost ukupnog menadžment delovanja.
Konceptivne veštine:
Sposobnost korišćenja informacija sa ciljem rešavanja problema u
poslovanju;
Identifikovanje mogućih inovacija;
Prepoznavanje problematičnih oblasti i primena rešenja;
Odabiranje kritičkih informacija iz mase podataka;
Umeće primene tehnologija u poslovanju;
Razumevanje modela poslovanja organizacije.
Komunikacione veštine:
Sposobnost da se ideja transformiše u reč ili akciju;
Kredibilitet među zaposlenima i kolegama i podređenima;

drugih organizacionih resursa. Sadržaj poslova menadžera zavisi od funkcije koju obavlja i organizacionog
nivoa na kome se nalazi.
Držeći se maksimiziranja vrednosti, menadžeri donose i prihvataju samo one odluke koje su u vezi sa ulti-
mativnim ciljem menadžmenta: maksimizacija vrednosti profita, povećanje finansijske snage, preduzetna
moć i konkurentnost organizacije.
TEMA 2
Značaj menadžmenta
Menadžment se smatra najvažnijim faktorom za uspešno poslovanje različitih vrsta organizacija (profitnih,
neprofitnih i dr.). Tako uspešan menadžment ima ključnu ulogu za razvoj velikih i uspešnih privrednih or-
ganizacija kao što su: General Motors, Ford, General Electrisc, IBM, Mc Donald’s, Coca Cola, itd., kao i
sportskih klubova, Milan, Real, Barselona, Mančester, Bajern itd.
Pojam organizacija predstavlja svesno povezivanje dva ili više lica u ostvarivanju određenog, za njih zajed-
ničkog cilja.
Osnovni elementi svih organizacija, nezavisno da li je profitna ili neprofitna su:
-
ciljevi
- kao osnovni razlog njihovog postojanja;
-
resursi
kojima raspolažu u ostvarivanju postavljenih ciljeva;
-
način
iskorišćavanja raspoloživih resursa.
Zadatak menadžmenta je istovremeno i njegova opravdanost da koordinira napore pojedinaca kako bi se
obezbedilo uspešno funkcionisanje organizacije u ostvarivanju postavlljenih ciljeva.
Ključno pitanje koje se
postavlja u svakoj organizaciji je način na koji se iskorišćavaju organizacioni resursi.
Suština menadžmenta je iskorišćavanje raspoloživih resursa na efektivan i efikasan način.
Menadžerska Efektivnost
predstavlja indikator za kvantitativno i kvalitativno zadovoljenje potreba potro-
šača sa proizvodima i uslugama, s krajnjim rezultatom prihvatanja od okruženja. Osnovni elementi preko
kojih se izražava nivo ostvarene efektivnosti su:
- asortiman proizvoda i usluga;
- kvalitet proizvoda i usluga;
- potražnja za proizvodima i uslugama;
- fleksibilnost organizacije.
Menadžerska Efikasnost
predstavlja sposobnost da se zadaci izvršavaju sa minimalnim troškovima organi-
zacionih resursa, uz maksimiziranje rezultata poslovanja, baziran na konceptu input-output i njihovog od-
nosa iskazanog u ostvarenim rezultatima i uloženim sredstvima i uloženom radu.
Stepen efikasnosti poslovanja može se izraziti preko sledećih odnosa:
- troškovi po jedinici proizvoda;
- koeficijent obrta sredstava;
- korišćenje kapaciteta po jedinici vremena;
- ostvareni rezultati poslovanja i dr.
Menadžer koji uspeva da postigne planirane rezultate sa minimalnim trošenjem angažovanih resursa uspešan
je menadžer i radi efikasno.
Efektivnost i efikasnost su dva merila poslovnog uspeha organizacije i ne mogu se supstituisati. Naime,
mala efektivnost ne može se nadomestiti visokim stepenom efikasnosti, kao ni obrnuto.
Očigledno je da je menadžment najvažniji faktor za uspešno poslovanje. Bez njega se ne može zamisliti
savremeni način poslovanja, kao ni aktivnosti koje se oslanjaju na znanje, kreativan način razmišljanja i
ostvarivanje postavljenih ciljeva rada i poslovanja.
Praktična vrednost menadžmenta svodi se na umešnost i vrednost menadžera – njihovih vizija, njihovih
naučnih metoda i tehnika upravljanja.
Menadžment je značajan i za razvoj društvene zajednice i njenog bogatstva, a preko razvoja svoje organi-
zacije utiče na razvoj privrednog sistema i ekonomiju zemlje.
Veći broj autora (Drucker, Leslie, Lloyd) ističu da je menadžment ključ za ekonomski rast i razvoj nerazvi-
jenih područja sveta.
TEMA 3
Nastanak i razvoj menadžmenta
Proučavanje menadžmenta u njegovom istorijskom kontekstu (od njegovog početka) može da nam pomogne
da bolje sagledamo i shvatimo teoriju i praksu menadžmenta danas.
Nastanak menadžmenta kao načina upravljanja organizovanim grupama ljudi vezuje se za daleku prošlost.
To je bio spontani pristup usklađivanja rada ljudskih skupina kako bi se lakše obezbedilo zadovoljenje eg-
zistencijalnih potreba sa ograničenim resursima. Međutim, ta spontana nastojanja predstavljaju embrionalni
oblik kasnijih svesnih delovanja u upravljanju organizacionim sistemima.
Organizovani napori ljudi koji su odgovorni za planiranje, organizovanje, vođenje i kontrolisanje aktivnosti
postoje već hiljadama godina. Primer predstavljaju egipatske piramide i kineski zid na kojima su radile
desetine hiljada ljudi, što ukazuje na postojanje organizacija i menadžera još u dalekoj prošlosti.
Drugi primer menadžmenta u prošlosti vezuje se za XV vek, za Veneciju glavni ekonomski i trgovinski
centar u Italiji. Stanovnici Venecije razvili su rani oblik poslovnog sistema i angažovali se u mnogim
aktivnostima koje su zajednički i u današnjim organizacijama.
Dva događaja koja su predhodila XX veku posebno su značajna za proučavanje menadžmenta.
Godine 1776 Adam Smith je u knjizi
Bоgatstvo nacije
razmatrao argumente ekonomskih prednosti koje bi
organizacije i društvo imali od podele rada, raspoređivanjem (razbijanjem)poslova i zadataka na delove i
specijalizovane zadatke koji se ponavljaju.
Smith je zaključio da podela rada povećava produktivnost kroz povećanje veština i spretnosti svakog
radnika, štedi se vreme i podstiče inventivnost.
Drugi važan uticaj na menadžment bila je industrijska revolucija početkom XVIII veka u Velikoj Britaniji –
pronalazak mašine, masovne proizvodnje i efikasnog prevoza.
Posmatrajući istorijat nastanka i razvoja menadžmenta jasna je razlika između prakse i zvaničnog prouča-
vanja menadžmenta kao naučne discipline. Naime, kao praksa upravljanja ljudskim organizacijama me-
nadžment potiče iz veoma daleke prošlosti, a kao naučna disciplina relativno je skorijeg datuma. Takođe,
starim Egipćanima pripisuje se primena embrionalnih oblika upravljačkih veština koje se zasnivaju na po-
deli rada, zatim na imenovanju vođa grupa, na racionalnom korišćenju materijalnih resursa, na primeni pla-
niranja poslovanja i drugo. Slični primeri mogu se naći u kineskoj civilizaciji, zatim u starom Rimu, antičkoj
Grčkoj i tako dalje. Na osnovu svega navedenog može se zaključiti da su menadžerske aktivnosti postojale i
imale značajnu ulogu još u starim civilizacijama. U svakom periodu istorije ljudske zajednice mogu se naći
elementi menadžmenta (potreba za vođama, neophodnost organizovanja, podela rada, planiranje, ocena us-
pešnosti i sl.).

- obaveznost davanja svih dokumenata u pisanoj formi.
Veberovi principi menadžmenta imaju, u velikoj meri, birokratski karakter jer su usmereni na stroga
pravila i norme, kao i na pisane naloge i uputstva.
Otuda je njihova primena pogodna za menadžment dr-
žavnih ustanova i organa vlasti.
Sam naziv modela idealna birokratija ukazuje na njegovu nerealnost, ali je sa klasičnim racionalnim pristu-
pom strukturi pomogao menadžmentu da kreira efikasnu organizacionu strukturu, tako što ih je ta organi-
zaciona struktura modifikovala i prilagodila zahtevima savremene organizacije.
Tako se kao reakcija na psiho-logističke i individualističke pravce u sociološkoj misli u Americi javlja novi
pravac pod nazivom
humani odnosi
.
Elton Mej
(1880–1949),
najznačajniji je predstavnik teorije humanih
odnosa. Elton je bio zagovornik stvaranja menadžerske elite, koja bi svoju efikasnost zasnivala na nauč-
noj organizaciji rada i na razvijenom sistemu informisanja
. Menadžment treba da se interesuje za lične
potrebe i probleme zaposlenih, ali i da utiče na izbegavanje konfliktnih situacija i uspostavljanje dobrih
međuljudskih odnosa kao i da utiče na to da zaposleni ima osećaj da je važan subjekt svake organizacije. I
pored svoje progresivne orijentacije (nešto kasnije počinje postepeno da se afirmiše), teorija humanih od-
nosa ni izdaleka nije dostigla slavu Tejlorovog naučnog upravljanja.
Savremene teorije i pravci naučnog menadžmenta polaze i izrastaju iz “Tejlorovog sistema” i njegovih
principa ekonomije, organizacije i upravljanja, ali su u isto vreme i njegova svojevrsna negacija. One unose
nove kvalitativne promene tako da se menadžment sve više afirmiše i popularizuje kao kvalitativno novi
metod i sistem organizacije rada i upravljanja.
Šezdesetih godina dvadesetog veka
Peter Drucker
, jedan od najplodonosnijih autora u pogledu menadž-
menta, bitno je izmenio dotadašnji pogled na menadžment funkciju. Po njemu,
funkcije menadžmenta su:
planiranje, organizovanje, integrisanje, merenje i ocenjivanje postignutih rezultata i razvoja kadrova
.
Od novih razvijenih ideja treba pomenuti stavove Dž. Stoner, R. Friman, D. Gilber koji definišu menadžment
preko funkcija:
planiranje, organizovanje, vođenje i kontrolisanje
.
Ove četiri funkcije se poklapaju i sa stavovima drugih autora menadžmenta kao što su: R. Daft, D. Marcic, L.
Dieman, K. Bartol, D. Martin i dr.
Danas, još uvek imamo nešto da naučimo o menadžmentu, pre svega onaj deo o menadžmentu znanja,
menadžmentu poslovnih procesa, razvoju poslovnih modela i dr.
TEMA 4
Teorije menadžmenta
Sva istraživanja u oblasti menadžmenta razvijala su se u okviru brojnih škola u svetu, koje se mogu svrstati u
tri osnovne grupe:
- Klasične teorije;
- Bihejviorističke i
- Sistemske.
Pored ovih osnovnih pristupa u teoriji menadžmenta javljaju se i druge škole usmerene na novija istraživanja,
kao što su:
škola operacionih istraživanja, neoklasična teorija,situacioni ili kontigencijski pristup,
procesni pristup, teorija ograničenja i dr.
1. Klasične teorije menadžmenta
počinju od učenja Anri Fajola.
Prva faza
u procesu upravljanja, po nje-
govoj definiciji, jeste
predviđanje i planiranje
.
Fajol smatra da je organizovanje strukturni problem, dok je komandovanje neprekidno održavanje ak-
tivnosti zaposlenih.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti