Menadžment
SEMINARSKI RAD
Radno mjesto i radna okolina
2
Sadržaj
UVOD........................................................................................................................................ 2
1. ANTROPOMETRIJA............................................................................................................ 3
2. KANCELARIJSKA OPREMA.............................................................................................5
2.1 Kompjuter........................................................................................................................ 5
2.2 Plan mjera za smanjivanje nivoa opasnosti......................................................................7
2.3 Radna površina.................................................................................................................8
2.4 Radna stolica.................................................................................................................... 9

4
1. ANTROPOMETRIJA
Problemi usred sjedenja najčešće se pojavlju pri radu ukancelarijama na računaru. Pri sjedećem
radnom položaju najčešće dolazi do pojave bolova u donjem dijelu leđa, a usljed dugotrajnog i
nepravilnog sjedenja može doći do mišićno-skeletnih poremećaja. Iz tog razloga vrlo važno je
prilikom uređenja radnog mjesta uzeti antropometrijske karakteristike čovjeka, kao što su:
visina čovjeka,
visina prilikom sjedenja,
dužina nogu,
širina ramena i sl.
Antropometrija
je metoda kojom se utvrđuje primjenjivost radnog mjesta. Glavna zadaća je
uzimanje što tačnijih dimenzija čovjeka. U antropometriji se koriste vaga, antropometar,
pelimetar, klizni šestar, kaliper i trake za mjerenje. Umjesto klasičnih antropometrijskih vaga, u
novije vrijeme koriste se male portabilne vage. Njihova tačnost mjerenja je obično oko 0,5 kg s
rasponom do 130 kg. Loša strana je u tome što među dobijenim višekratim mjerama razlike su
prilično velike. S toga se preporučuje mjerenje uvijek na istoj vagi. Antropometar je mjerni
instrument koji ima višestruku primjenu.
To je dva metra dugi metalni štap kružnog profila koji na sebi ima pomični dio, s mogućnošću
pomjeranja duž glavne šipke. Taj pokretni dio, na jednom kraju ima prečku koja se položi na
onu antropometrijsku tačku čija se udaljenost od tla želi izmjeriti. Pelimetar je konstruisan na
način da mu se skala nalazi na voodoravnoj prečki koja spaja dva kraka, a ima raspon do 60 cm i
podijeljena je na mm. Upotrebljava se za uzimanje nekih transverzalnih mjera, kaš što su npr.
širina ramena i sl. Klizni šestar se javlja u nekoliko različitih konstrukcija. Upotrebljava se za
mjerenje manjih raspona. Kaliper je mjerna naprava kojom se mjeri debljina kožnih nabora.
Campo, G., Fattorini, E. (2007): Human resource management in organizational change and the issue of
mobbing: an italian experience. Prevention Today. 3, 37-45
5
Slika 1. Prikaz antropometrijskih instrumenata
Postoje dvije vrste antropometrije, a to su:
1. statička i
2. dinamička.
Statička
koristi podatke pri mirovanju čovjeka. Osnovni stav kod mjerenja statičkih
antropomjera je antropološki stav, tj. uspravan položaj tijela s opušenim rukama uz tijelo,
dlanovima okrenutim prema naprijed, glavom usmjerenom prema naprijed, tako da se donji
dijelovi očnih šupljina i gornji rubovi vanjskih slušnih otvora nalaze u istoj vodoravnoj tački.
Statička antropometrija koristi podatke za prilagođavanje radnog prostora čovjeku, kao i
raznovrsnih pomagala koja koristi tokom rada. Velik broj dimenzijskih različitosti pojedinca
pojavljuju se zavisno od raspodjele po polu, a zatim i prema rasi, pa s toga nije dovoljno
konstruisati radno mjesto ili oblikovati proizvode prema tzv. prosječnoj osobi. Potrebno je
poznavati dimenzije čovjeka kao funkcije statičke distribucije, jer srednja vrijednost neke
antropometrije nije potpun pokazatelj odnosa između čovjeka i radnog prostora i zato ne može
biti osnovza konstruiranje i oblikovanje uopšte. Određivanje antropometrijskih mjera
konvencionalnim načinom je složeno i dugotrajno. Danas se za određivanje mjera tijela čovjeka
koristi trodimenzionalni 3D skener.

7
radna okolina (zahtjevi vezani za prostor, osvjetljenost, bliještanje, buku,...)
programsku opremu.
Poslodavac je dužan uraditi procjenu opasnosti za sva radna mjesta s računarom, imajući u vidu
moguće opasnosti od narušavanja zdravlja radnika, posebno zbog vidnog, statodinamičkog i
psihičkog napora. Poslodavac mora na osnovu procjene opasnosti, provesti mjere za
otklanjanje utvrđenih nedostataka. Dužan je radniku omogućiti da periodično obavlja poslove
koji ne zahtijevaju rad s računarom, kako bi se odmorio od naprezanja. Ukoliko to nije moguće,
radnik ima pravo na najmanje 5 minuta odmora svakih sat vremena, a čak se spominje i
organizacija vježbi rasterećenja, koje trebaju biti u skladu s preporukama specijalista medicine
rada. Poslodavac mora osigurati preventivne preglede vida svojih radnika, prije zapošljavanja i
najmanje jednom svake dvije godine, ali i po zahtjevu radnika koji osjeća probleme s vidom.
Pregled se obavlja kod specijalista oftalmologa i troškove snosi poslodavac.
Procjena opasnosti sadrži sledeće dijelove:
opšte podatke
podatke o postojećem stanju
analizu i procjenu prikupljenih podataka
plan mjere za smanjivanje nivoa opasnosti.
Opšti podaci odnose se na podatke o poslodavcu te objekte namjenjene za rad s računarom,
podatke o osobama koje su učestvoovale u radu na izradi procjene opasnosti, način
učestvovanja odbora za zaštitu na radu, raspravu o procjeni na sjednici upravnog vijeća,
podatke o procjeni opasnosti. Podaci o postojećem stanju odnose se na:
1. podatke o poslodavcu ( početak rada poslodavca, djelatnost koju obavlja, ukupan broj
zaposlenih, opis glavnih tehnoloških procesa),
2. podatke o radnim mjestima ( radna mjesta prema sistematizaciji na kojima se koristi u
radu računar više od 4 sata dnevno prema tehnološkim cjelinama ) i
3. podatke o radnim prostorima ( gdje se nalazi prostorija u kojoj se obavlja rad s
računarom, broj radnika u prostoriji kao i broj radnika u prostoriji koji radi više od 4
sata s računarom, odgovara li veličina prostorije broju zaposlenih, da li su radne
površine čiste, je li mikroklima zadovoljavajuća, i sl).
Crompton, R., Lyonette, C. (2006): Work-Life „Balance“ in Europe. Acta Sociologica. 49 (4), 379-393.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti