Sadržaj
Uvod
1
1.Investicijska ulaganja
3
1.1. Motivi investiranja
3
1.2. Vrste investicija
4
1.3. Vrste i tipovi investicijskih projekata
6
1.Investicijska ulaganja
Investicije predstavljaju neophodan uvjet za ostvarenje progresa i realizacije stalnog
nastojanja čovjeka da ovlada prirodnim silama i iskoristi ih za što efikasnije zadovoljenje
svojih potreba. Bez investicija nema tehnološkog progresa i napretka u cjelini. Investiranje
predstavlja dio globalnog problema razvoja kao kontinuiranog procesa kojim svako društvo i
svako poduzeće osigurava svoje buduće poslovanje. Jedini i najbolji put prema financijskoj
neovisnosti su upravo dobre i isplative investicije. Investicije imaju dvojaku ulogu u
određivanju bruto domaćeg proizvoda. Budući da povećanje investicija znači povećanje
kapitalne opremljenosti rada, povećanje investicija utječe na povećanje proizvodnje i dohotka
na strani ponude. Istodobno, investicijska potrošnja je važna komponentna agregatne
potražnje, čija promjena procesom multiplikatora utječe na promjenu domaćeg proizvoda
1
.
Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje primarno novčanih sredstava radi
stjecanja određenih ekonomskih koristi odnosno profita.
Analizom kretanja investicija obuhvaćena je statistička kategorija bruto investicija u
fiksni kapital koju objavljuje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (DZS). Bruto
investicije u fiksni kapital sastoje se od neto nabave fiksne aktive rezidentnih proizvođača u
tijeku određenoga razdoblja
2
.
1.1. Motivi investiranja
Motivi investiranja ovise o motivu poslovanja. U tržišnim privredama, gdje je osnovni motiv
poslovanja privatnih poduzeća profit, osnovni je motiv privatnog investiranja također profit.
Privatni će poduzetnik investirati u neki projekt, ako će mu sredstva uložena u te investicije
donijeti profit, jednak ili veći nego ih uloži u neki drugi posao, naravno uz uvjet da granična
produktivnost kapitala nije jednaka nuli.
U socijalističkim i drugim netržišnim privredama i karakter vlasništva i motiv poslovanja
različit je od tržišnog. Zato je i motiv investiranja različit.
No i u tržišnom sustavu nisu sve investicijske odluke motivirane profitom. Investicijske
javnog sektora (u ceste, škole, sveučilišta i slično) nemaju za cilj maksimiziranje profita od
uloženih sredstava. Međutim, i tu je potrebno izabrati određene projekte koji će se financirati
iz inače oskudnih sredstava. Izbor i rangiranje tih projekata obavlja se metodama cost-benefit
analize. Budući da najveći dio investicija poduzimaju privredna poduzeća, mi ćemo analizu
ponašanja investicijske potražnje obaviti s njihova aspekta. Kriterij za donošenje investicijske
odluke je interna stopa rentabilnosti ili kako je Keynes nazvao granična efikasnost investicija.
Granična efikasnost investicija se definira kao kamatnjak uz koji bi sadašnja vrijednost neto-
dohotka, dobiti, od investicijskog projekta bila jednaka nuli, tj. kao kamatnjaka pri kojemu bi
sadašnja vrijednost očekivanih dohodaka od investicijskog projekta bila upravo jednaka
njegovim troškovima
3
.
1
Babić,
Makroekonomija,
280
2
Marić, Maletić, i Rukelj, „Analiza agregatnih investicija i perspektiva njihova kretanja u Hrvatskoj s
posebnim naglaskom na mogućnosti korištenja europskih fondova“, 6.
3
Babić, op.cit., 286.
2
