Menadžment informacionih sistema
1.PRISTUP DEFINISANJU IS
Postoje
razliciti
pristupi
pri definisanju informacionih sistema:
Robert T. definise
IS
kao odredjeni skup metoda,postupaka,resursa oblikovanih tako da se potpomogne
postizanje nikih ciljeva.
Brush I Strater
, definisu IS kroz
cetri
komponenete I to :
1)
operacije obrade podataka;
2)
metode obrade podataka, racunar,odnosno tehnologija;
3)
sistemska analiza I
4)
tehnika modeliranja;
Alex N.
smatra da je IS sveukupnost svih
inoformacionih procesa u preduzecu.
Grupa autora
smatra da je IS skup ljudi I opremem
koji po odredjenoj organizaciji I metodama obavljaju prikupljanje, prenos,obrada,cuvanje
I dostavljanje podataka I informacija na koriscenje.
Seres S
. za IS kaze da je to sistem
koji je u mogucnosti da saopsti informaciju.U knjizi “Organizacija IS” – IS se definise
kao sistem koji obezbedjuje neke informacije o tom sistemu.
B.Orlovic
pod IS
podrazumeva sistem koji funkcionise po principu povratne sprege, omogucava da se
sistemom upravlja ne samo pomocu ocekivanog,nego I na osnovu njegovog stvarnog
ponasanja. Is je kompleksan sistem I predstavlja osnovu za svesno delovanje coveka u
proizvodnim I drugim procesima.On se
sastoji
iz niza nadredjenih I podredjenih
informacionih sistema tj. elemenata, I ne moze imati striktno I odredjeno definisano
ponasanje.
IS
je otvoren sistem I ne moze se poistovetiti sa racunarom tj. automatskom
obradom podataka.
IS
obuhvata sve informacione delatnosti I koristi raznovrsne
matematicke I druge metode. IS se sastoji iz
tri
medjusobno povezana
dela
:
1)
Informacija, tj. informacione baze;
2)
kvantitativnih drugih metoda, modela, tehnika koji
se koriste pri komunikaciji;
3)
tehnickih I drugih sredstava za prikupljanje, obradu,
prenosenje I sintezu informacija.
2.OSNOVNE FUNKCIJE I AKTIVNOSTI
Postoje
dve
osnovne
funkcije
IS
, a to su: funkcija informisanja I funkcija dokumentacije.
Funkcija
informisanja
– ostvaruje se sa svrhom da se korisnicima obezbede adekvatne
informacije za potrebe rukovodjenja I upravljanja.Ona je glavni razlog postojanja IS u
samom sistemu.Funkcija informisanja treba da obezbedi najvisi stepen informisanja pri
odlucivanju I upravljanju.
Funkcija
dokumentacije
– sluzi radi obezbedjivanja
dokumentacije radi ostvarivanja komunikacionih veza izmedju raznih podsisitema I
okruzenja.Ovo je posebno vazno kod racunarskih sistema kod kojih se automatizovano
obavlja kontiranje I knjizenje poslovnih dogadjaja.
Proces
promene
podataka
u
informacije, zasnovan je na sledecim
aktivnostima
:
1)Prikupljanje
– kojim se definisu
potrebni podaci, identifikuju izvori I nacini prikupljanja podataka.
2) Organizovanje
–
kojim se uredjuju, predstavljaju I formatizuju podaci za koriscenje u ostalim procesima
informisanja.
3)Analiza
– kojom se vrsi tumacenje podataka I njihova transformacija u
informacije;
4) Cuvanje
– kojom se vrsi njihovo skladistenje primenom uredjaja za
cuvanje podataka, kao sto su magnetni diskovi,trake, opticki diskovi itd.
5)Obrada
–
kojom se vrsi obrada u mikroprocesoru;
6)Primanje I prenosenje
– koji se vrsi transfer
podataka unutar I izmedju IS;
7) Pretrazivanje
– kojim se vrsi prezentacija informacije
iz IS.
8)Kontrola
– kojom se vrsi kontrola ulaza, obrade, izlaza I memorisanje podataka.
3.OSNOVNE GRUPE RESURSA
Sistem
predstavlja celinu I sklad izmedju njegovih kljucnih komponenti.U svim vrstama
IS postoje
pet
kljucnih
resursa
, a to su:
1)Hardware
(hardverski resursi ili materijalni
resursi) – spadaju u komponente racunarskih sistema koji tehnicki podrzavaju rad IS.Oni
obuhvataju:mikroracunare,miniracunare,velike racunare I sve periferijske uredjaje koji
idu uz njih,ukljucujuci I elektromagnetne medije.
2)Software
(nematerijalni resursi ili
softverski resursi) – ukljucuju sve vrste programskih instrukcija I procedura.Rec je o
operativnim sistemima,programskim prevodiocima, I mnogim korisnickim
progrmamima. Znacajan softverski resurs su I procedure koje upucuju korisnika kako da
koristi IS.
3)Lifeware
(kadrovski resursi ili ljudski resursi) – koji su neophodni za
funckionisanje IS.Ljudske resurse cine specijalisti I krajnji korisnici IS.Ovi resursi su
organizovani zavisno od podele rada I mogu biti: projektanti IS, analiticari,programeri,
sfotver indzinjeri, specijalisti za hardver I mreze,operateri itd.Odnosno strucnjaci koji
izvrsavaju razne zadatke.
4) Data
( informacioni resursi ili baze podataka) – su
organizovane kolekcije povezanih podataka koje koristi aplikativni softver, pri cemu
najcesce vise aplikacija deli jednu bazu.Ovaj resurs se najvise organizuje u Data
Warehouse I bazama znanja.
5)Netware
(resursi racunarskih mreza ili telekomunikacije)
– omogucju prenos informacija elektronskim putem na daljinu.Vecina racunara je
povezana u neku racunarsku mrezu sa aktivnom I pasivnom opremom, uredjajima I
instalacijama I kontrolnim softverom koji omogucavaju prenos podataka.Tos su internet,
ekstranet I intranet.
4.VRSTE IS
IS
treba da sadrzi informacija neophodne razlicitim korisnicima.Postoje razlicite vrste IS,
a
klasifikacija
se moze izvrsiti prema razlicitim kriterijumima:
1) Orijentisanosti
–
obrada podatak, upravljanje;
2)Funkcije ili delove procesa rada koje obuhvataju
–
proizvodnja, nabavka,prodaja, racunovodstvo itd.
3)Nivo odlucivanja kojem sluze
–
operativne, takticke, I strategijske ;
4) Tehnicka osnova na kojoj su zasnovani
-
integrisani, neintegrisani;
5) Sistem obrade podataka
- serijska, of-line, on – line.
Savremeni IS nije orijentisan na prikupljanje I obradu podataka, nego na proces
donosenja odluka.Prilikom projektovanja I izgradnje savremenog IS, potrebno je da se
odredi opseg koji ce biti obuhvacen od strane IS.Opredeljujuci
faktor
u koncipiranju I
izboru podisitema je integritet podataka,koji obezbedjuje logicku povezanost poslovnih
procesa I funkcija.
IS
ne moze da postoji mimo podsistema koji su orijentisani ka
izvrsavanju odredjenih kategorija poslova I zadataka.Predstava poslovnih procesa su
informacioni moduli, dok poslova I aktivnosti aplikacije IS.
Aplikacija
je najniza
zaokruzena informaciona celina, kojom se resava neki poslovni proces.
Delovi aplikacija
su programi napisani na nekom od programskih jezika.
5.NACELA SISTEMSKOG PRISTUPA I IS
IS
pripada vrsti organizacionih sistema, pa samim tim on je koncipiran u skladu sa
nacelima
sistemskog pristupa, a to su:
1)Nacelo kompleksnosti
– je fundamentalni
princip u organizaciji I usmeren je na koncepcijsko oblikovanje celine.Svojim
funkcionisanjem, daje vise nego sto je suma efekata svih podsistema
. 2)Nacelo
dinamicnosti
– odnosi se na sposobnost IS da se stalno prilagodjava uticajima okoline
radi odrzavanja stabilnosti I ravnosteze.Ovo nacelo zahteva I samu promenu IS, zavisno
od ciljeva I zadataka.
3) Nacelo interdisciplinarnosti
– podrazumeva da se u procesu
koncipiranja IS prilazi koriscenjem dostignuca brojnih naucnih disciplina I njihovih
prakticnih iskustava.
4)Nacelo orijentisanosti u odlucivannju
– podrazumeva da ima
smisla organizovati IS ako obezbedjuje kvalitetnu podlogu za donosenje kvalitetnih
odluka.
5)Nacelo samoorganizovanosti
– tesno je povezano sa dinamikom IS.On mora
imati sposobnost samostalne reorganizacije I primene,I prilagodjavanje izmenama u
sistemu I njegovoj okolini.
6) Nacelo otvorenosti
– proizilazi iz same prirode IS.Pri
samoj izgradnji IS treba uzeti u obzir sve komunikacione partnere unutar njega I u

8.RAZLOZI I CINIOCI RAZVOJA IS
Proces razvoja IS
je veoma slozen I bitno je utvrditi razloge I cinioce koji na to uticu.
Oni mogu biti interne I eksterne prirode.
Eksterni razlozi
se odnose na ekonomske,
tehnoloske, politicke, pravne, I druge promene.
Interni razlozi
se odnose na promenu
ciljeva organizacije,promenu organizacione klime I kulture I druge promene.
1)Problem
sa postojecim IS
– osnovni problem ovog stanja su netacne I zakasnele informacije ili
nedostatak informacija za funkcionisanje poslovnog sistema.
2)Potreba efektivnijeg I
efikasnijeg trosenja rada
– u nekim poslovnim sistemima postoji veliki broj aktivnosti,
sa velikom frekvencijom, koje se obavljaju rucno.Ako se ove aktivnosti ostvaruju
primenom IT, mogu se postici znacajne ustede.
3)Potreba obezbedjenja kvlaitetnijih
informacija za proces odlucivanja
– prosta zamena aktivnosti u pojedinim segmentima
preduzeca nije krajnji domen primene IT.Mnogi poslovni sistemi nastoje da razvojem
novog modela IS pokriju zahteve u oblasti odlucivanja na bazi internih informacija.
4)Rastuca konkurencija
– dobra saradnja sa poslovnim partnerima u velikoj meri zavisi
od posedovanja blagovremenih informacija.Zbog toga poslovni sistem tezi za
usavrsavanjem svog IS, da bi postao konkurentan na trzistu.
5)Kompatibilnost I
mogucnost integracije racunarskih komponenti
– dinamican razvoj racunarske
tehnologije dovodi do pojave da pojedini modeli racunara vrlo brzo zastare.Postoji
mogucnos da se stara oprema dogradi nabavkom novih racunarskim komponenti.
6)Promena u zakonskoj regulativi
– Klasicna tehnologija memorisanja podataka ne
omogucuje da neki podatak bude trajno zapisan I da budemo sigurni da nece doci do
njegove izmene.Ovu situaciju izmenila bi pojava tehnologije Worm,kojom jedanput
zapisani podaci na opticki disk ne mogu vise da se menjaju.
9.POTREBA IZGRADNJE INTEGRALNOG IS
Jednom snimljeni informacioni zahtevi, mogu da posluze za izgradnju samo jednog nivoa
IS.Svaki novi informaioni zahtev dovodi do ekstenzivnog razvoja IS, jer je svaki novi
upravljacki problem zahtevao uvodjenje nove aplikacije,sto je uslovljavalo visestruko
skladistenje istih podataka.Ovaj problem bi se mogao resiti uvodjenjem novog
metoda
u
razvoju IS, tj. koriscenjem sistemskog pristupa I koncepta integralnosti.
Koncept
integralnog
IS
podrazumeva da se:
1)
IS zasniva na jedinstvenoj koncepciji I da deluje
kao celina;
2)
podaci unose samo jedanput I sa jednog mesta;
3)
obezbedjuje
centralizovana kontrola podataka;
4)
da se obezbedjuje veca ekonomicnost I efikasnost
koriscenja baze podataka;
5)
obezbedjuje najboljiodnos izmedju koristi od IS I troskova;
6)
obezbedjuje bolje odrzavanje azurnosti podataka;
7)
podaci u okviru baze koriste se kao
izvor za neograniceni broj razlicitih informacionih zahteva;
8)
jedinstvena baza podataka
ne predstavlja krajnju upotrebu podataka;
9)
koriscenje podataka se ostvaruje po
odgovarajucim aplikacionim softverskim resenjima.
1)Jedinstvo sadrzaja
– zahteva od
svakog korisnika da preciznije definise svoje potrebe za podacima tj. informacijama.
2)Jedinstvo identifikacije
- znaci da se sifre jedne cinjenice mogu primeniti u svim
aplikacijama.
3)Jedinstvo komunikacionog sistema
– znaci zahtev da prikljucena
oprema udovoljava zahtevima standarda za prikljucivanje na mrezu
. 4)Integralnost IS
-
zahteva jedinsteno upravljanje definisanom obradom podataka u mrezi,ispravno
upravljanje izradom I funkcionisanjem IS. Integralnost IS zahteva jedinstvenu kadrovsku
politiku I ujednacenost njegove organizacije.
Integralni
pristup
moze da bude realizovan
na dva nacina:
1)Kao centralizovan
– pri cemu se ovaj model temelji na jedinstvenoj
bazi podataka
. 2)Kao distribuiran
– pri cemu se baza podataka deli ili nju cine vise
nezavisnih baza podataka.
10.TEORIJA ORGANIZACIJE I POSLOVNI IS
Teorija
organizacije
prosla je nekoliko faza,pocevsi od klasicne teroije o organizaciji, pa
sve do sistemsko informacione teorije o organizaciji.
1)Klasicna teorija organizacije
– je
bila usresredjena na strukturu organizacije, a manje na njenu dinamiku I razvoj. Polazi od
cinjenice da su ljudi produzetak u vezi sa kapacitetom,brzinom rada I karaktrom
izvrsioca.2
)Neoklasicna teorija organizacije
– u centar svog posmatranja stavlja znacaj
coveka I medjuljudski odnos u radu I organizovanju rada, sto predstavlja prednost.
Vrednost produktivnosti rada uzima se kao kriterijum za ocenjivanje efikasnosti.
3)
Moderna teorija orgnaizacije
– zasniva se na pretpostavci neprestane promenljivosti
organizacije I njenog okruzenja.Zato I nema univerzalnog,prihvatljivog oblika
organizacije jer on zavisi od spoljnih cinilaca koji su promenljivi.
4)Sistemsko –
infomraciona teorija organizacije
– pored toga sto uvazava svu slozenost organizacije
kao sistema , organizaciju tretira kao komunikaocionu mrezu u kojoj pojedinci I grupe
razmenjuju informacije. Danas dominira
moderna
teorija
organizacije.Proces
odlucivanja se temelji na infomraciji I znanju, a ne na intuiciji,osecanju itd.Moderna
teroija organizacije prilazi sa aspekta potrebe posedovanja odgovarajuceg znanja od
strane onih koji donose upravljacke odluke.
11.POSLOVNI IS I NJEGOVO RELEVANTNO OKRUZENJE
Slozeniji uslovi privredjivanja,sve brzi razvoj nauke I tehnologije, uslovili su dinamicki
razvoj poslovnih IS.
Relevantno okruzenje
ima bitan uticaj na razvoj I funkcionalnost
IS, kako kod izbora tipa, tako I kod karakteristika modela IS.Poslovni sisitem danas
funkcionise u uslovima veoma kompleksnog okruzenja.Karakteristika savremenog trzista
nije ostra lokalna konkurencija I zatvoreno trziste, vec je ostra medjunarodna
konkurencija I globalna ekonomija.Model IS zavisi I od
unutrasnjih karakteristika
poslovnog sistema
.Najvazniji uticaj ima strategijsko opredeljenje poslovnog sistema.Za
neke poslovne sisteme IS je neophodan u sferi proizvodnje, a kod nekih u sferi
marketinga.Kakav ce se tip koncipirati u poslovni sistem zavisi od
poslovne
kulture
.
Kultura bitno utice na informacionu arhitekturu I strukturu IS, a uticaj na model IS ima I
odnos poslovnog sistema prema
inovativnom
radu
zaposlenih.
Tipovi proizvodnje
se
takodje reflekturu na poslovne IS.Proizvodnja, a posebno njihova priprema kod
pojedinacne proizvodnje,bitno se razlikuje od same organizacije posla u serijskoj
proizvodnji.Model IS usko je povezan I sa
stepenom razvijenosti informaticke
infrastrukture
, a
upravljacki procesi I funkcije
takodje bitno opredeljuju tipove IS,
kao I sistem organizacije upravljanja IS.
Proces implementacije
IS
u svom sirem
znacenju, ima svoj uticaj na model IS.Moraju se uzeti u obzir I
kadrovi sa svojim
zadacima I ovlascenjima
koji definisu informacione zahteve I time direktno uticu na
koncept I model IS.
12.KOMUNIKACIJE I POSLOVNI IS
Komuniciranje
predstavlja proces razmene, u kome se ostvaruje povezujuca uloga
izmedju elelmenata I ucesnika aktivnostu u poslovnom sisitemu, pri cemu je
komunikacija elementarni deo tog procesa.Njeno odredjivanje vezano je za niz
medjusobno uslovljenih elemenata, I to:
1)
subjektima procesa komuniciranja;
2)
informacijama I porukama;
3)
komunikacionim kanalima I prenosnim delovima
komunikacionih sistema;
4)
nacinima I tehnikama ostvarivanja procesa komuniciranja.
5)
vremenskom I prostornom dinamikom.Kod
tradicionalnih
modela
komunikacije I
posiljalac I primalac su aktivni ucesnici u procesu komuniciranja.
Posiljalac
moze da

njima su bili staticki.U
savremenim
uslovima
novi resursi traze drugaciju ulogu rada.
Dinamican porast uticaja znanja, diktira potrebu za upravljanjem znanjem podrzanim
brojnim metodama,procedurama I savremenim IS.Svi ovi izazovi pruzaju sansu
poslovnim sistemima da se prestruktriraju I da obezbede veci deo trzista za sebe.
15.ULOGA POSLOVNIH STRATEGIJSKIH IS
Poslovni sistem
, mora stalnod a fokusira razvoj I odrzavanje IS kao podrske poslovnoj
strategiji.Izgradnja IS za donosenje strategijskih odluka, postala je praksa, posebno ako je
rec o realnim poslovnim sistemima.
Specificnosti
ovih sistema su:
1)
koncetrisani su ka
relevantnom okruzenju;
2)
odrazu su nove primene IT;
3)
podrzavaju dugorocne planove I
pomazu pri njihovom ostvarenju;
4)
koriste proizvod najnovije tehnologije; Glavni
pravci
delovanja ka konkurentnoj prednosti primenom strategijskih IS jesu:
1)
redefinisanje osnovne poslovne delatnosti na bazi IS;
2)
dizajniranje novih prizvodnih
programa I usluga;
3)
promena proizvodnog I usluznog programa;IT igraju vaznu ulogu
kod vecine poslovnih procesa.
Jedan
broj poslovnih sistema nastoji da redefinise svoje
poslovanje kada shvati da su uslu u sferu obrade informacija I ako to nije bila njihova
osnovna delatnost.
Drugi
slucaj
je kreiranje roba I usluga na osnovu informacija je da
poslovni sistemi ciji glavni proizvod nema nikakve veze sa informatikom,ulazi u
informacionu arenu, nudeci znanje drugima o ovom domenu poslovanja.Jedan od veoma
prisutnih modela je model
transformacije
proizvoda I procesa u poslovnom sistemu sa
primenom IS.Naime , proizvod se moze kombinovati sa uslugama I informacijama I na
taj nacin ucini razlicitim od proizvoda koje nude konkurenti.Prethodna izlaganja su
pokazala da IS ima znacajnu ulogu u pravcu delovanja ka konkuretskoj prednosti
poslovnih sistema.
16.VRSTE TRZISNIH STRATEGIJA I POSLOVNI IS
U savremenim uslovima poslovanja, poslovni sistemi primenjuju nekoliko vrsta
strategija
, cime omogucavaju jacanje konkurentske prednosti,a te strategije su:
1)Diferencijacija proizvoda I usluga
– kod ove strategije poslovni sistem tezi da bude
jednostavan u svom sektoru.Poslovni sistem bira jednu ili vise karakteristika koje
potrosaci smatraju posebno vaznim.Isticuci te karakteristike, proizvodac zeli da se
priblizi kupcima I time ostvari jedinstvenu poziciju u mislima potrosaca, a sto ce pri tom
doprineti ostvarenju konkurentske prednosti.
2)Strategija vodjstva nizim cenama
–
odnosi se na postizanje nizih cena u odnosu na konkurente, bez smanjivanja kvaliteta
proizvoda I usluga I pogodnosti ponude.U praksi ovu strategiju najcesce koriste poslovni
sistemi koji nekim svojim proizvodom drze veci deo trzista.Poslovni sistem snizava cene
u pogledu proizvoda ili usluga I time ostvaruje konkurentsku prednost nad ostalim
poslovnim sistemima;
3)Koncentrisana diferencijacija
– Ova strategija se primenjuje
kada je poslovan sistem sposoban da zadovolji na jedan visoko kvalitetan nacin svoje
potrosace. Ovom pristupu se opredeljuju manji poslovni sistemi,time sto se specijalizuju
za proizvodnju jednog proizvoda ili pruzanje jedne usluge.Da bi se ova strategija
ostvarila I dovela do konkurentske prednosti, poslovni sistem mora da identifikuje svoje
kupce tj. potrosace
. 4)Koncetrisano nize cenovno vodjstvo
– Kada poslovni sistem
svojom robom ili uslugama zadovoljava uzi deo trzista, po znatno nizoj ceni od svojih
konkurenata, onda primenjuje ovu strategiju.Ovu strategiju koriste veci poslovni sistemi,
sa povoljnim lokacijama I savremenim IT.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti