1.UVOD

Prva   samohodna   kola   (traktor   na   parni   pogon   za   transport   topova)   proizvedena   su   već 

1789.godine od strane Francuza Nicolasa Cugnota. Tokom sledećih stotinu godina proizvedena su 

mnoga druga samohodna vozila sa različitim tipovima motora i pogonskim sredstvima (para, snaga 

vetra, gas, benzin i dr.).

Prva upotrebljiva vozila (prerađena konjska kola sa zadnjom vučom) koja su pokretana 

pomoću   jednocilindričnih   benzinskih   motora   pronašli   su   Nemci   Carl   Benz   i   Gottlieb   Daimler, 

nezavisno jedan od drugog. Fabrička proizvodnja automobila počela je u Francuskoj početkom 

1890-tih godina u fabrikama Panhard-Levasson i Peugeot. Godine 1900. Peugeot je bio najveći 

proizvođač automobila u svetu sa proizvodnjom od 2000 automobila godišnje.

1

2.ISTORIJA RAZVOJA AUTO-INDUSTRIJE

Iz opšte istorije auto-industrije poznato je da je u proteklih više od sto godina auto-industrija 

prošla dve dinamične promene ili transformacije i u toku je treća transformacija.

Prva   transformacija   se   desila   oko   1910-tih   godina   kada   je   započela   primena   standardizovanih 

proizvoda i sistema za masovnu proizvodnju. Naime, auto-industrija se razvijala u Evropi među 

zanatlijama a zahvaljujući bogatstvu pronalazača razvijana su samohodna vozila različitih vrsta.

Vremenom je nastalo više stotina malih proizvođača u Evropi. Vrlo brzo se tehnologija 

proširila   i   u   SAD   što   je   kasnije   dovelo   do   najveće   dramatične   transformacije   –   primena 

standardizovanih proizvoda i masovne proizvodnje automobila. S pravom se može reći da je otac 

ove transformacije Henri Ford koji je u želji da zadovolji povećanu tražnju uočio mogućnost da 

proizvede više automobila sa nižom cenom od konkurenta.      Najvažniji razlog za napredak Forda 

nije,   međutim,   bila   montažna   traka   kako   mnogi   veruju   nego,   pre   svega   prelaz   sa   zanatske   na 

standardizovanu mašinsku proizvodnju delova uz visoku preciznost. Sada je bilo moguće upotrebiti 

konzistentne I zamenljive delove pogodne za međusobno sastavljanje.

“Osnovni industrijski principi …… onako kako sam ih mi shvatili jesu:

Da se proizvodu velike količine stalno zamenljivih proizvoda, najbolje moguće vrste na 

najbolji I najjeftiniji način i da se sve ovo isporuči tržišti.

Da se stalno teži višem kvalitetu i nižim cenama kao i nižim troškovima.

Da se postepeno, ali neprekidno povećavaju plate, nikad smanjuju.

Da se na najjeftiniji način dostavi roba do potrošača, tako da prednost smanjenih troškova 

proizvodnje oseti i kupac.

Polazište mora biti u tome da se istraži i upozna šta je to što društvu treba; iza toga dolazi 

ispunjenje ovih potreba prema prethodno iznešenim principima. Potrebama društva

treba prilaziti unapred, a ne samo sedeti i čekati ono što nazivamo “potražnja”. To je ono što ja 

nazivam upravljanjem poslovanjem.

Druga transformacija se desila 1970-tih godina potpunim razvojem i primenom principa 

just-in-time u celoj auto-industriji kao osnovu drugoj dramatičnoj revoluciji. Kao što je za auto-

industriju bio revolucionaran Henry Fordov proizvodni sistem za masovnu proizvodnju standardnih 

proizvoda, isto tako je revolucionaran I proizvodni sistem koji je razvijen u Toyota Koromo fabrici, 

u jesen 1937.godine. Ovde se nalaze počeci druge dramatične transformacije auto-industrije. Čovek 

koji je pokretač razvoja ovog sistema bio je Kiichiro Toyoda, osnivač Toyota Motor Company.

Kiichiro Toyoda je uvideo da njegova fabrika mora biti u mogućnosti da svojim kupcima 

ponudi automobile za istu ili nižu cenu od konkurenata. On je polazio od onoga što je kupac bio 

spreman   da   plati   i   zatim   računao   u   nazad   preko   proizvodnih   i   razvojnih   procesa.   Toyota 

2

background image

Zahtevi za stalnim poboljšanjem kvaliteta u svemu.

Saučestvovanje   u   procesima   podmlađivanja   I   transformacije   sveukupnog   poslovanja 

preduzeća.

Dugoročno   delovanje,   koje   dobija   posebnu   snagu   zahvaljujući   članovima   sa   različitim 

kulturnim zaleđem.

3. RAZVOJ SISTEMA KVALITETA

Sve ove transformacije auto-industrije pratio je odgovarajući razvoj sistema kvaliteta. U 

toku prvobitne zanatske proizvodnje automobila razvijan je uslovno nazvan sistem završne kontrole 

kvaliteta kojeg je karakterisala kontrola kvaliteta svakog proizvoda – automobila, komponente i 

delova. Svi potrebni delovi i komponente proizvode se od strane finalnog proizvođača – zanatlije. U 

toku same proizvodnje zanatlija samostalno vrši kontrolu urađenih proizvoda i za kvalitet istih 

garantovao je korisniku. Ovaj sistem kvaliteta primenjivao se sve do prve dinamičke tranzicije 

početkom 1910-tih godine.

Prva transformacija koja je dovela do primene standardizovanih proizvoda i sistema za 

masovnu proizvodnju tražila je i promenu dotadašnjeg sistema kvaliteta. Uopšte gledano, masovna 

proizvodnja standardizovanih proizvoda zahteva razvijanje specifičnih tehnoloških rešenja koja se 

bitno razlikuju od zanatske proizvodnje. Taj razvoj tehnologije proizvodnje uslovio je I razvoj 

sistema kvaliteta. Osnovne odlike preduzeća sa ovakom proizvodnjom je:

-

standardizovani dugovečni proizvodi u ograničenom broju varijanti,

-

proizvodi su tako dobri da se mogu prodavati u velikim količinama,

-

najčešće su proizvedeni na skupim, ali efikasnim specijalnim mašinama,

-

proizvodni sistemi imaju međuskladišta,

-

kvalitet proizvoda je “toliko dobar koliko je to moguće”,

-

radna   snaga   je   specijalizirana,   mnogi   su   nezamenljivi   sa   jasnim   razgraničenjem 

radnih zadataka,

-

rukovodiocima je prevashodan pokretački motiv – dostizanje ciljne rentabilnosti koja 

proizilazi iz proizvodnih kapaciteta i prodajnih prognoza i

-

isporučioci se nalaze “na dohvat ruke”.

Zbog   potrebe   za   primenom   statističke   teorije   u   privredi   pre   svega   u   cilju   praćenja   i 

obezbeđenja kvaliteta proizvoda masovne proizvodnje razvijene su statističke tabele za uzorkovanje 

kao posledica masovne proizvodnje I nemogućnosti kontrolisanja svakog proizvoda i služile su da 

se   na   osnovu   kontrolisanja   kvaliteta   proizvoda   u   uzorku   donosi   sud   o   ostvarenom   kvalitetu 

4

odgovarajuće   količine   proizvoda   (populacije).   Istovremeno   sa   stvaranjem   navedenih   tabela 

(primena statistike u industriji) stvaraju se i metode za prikupljanje podataka – statistički kontrolni 

listovi čime se zaokružuje početak razvoja i primene statističke kontrole proizvoda. 

U   preduzećima   (fabrikama)   formirane   su   posebne   službe   sa   kontrolorima,   koji   između 

ostalog kontrolišu ulazni materijal, proizvodni alat i radni materijal. Ono što se nađe sa greškama 

izdvaja se kao neupotrebljivo. Osim toga, pre isporuke se vrši završna kontrola da bi se vlasniku 

“garantovalo” da će dobiti automobil bez greške. Suštinski ovo je predstavljao razvoj i primenu 

statističke teorije u privredi pa i u auto-industriji.

Statistička kontrola proizvoda

 je do danas prerasla u statističko upravljanje procesima kao 

sastavnog elementa sistema kvaliteta – sistema menadžmenta kvalitetom.

U toku ove transformacije počelo je razrešenja glavnog problema auto-industrije“ sopstvena 

proizvodnja svih komponenti i delova ili uključiti sposobne isporučioce”.

Jedan automobil može da sadrži više stotina komponentnih sistema i možda 20.000 različitih 

delova.   Danas   većinu   ovih   sastavnih   delova   razvija   i   izrađuje   10-tak   hiljada   proizvođača 

komponenti u različitim regionima sveta i obično svaki od njih prodaje svoje komponente više nego 

jednom proizvođaču automobila. Ovo je iziskivalo dalji razvoj sistema kvaliteta u cilju uključivanja 

proizvođača komponenata koji će moći uspešno da prate procese proizvodnje sa aspekta količina i 

kvaliteta proizvoda. U tom cilju u okviru sistema kvaliteta razvijale su se metode za vrednovanje 

isporučioca koji mogu da zadovolje sve strožije zahteve za pravovremenu i kvalitetnu isporuku 

svojih proizvoda proizvođačima automobila. Danas u proseku je oko 25% sopstvena proizvodnja a 

ostatak se nabavlja od isporučioca.

Druga  transformacija  je  donela  novu   filozofiju   proizvođačima  automobila:   “Ništa   ne  bi 

trebalo da se razvija ili proizvodi, ako vlasnici automobila to ne žele da plate. Korisnik je taj koji 

utvrđuje cenu i bira onaj proizvod koji im daje najveću vrednost za uloženi novac.” Toyota kao 

nosilac druge transformacije, zahvaljujući širokoj nacionalnoj kampanji i nacionalnom pokretu za 

produktivnost i kvalitet koja je uz pomoć američkih konsultanata Edwarda Deminga i Josepha 

Jurana   napravila   preporod   u   japanskoj   privredi,   realizovala   je   svoj   concept   “just-in-time”   iz 

1937.godine.

Naime u Toyoti je nastavljen rad na razvoju novih sistema, koji su u početku uglavnom bili 

vezani za proizvodnju, ali čiji su se osnovni principi vremenom, u isto tako visokom stepenu, 

odnosili na razvoj proizvoda, distribuciju i upravljanje tržištem. Taiichi Ohno je svoje osnovne 

zamisli formulisao na sledeći način: “Just-in-time je mnogo više od sistema za smanjenje skladišta. 

To je mnogo više od skraćenja vremena reglaže između proizvoda u proizvodnji. To je mnogo više 

od korišćenja Kanban-kartice da bi se “trebovao” material prema stvarnim potrebama. To je mnogo 

5

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti