Koji su kvantitati. kriterijumi prepoznavanja malog biznisa?

Kvalitativni kriterijumi uglavnom se koriste kao dodatni faktor
prepoznavanja malih, srednjih i velikih preduzeća. Vlasnik firme je
najčešće i menadžer firme, vlasnik sam donosi poslovne odluke
uz povremeno uključivanje drugih članova familije (savjetnika),
vlasnik najčešće direktno komunicira sa zaposlenim, relativno je
malo tržišno učešće preduzeća u tražnji njegovih kupaca,
preduzeće je fundamentalna baza njenom vlasniku za
preduzetničke i inovacijske napore, poslovni rezultati preduzeća
su najčešće jedini izvor egzistencije porodice, veliki broj malih i
srednjih preduzeća ne radi za finalno tržište već za proizvodno-
uslužno tržište ili kooperacijske svrhe, mala i srednja preduzeća
rijetko samostalno izvoze svoje robe već to čine putem svojih
asocijacija ili uz posredstvo velikih preduzeća.

Koji su najčešći razlozi propadanja malih preduzeća?

Najčešći uzrok propadanja firmi je nekompetentnost
(nesposobnost vođenja preduzeća, psihička, moralna ili
intelektualna). Ljudi precjenjuju svoje kvalitete i smatraju da ih ne
treba poboljšavati. To skupo plaćaju. Drugi je faktor neuspjeha
neiskustvo i skupo plaćanje njegovog stjecanja kroz greške.
Pomankanje menadžerskog iskustva (malo ili nikakvo iskustvo u
upravljanju zaposlenima i drugim resursima prije pokretanja
preduzeća). Neujednačeno iskustvo menadžera (nedovoljno
poznavanje marketinga, finansija, nabave i proizvodnje). Nemar
(nedostatno pridavanje pažnje preduzeću kao posljedica loših
navika, slaboga zdravlja ili bračnih nevolja). Prevara ili nesreća
(prevara „zavaravajuće“ ime, lažan finansijski izvještaj, namjerna
prekomjerna kuplnja ili nepropisno raspolaganje imovinom.
Nesreća, požar, poplava, provala, prevara od strane zaposlenih ili
štrajk). Nepoznato (neotkriveni uzroci).

Koje su načešće slabosti velikih preduzeća u usporedbi sa
malim preduzećima?

U velikim komapnijama preduzetništvo doseže zavidan nivo
međutim ono zaostaje u odnosu na intenzitet i uspjehe
preduzetništva u malim i srednjim preduzećima.
Prednosti malih i srednjih preduzeća u odnosu na velike
komapanije su sljedeće:
* Mogućnost da se u vrlo kratkom vremenskom roku spoznaju
želje i namjere kupaca i da ima se brzo izađe u susret u
rješavanju problema. Ljudi ponekad imaju specifične potrebe ili
povremene potrebe za koje nije potrebna serijska proizvodnja pa
ima takav problem ne mogu ili ne žele rješavati velika preduzeća,
dok mala mogu udovoljiti takvim zahtjevima zbog povoljnog
odnosa troškova i prihoda, blizine kupaca i mogućnosti brzog
reagovanja.
* Brzo prilagođavanje promjena na tržištu, dok velika preduzeća
uoče promjene na tržištu i pokrenu glomaznu operativu ka
prilagođavanju mala za to vrijeme već stižu izvući korist od tih
promjena. Male firme žive od promjena i za promjene na tržištu.
* Efikasnije korištenje raspoloživih resursa. Rijetko se dešava da
mašine za proizvodnju, transportno sredstvo kod malog
biznismena stoje duže vrijeme neiskorišteni jer ih on ili eksploatiše
ili ih daje u zakup, licencu pokušava da iznađe nove, dodatne
poslove kojima će zaposliti i aktivirati opremu dok sve to u velikim
firmama ide sporije.
*Efikasno i fleksibilno korištenje radne snage. Kod malih
biznismena zaposlenost je intenzivna, jer nema dubinske podjele
rada i jedan zaposleni po potrebi radi više operacija. adaptiranje
između radnika i poslovnih procesa je brže, povremeno
zaposšljavanje lakše izvodljivo, pregled ostvarenih učinaka
pojedinaca veći sve to vodi većoj efikasnosti.
* Mali biznismen brzo i jednostavno komunicira sa tržišnim
okruženjem (nabava,prodaja,distribucija) rješava problem
neposredno i bez zastoja. Sam odlučuje, ponekad odmah i za
razliku od velikih preduzeća ne čeka konsultacije, sastanke da bi
se donijela odluka o poslovnim aktivnostima.

Koje su neposredne šanse za mali biznis?

Svaka od klasičnih djelatnosti imat će šanse za razvoj u
budućnosti i to po modelu malih i srednjih preduzeća.
Vjerovatnoća za takve tvrdnje nameće redosljed šansi u
grupacijama i to proizvodnja, trgovina i usluge. Proizvodnja-
Šanse za mali biznis u vezi sa proizvodnjom su dvojake: šanse
indirektnog i direktnog karaktera. Zanimanja koja su indirektno
vezana za proizvodne procese i od kojih može da zavisi njena
efikasnost bila bi: priprema osoblja za proizvodne aktivnosti kroz
edukaciju i treninge manjih grupa svuda gdje nema potrebe za
masovnim obrazovanjem, bavljenje finansijskim uslugama i
menadzmentom za mala preduzeća putem mikrofinansijskih
agencija, proizvodnja pomoćnih materijala i drugih supstanci za
potrebe industrije, proizvodnja specijalizovanih dijelova mašina za
potrebe malih i srednjih preduzeća i slične aktivnosti. Trgovina-je
posrednička-distribuciona aktivnost na relaciji proizvodnja-
potrošnja. trgovina se javlja prije proizvodnje, nakon proizvodnje,
intermedijarno u tržišnim zbivanjima i prema učesnicima u
prometu roba, neposredno uz potrošnju stoga ima mnogo šansi a
u budućnosti će ih biti i više za angažovanje malih preduzetnika u
tom sektoru. Dodatnu šansu pruža i mogućnost da su manji
mogući rizici ulaganja u trgovinu nego u proizvodnju, da trgovačko
zanimanje traži manje kapitala, da tehnološki procesi nisu tako
složeni kao u proizvodnji. Velike potrebe za trgovačkom branšom i
mogućnost osnivanja firme uz relativno malo kapitala čine
trgovinu aktivnom za mali biznis. Oblast usluga-cine vrlo široku
oblast zanimanja. Povećanje broja malih preduzeća u području
usluga podsticaće i porast zahtjeva za usluge od strane velikih
preduzeća, državnih institucija, raznih asocijacija i preduzeća s
područja svih vrsta malog biznisa.

Šta je preduzetništvo i da li postoji jedinstvo u definisanju
preduzetništva. Dajte svoje mišljenje?

Preduzetništvo, znanje i obrazovanje idu uporedo u pravcu
ostvarivanja postavljenog cilja, ono podrazumjeva duh, marljivost i
ideje. Preduzetništvo je proces ostvarivanja novih proizvoda ili
usluga pa tako i novih preduzeća i institucija na osnovama
orginalne ideje, hrabrosti i sposobnosti i u uslovima datog
okruženja.

Da li poznajete glavne faktore preduzetništva? Navedite
njihove glavne karakteristike

Nema malog biznisa bez preduzetnosti vlasnika firme i bez većeg
broja faktora koji vode uspjehu. Vlasnik male firme koji sam izvodi
sve ili većinu poslovnih podhvata mora menadžerski biti
osposobljen u mjeri koja je potrebna za nivo složenosti operacija.
Mora se neprestano tragati za novim vještinama i spoznajama
kako da napravi pomake u unaprijeđenju poslovanja i razvoja
svoje firme. Preduzetnik je vizionar u datoj sredini i za određeno
područje. On je sanjar i imaginator u povezivanju sadašnjosti i
budućnosti, on je i veliki strateg, inovator i kreator stvaranja novog
)proizvoda, usluge) i njihovog pentriranja na tržište.

Koji su pokazatelji uspješnosti preduzetnika i koje bitne
odlike potencijalnog preduzetnika?

Ne bivaju svi preduzetnici uspješni ali ipak najviše je onih iz kruga
uspješnih koji imaju sljedeće osobine:
* samopouzdanje i autoritativnost,
* hrabrost, optimizam i želju preuzimanja kontrolisanog rizika
* kapacitet sa naporom, rad, disciplina, marljivost i perfekc.,
* ambiciju, istrajnost, odlučnost i spremnost da se ostvari cilj,
liderske sposobnosti, rezolutnost, efikasnost i sposobnost
delegiranja ovlašćenja,
* timski duh i briga za druge,
* sposobnost rješavanja problema, obezbjeđenja sredstava,
inventivnost i organizacione sposobnosti, fleksibilnost i
* integrativnost i odgovornost za visoki standard kvaliteta
* snalažljivost, inteligenciju i dobro prosuđivanje.

Šta treba da preduzima država u razvoju preduzetništva i
malih preduzeća?

Država može biti veliki saučesnik neostvarivanja dobrih ideja kao
što može biti pozitivan faktor njihovog ostvarivanja. Kada država
pravi zakone svjesno ili nesvjesno stvara dobar ili loš ambijent za
ostvarivanje preduzetničkih ideja. Za ostavrivanje preduzetničke
namjere nisu dovoljne lične sposobnosti preduzetnika-menadžera
pa čak i kada ima novac ako ambijent koji stvara država ne
omogućuje njeno ostvarivanje. Nejasni ili rigidni zakoni, mnoštvo
regulativa, nepovoljni porezi, brojna birokratija najbolji su primjer
takve konstatacije.

Koji su najznačajniji pokazat razvoja malog biznisa u SAD?

SAD je među prvima promovisala ciljeve i metode snažne
podrške razvoja malih privatnih preduzeća i koja je prva počela
širiti sistemske mjere za ostvarivanje tih ciljeva. Peovlađujući
procenat inovacija u svijetu potiče iz SAD a preovlađujući
procenat inovacija u toj zemlji uvode male preduzetničke firme.
Odatle je vlada SAD vrlo brzo shvatila u kom pravcu treba
usmjeriti napore svoje ekonomske politike a to je otvorilo nove
puteve prosperiteta. Amerika se brzo prilagodila dinamičnim
procesima gubljenja radnih mjesta u velikim kompanijama i
stvaranja novih radnih mjesta posvuda, u razvijenim dijelovima
zemlje mala privreda je nosilac nove moderne privredne strukture
a u manje razvijenim krajevima ona je nosilac ubrzanog razvoja
regija. Poseban razvoj malog biznisa zasniva se na modelu
incubatora malog biznisa. Njihov razvoj podstiće se simultano ne
samo učešćem države i vladinih agencija već i niza drugih
institucija profitnog ili neprofitnog karaktera. Svaka država članica
SAD ima centar za mali biznis lociran pri univerzitetu države ili pri
edukativno snažnom koledžu. Centri imaju niže podcentre
locirane na nivou regije ili vekih gradova. Ovi centri daju
konsultacije, programe, publikuju priručnike, organizuju seminare i
treninge.

Koje su bitne karakteristike razvoja malog biznisa u zemljama
Evropske Unije?

Evropska unija se opredjelila na koordinirajući pristup razvoju
malih i srednjih preduzeća i na taj način mala i srednja preduzeća
tangiraju dvije strategije. Prva je strategija zemlje u kojoj je firma
registrovana i druga je strategija Evropske unije koja podstiće
poboljšanje ukupnog okruženja za razvoj MSP u svim članicama.

Koje su bitne karaktertike razvoja malog biznisa u Japanu?

U Japanu i nekim drugim područjima Azije privredni uspjeh je na
nivou najrazvijenijih zemalja upravo zahvaljujući dostignućima
razvoja malog biznisa. Japan služi za primjer ne samo svojim
susjedima već čitavom svijetu kako se razvija mala i velika
privreda. U podsticaju razvoja malih privatnih preduzeća vlada
kontinuitet. Pri tome latentno dominiraju sljedeće mjere
ekonomske politike: mjere strukturne transformacije preduzeća,
istraživanje faktora koji nepovoljno utiču na poslovne tokove,
podsticajne mjere za male firme i podsticajne mjere fiskalne
politike. Vlast na svim nivoima podstiču rad malih preduzeća i sve
institucije privrednog i neprivrednog karaktera da sarađuju s
malim i srednjim preduzećima.

Navedite specifičnosti razvoja malog biznisa u zemljama u
razvoju (kapitalističke društveno ekonomske orijentacije)?

Za svaku od zemlaja koju se tek nastale kao države i koje su tek u
prvoj fazi tranzicije od velike koristi mogu bit iskustva onih koje su
već postigle određene rezultate u tranziciji i u tom kontekstu
rezultate u razvoju malog biznisa. U Češkoj Republici MSP su na
nivou sistemskih mjera zemlje dobila status kakav takva
preduzeća imaju u razvijenim zemljama. Ostvaren je planski
pristup razvoja MSP u drugom roku utvrđene neke mjere podrške,
rješeno pitanje definisanja MSP i uspostavljena mreža agencija za
njihov razvoj. Poljska je zemlja u kojoj mala preduzeća imaju
značajnu ulogu. Od ukuponog broja registrovanih preduzeća na
mala i srednja odnosi se oko 99% i u kojima radi oko 45%
zaposlenih. Mađarska je zemlja koja se vrlo brzo otvorila za
ulazak stranog kapitala i u tom kontekstu kapitalističkog modela
ekonomskog razvoja. Ta opredjeljenja u makroekonomiji dovela
su mala i srednja preduzeća u prvi plan. Slovenija je u
strategijskom opredjeljenju svog razvoja MSP stavila u prvi plan
još dok je bila u sastavu bivše Jugoslavije i dok je bila
socijalistička republika.
Rezultat tih opredjeljenja je da se danas 97,6% preduzeća odnosi
na MSP od ukupnog njihovog broja. ONa doprinose generisanju
društvenog proizvoda u iznosu od blizu 40% Hrvatska se u mnogo
čemu pa i u pogledu MSP ogleda na Sloveniju. Odatle su im
strategijska opredjeljenja razvoja MSP vrlo slična mada su u
Hrvatskoj postignuti rezultati daleko slabiji u usporedbi sa
Slovenijom, odnosno sa istom paralelnošću kao u drugim sferama
privrede. Zemlje u tranziciji pokušavaju ostvariti brz tempo razvoja
MSP ali su rezultati još skrromni jer su procesi privatizacije i
prelaska na principe tržišne ekonomije nedovršeni.

Koje su bitne karakteristike razvoja malog biznisa u BIH?

BIH ima samo jedan izbor za ubrzani razvoj u budućnosti, to je
razvoj malih i srednjih preduzeća svih branši. Oslanjati se na
razvoj na bazi krupnih i konglomeratih preduzeća kakva su
postojala prije rata bilo je besmisleno. BIH mora pokušati da cijelu
državu pretvori u savremeno tržište na bazi ekspanzivnog
preduzetništva na svim nivoima. Demokratska vlast treba da teži
uvođenju takvih sistema mjera koje vode suvremenom razvoju
privrede na osnovama o kojima se ne smatra samo razvoj
preduzetništva na bazi privatnog vlasništva i na bazi
menadžmenta već i u privlačenju industrija, kapitala i biznismena
iz drugih zemalja.

Šta znači stjecanje proizvoda i kako se odvija?

Vlasnici na bazi praktičnih iskustava brzo shvataju potrebu za
novim načinom poboljšanja postojećeg proizvoda ili dodavanjem
nekog novog artikla postojećoj proizvodnoj liniji. Oponašanje
tuđeg proizvoda ili tuđeg biznisa nije prihvatljivo a ponekad može
biti pogubno. Nekoliko je načina stjecanja novih proizvoda :

kupovinom poduzeća, a samim time i proizvoda tog
poduzeća

kupovinom patenta

kupovinom licence ili franšize

razvojem novih proizvoda

Najvrijedniji put je svakako razvoj novih proizvoda, ali sebi takav
put ne mogu priuštiti sva poduzeća jer se uz takav način stjecanja
novih proizvoda veže veliki iznos finansijskih sredstava.
Finansijska stabilnost je preduvjet takvom razvoju jer se razvoj
kvalitetnih novih proizvoda može protegnuti na duži period i
njegov pay-back period (period kad će proizvod vratiti uložena
sredstva) je veći od ovih ostalih alternativa.

26.Koje su poslovne strategije klastera?

a) originalne klaster strategije koje zahtijevaju ekonomsku bazu
sposobnu da promoviše razvoj klastera
b) presađene klaster strategije koje svoje strategije pokašavaju
graditi preko atraktivnih vanjskih kompanija ili podsticanja
snabdjevača
c) hibridna strategija- kada program uzima u obzir vanjske
investitore.

27.Kako se vrši selekcija klastera?

Kriterij za izradu programa treba da uobzire poslovne i razvojne
mogućnosti inkorporiranih djelatnosti u klasterima i
zadovoljavanje interesa cjelokupnog lokalnog okruženja.Tako se
u obzir uzimaju stopa rasta tržišnog učešća,stopa rasta
proizvodnje i zaposlenosti,kreiranje novih poslova i radnih
mjesta,korištenje domaćih infrastruktura itd. Druga varijanta
selekcije se zasniva na razvojnim programima
regiona,raspoloživim kadrovskim potencijalima i mogućnostima
dugoročnog izvoza.

28.Koje su procedure razvoja klastera po modelu
OECD-a?

- utvrđivanje ciljeva i geografskog vidokruga za politiku i inicijative
- iniciranje razvojnog procesa klastera od strane lidera javnog i
privatnog sektora
- utvrđivanje klastera i lokacijskih prednosti u kontekstu
ekonomskih procesa
- utvrđivanje pripritetnih aktivnosti nakon što se definitivno utvrde
svi bitni resursi
- elaboracija uloga važnih činilaca iz sfere javnog
sektora,odgovornih institucija i pojedinaca u kontekstu svakog
tačno definisanog klastera
- obezbjeđenje informacija važnih za razvoj klastera
- obrazovanje ključnih grupa i pojedinaca važnih za klaster
- utvrđivanje odgovarajuće organizacije za sveukupne procese u
klasterima
- postavljanje lidera za vođenje pripremnih procesa
- investiranje u važne elemente infrastrukture,treninge i
istraživanja
- koordiniranje privatnih i javnih aktivnosti radi jačanja
kompetitivnosti klastera
- evoluiranje i preciziranje ciljeva,uloge učesnika,iniciranje
progresa,ulaza ili izlaza u klaster

29.Kakve postupke zahtijeva kupovina firme?

Primjena modela procjene vrijednosti firme , istraživanje motiva
prodavca da se odluči na prodaju i istraživanje tržišnih šansi
preduzeća u drugom roku.

30.Kako otkriti prave motive prodavca za prodaju firme?

Najčešće motivi prodaje su: strah od budućnosti,strah od
finansijskog kraha,strah od mogućnosti gubljenja bogatstva koje
je sadržano u firmi,strah od zastarjevanja proizvoda i tehnologija.

31.Kako izvršiti procjenu firme?

Posao procjene povjerava se procjeniteljima.Metode procjene
mogu biti statičke ili dinamičke.Statičke metode se koriste u
procjenama vrijednosti nekretnina i za procjene likvidnosti
preduzeća. Ne pridržavaju se vremenskih perioda poslovanja.
Dinamičke metode polaze od vremenskog aspekta i efekata koji
su se ostvarivali u prošlosti i koji će se ostavrivati u budućnosti.

32.Šta je franšiza?

Je ugovor između dvije strane gdje se kupcu(franšizant)daje
pravo da prodaje proizvod ili uslugu prodavača(franšizera) u
kojem prodavac stavlja na raspolaganje svoj imidž, znanje,
marketinšku i drugu tehniku da se primjenjuje uz naknadu.

33.Koje su prednosti franšiznog odnosa za franšizera i
franšizanta?

Davalac franšize (franšizer) ostavaruje razvoj uz relativno niske
troškove, prodaju proizvoda i usluga uz jedinstvenu poslovnu
strategiju i efikasnije ulaganje u dodatna istraživanja i
unapređenje poslovanja. Primalac franšize(franšizant)ostvaruje
svoje interese i to: osnivanje firme uz manje rizika i novca,brže
ulaženje na tržište,racionalni menadžment i organizovanje
procesa rada.

34.U kojim slučajevima dolazi do raskida ugovora o franšizi?

Ugovori o franšizi se zaključuju na 5,10 ili 20 godina.Kad ugovor
istekne sklapa se novi s istim obavezama. Neki franšizeri
sklapaju ugovore na neodređeno vrijeme uz mogućnost najave
raskida od strane franšizanta.

35.Kakva je uloga lokacije u modelu frenčajza?



Otprilike 150 kvadratnih metara poslovnog prostora



Frekventna pješačka zona



U centru maloprodajnog objekta, supermarketa, trgovine



Blizu škola, univerziteta, instituta



U poslovnim zgradama, državnim resorima



Pregledan, pristupačan parking (sa ulice i iz
prodavnice),
adekvatan za utovar /istovar robe



Neposredna blizina dobrih saobraćajnica /uz dobre
saobraćajnice

36.Definišite biznis plan?

Biznis plan je nezaobilazan instrument osnivanja firme i isto toliko
instrument pravilnog vođenja poslovanja.Nije namijenjen samo
vlasniku firme nego i zaposlenima u banci i poslovnim partnerima
u određenim poslovnim procesima.

37.Koje koristi bisznis plan donosi vlasniku firme?

Poslovni plan donosi sljedeće koristi vlasniku firme.

daje put koji bi trebalo slijediti,formira budućnost
odnosno ono što bi željeli biti

omogućava lagano ubacivanje vašeg novca u akciju

može biti alat za komunikaciju kad je potrebno da
orjentišete prodaju,dobavljače i ostale aktivnosti

može pomoći u razvoju vas kao menadžera.

38.Koji su bitni dijelovi biznis plana?

To su: naslovna strana;pregled sadržaja;sašetak;izjava o
misiji;menadžment tim;profil djelatnosti;profil biznisa;tržišni
segment firme;plan marketinga;plan upeavljanja;operativni
plan;finansijski plan;plan aktivnosti u budućnosti;prilog uz biznis
plan i pisanje rezimea.

39.Kako biste definisali inokosno vlasništvo?

Inokosno vlasništvo se javlja u slučajevima kada jedan vlasnik
posjeduje preduzeće sa milionski vrijednom imovinom i velikim
brojem zaposlenih. Suština inokosnog vlasništva je da je vaš
biznis vaša imovina a kapital koji se angažuje u razvoj firme mora
poticati samo od uloga njenog vlasnika ili iz kredita.

40.Koja je uloga države u procesima regostrovanja
preduzeća?