Menadžment pozorisne delatnosti
1.
Koji su ključni razlozi za implementaciju menadžmenta u bilo kojoj sferi društvene
prakse?
Menadžment je disciplina koja se bavi istraživanjem i primenom najoptimalnijih organizaciono-upravljačkih
resenja koja doprinose proizvodnoj, društvenoj i tržišnoj efikasnosti. Kljucni razlozi (faktori) za aktiviranje f-
ja menadzmenta su:
1.
Slozenost delatnosti
; 2.
Ekonomski kapacitet delatnosti
.
2.
U čemu se ogledaju složenost i ekonomski kapacitet umetničke delatnosti?
Slozenost umetnicke prakse se ogleda s jedne strane u smislu slozenosti svakog pojedinacnog stvaralackog
cina (estetski fenomen, akt u kome nastaje umetnicko delo), I na drugoj strani umetnicka praksa je slozena,
u smislu slozenosti procedura koje podrazumevaju angazovanost znacajnih ljudskih I materijalnih resursa.
Razumevanje razlika koje postoje između ta dva vida složenosti je pretpostavka za menadžerske intervencije
u sferi umetnosti. Kod kolektivnih stvaralackih disciplina, kao sto su film I pozoriste, javljaju se slozenije
produkcione procedure, posebno tamo gde se koriste naprednije tehnologije. Ovi oblici umetnicke delatnosti
angazuju znacajna materijalna I finansijska sredstva, te se I njihov ekonomski kapacitet I potreba za
racionalnim ponasanjem u potrosnji javlja kao znacajan parameter od interesa za upravljanje. Značajan
ekonomski kapacitet koji se vezuje za sferu umetnosti je nesporna činjenica, posebno u delu umetničke
produkcije koja se ostvaruje posredstvom multiplicirajućih industrijalizvoanih procesa, u tzv. kreativnoj
industriji.
3.
Objasnite „estetski sindrom“ i „osudu ekonomije“ kao pojave u umetnosti
.
Osim sto je diktatom vlastodrzaca I ekonomskih mocnika nuzno manipulisana, umetnost se tradicionalno
opirala da novac, trziste I ekonomske zakonitosti ostvare presudni uticaj na njene razvojne tokove. Kad je na
to pristajala, bilo je to najcesce iz nuzde I u meri neophodnoj da odrzi I ocuva svoj primarni cilj-stvaralacki
cin. Odbojnost prema materijalnoj sferi, takozvana
osuda ekonomije
pratilja je celokupne istorije
umetnosti. Umetnosti je svojstveno da se neprestano opire prakticnoj potrebi da bude trzisno, tj. novcano
valorizovana. Isto tako, bez pomoci I ucesca drugih, ponajpre trgovaca umetnost retko kad da je uspevala
da se izbori za adekvatnu trzisnu poziciju. Tada se umetnost osetila izneverenom I pozvanom na drustvenu
kritiku, do mere koja je umetnost dovela do potpune osude I odbacivanja ne samo ekonomskih vec svih
drustvenih vrednosti (moderna umetnost s kraja XIX I pocetkom XX veka). Ova pojava je okvalifikovana kao
svojevrstan
estetski sindrom
I bila je cin zatvaranja umetnosti u sopstveni svet mimo I izvan svih
drustvenih tokova, narocito ekonomskih.
4.
Koju
vrstu balansa je neophodno uspostaviti primenom menadžmenta u umetnosti?
Menadzment u umetnosti bi u najopstijem smislu trebalo da uspostavi I ocuva postojanje I svojevrsni balans
najmanje tri koncepta:
Estetski koncept
– obezbedjenje uslova koji podrzavaju nesmetano kreativno ispoljavanje svih ucesnika u
nastajanju pozorisnog ostvarenja;
Koncept drustvenog interesa
– adekvatna valorizacija trzisno nemerljivih doprinosa umetnickog
stvaralastva, tzv. pozitivnih eksternalija
Koncept racionalnosti (ekonomsko-produkcioni koncept)
– stvaranje uslova za odgovorno I
racionalno ponasanje svih ucesnika, posebno u delu potrosnje materijalnih I finansijskih resursa.
5.
Koja načela menadžmenta su u suprotnosti sa vitalnim principima umetnosti?
- U skladu sa svojim bazicnim principima u koje, pre svega, spadaju efikasnost, rentabilnost I produktivnost,
menadzment implicira stanoviste
prakticne orijentacije
, korisnosti I pragmatizma, sto nije imanentno
umetnickom stvaralastvu. U umetnosti je po sredi vrsta rada ciji se sadrzaji, efekti I krajnji rezultati tesko
mogu uciniti merljivim I svesti u okvire racionalnih upravljackih metoda I tehnika.
- Menadzment namece
konvencionalne standarde
I rutiniranost postupaka I delovanja, tzv. smirenost
duha, sto je u suprotnosti sa neponovljivom originalnoscu, stvaralastvom, radoznaloscu I inicijativom, koje
podrazumeva umetnost.
- Menadzment je tradicionalno orijentisan na smanjivanje I
otklanjanje neizvesnosti
u pogledu ishoda
razlicitih procesa. Neizvesnost jeste I mora ostati bitna odrednica stvaralackog cina. U jednom svom delu I
1
umetnost se stvara po odredjenim zakonomernostima, ali neizvesnost krajnjeg ishoda ostaje njena bitna
odrednica.
- Buduci da je prvenstveno zainteresovan za materijalni uspeh menadzment zastupa
akcionu orijentaciju
(doing orientation)
koja je nuzno funkcionalna; menadzmentu je potreban izvrsilac “homo faber”, a ne
covek kreacije.
- Menadzment
nivelise individualnost
, svodi je na grupne I kolektivne standarde, na pripadnost
organizaciji; individualni interes se podredjuje interesima kolektiviteta, nasuprot autonomnosti, sopstvenom
identitetu I individualnosti. Potrebni su ljudi koji lako saradjuju I kojima se moze lako upravljati.
1.
Koje su kljucne odrednice psihoanalitickog tumacenja potreba u umetnosti?
Od samog nastanka umetnosti, stvaralacki cin je pracen njarazlicitijim nastojanjima da se objasne njegov
kauzalitet I sama sustina. Najpre su to bila magijska, potom religijska tumacenja, da bi se centralna zona
rasprave o ovom fenomenu ustalila u filozofiji, odnosno, jos uze u estetici.
Vremenom se ovo pitanje prenelo
na deo psihologije,
psihologiju stvaralastva, odnosno psihologiju umetnosti. Sa razvojem „dubinske
psihologije“,psihoanalitickog pravca(
Frojd),ovaj stav se priblizio sferi predsvesnog. Psihoanaliza u
ispoljavanju nesvesnog poznaje dve glavne cinjenice:
san i neurozu. U psihoanalizi su se pojavile
pretpostavke I tvrdnje da se umetnost nalazi na razmedji sna I neuroticnog I da se u njenoj osnovi nalazi
konflikt koji je vec prezreo za snove, ali nije jos postao pathogen. U tradicionalnoj psihoanalizi vrlo su cesta
tumacenja koja stvaralacki cin u umetnosti dovode u neposrednu vezu sa stanjem bolesti. Jedna linija
psihoanalitickog pristupa je vremenom evoluirala la
psihopatologiji stvaralastva I cvrsto se ustalila na temi
bolesti stvaranja. A. Hauzer tvrdi da nesvesni nagoni, neostvarene zelje, osujecena nastojanja sto poticu od
nedopustenih I potisnutih zelja, mogu proizvesti dusevnu napetost koja void do umetnickog dela kao svog
izraza ili svoga resenja, ali se sama izrazajna snaga ipak ne moze objasniti samim nagonom ili napetoscu.
Pacijenti koji se nikada nisu bavili umetnoscu u stanju akutne neuroze ispoljavaju svoju kreativnost,i postaju
stvaralacki nastrojeni,ali po zavrsetku bolesti,ovo interesovanje nestaje. (Herman Hese je napisao najbolja
dela nakon uspesnog lecenja od neurotske krize. Kafka I Kjerkegor nisu ni u umetnosti nasli izlaz iz dusevnih
bolesti… Van Gog, Nice, Gogolj, Dostojevski, da Vinci, Rembrant, Dzojs, Bodler….spisak umetnika sa
razlicitim psihopatoloskim sindromom). Brojni umetnici su patili od psihickih poremecaja poznatih kao
bipolarne smetnje – obuzetost psiholoskim stanjima od melanholicne depresije do neobuzdanih stvaralackih
zanosa (Pol Gogen, Isak Njutn, Virdzinija Vulf, Viktor Igo, Carls Dikins). Stvaralac se razlikuje od neuroticara
sto nije izgubio poverenje u sebe, dok neuroticar ne veruje ni u sebe ni u svet. Psihoanaliza naglasava da
nikako ne fantazira srecan vec samo nezadovoljan covek. Nezadovoljene zelje su pokretacki stimulansi
maste.Svaka fantazija je ispunjenje zelje, korektiv stvarnosti koja ne zadovoljava.Umetnost,odnosno
umetnicko delo moze da ispuni svoj zadatak u smislu zadovoljavanja dozivljajnih potreba.Neko ko je
umetnicki prijemciv,u toj prijemcivosti ostvaruje vrhunac svoje nadrazljivosti. Psihoanaliticko tumacenje
umetnosti,kao stvaranja i dozivljavanja ukazuje na dva vida zadovoljstva u umetnickom delu,jedan je
prethodno uzivanje,a drugi pravo uzivanje.Stvaraoc nakon samog cina stvaranja zapada u posebno stanje a
to je stanje ogromne i sveopste iscrpljenosti organizma,neka vrsta stvaralackog stresa.
Najnovija istrazivanja
pokazuju na prisustvo neuroticnog sindroma kod publike kada se nadju pred nekim umetnickim delom.Od
ubrzanog disanja,vrtoglavice,pa cak i halucinacija.Sve se to desava zbog pada hormona stresa kortizola sve
do 45%,a pojava se zove Stendalov sindrom. Tajna sustine stvaralackog i dozivljajnog cina smestena je u
najdubljoj intimi umetnika i njegove publike.
2
.
Koji su stavovi Abrahama Maslova u vezi sa potrebama u umetnosti?
- FIZIOLOSKE POTREBE-SIGURNOST-PRIPADANJE-POSTOVANJE-SAMOOSTVARIVANJE
U Maslovom pristupu bitno je da se unapredi zivljenje proucavanjem zdravih jedinki. Maslov ne negira da su
fizioloske potrebe mocnije od svih drugih ljudskih potreba. Sto znaci da organizmom vladaju i obuzimaju ga
samo potrebe koje nisu zadovoljene. Maslov tvrdi da se zadovoljavanje pojedinih potreba ne ostvaruje po
pravilima unirverzalne motivacije. Pritom ima u vidu i potrebe za samoostvarivanjem i estetske
potrebe.Samoostvarivanje (motivise na aktivnost sopstvenog ostvarenja) coveka motivise da bude ono sto
moze da bude,a estetske potrebe pokrecu impulse za lepotom,simetrijom,dovrsenoscu i redom.
Potrebe viseg nivoa ne dovode do olaksanja, pa moze doci do pada na hijararhiskoj lestvici. Najnize potrebe
(san, hrana) – fizijoloske potrebe za prezivljavanjem mogu da dovedu do krimogenog ponasanja i
nasilja.Poznato je da u stresnim sitvacijama ljudi potezu za hranom i ako nisu gladni i prejedaju se,tako da
oni ostaju na nivou fizioloskih potreba iako su one zadovoljene.Kada bi ovo preneli na tren u umetnost.videli
bi da uslov drustvene otudjenosti vodi okrutnosti onih koji su izlozeni negativnim drustvenim uticajima,ka
estetski najnizim nivoima na trzistu komercijalne umetnosti,nalazeci u tome privid rasterecenja...
3.
Sta cini socijalno-ekonomski kontekst potreba u kulturi?
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti