VISOKA POSLOVNO TEHNIČKA ŠKOLA DOBOJ
SMJER POSLOVNA EKONOMIJA
S E M I N A R S K I R A D
Predmet: Poslovno pravo
Tema:
Mjenica
Mentor:
Student:
Prof.Jagoda Nedić
Besim Mujkić
010-E/10
Doboj, 2011.
S A D R Ž A J
UVOD..................................................................................................................................................3
1. NAČELA MJENIČNOG PRAVA...............................................................................................................4
2. VRSTE MJENICA...................................................................................................................................5
3. IZDAVANJE MJENICE............................................................................................................................6
4. TRASIRANA MJENICA...........................................................................................................................7
5. ISPUNJAVANJE MJENICE......................................................................................................................8
6. NAPLATA MJENICE............................................................................................................................14
6.1. Protest mjenice...........................................................................................................................14
6.2. Regresni postupak......................................................................................................................16
6.3. Zastara mjeničnih potraživanja...................................................................................................17
6.4. Neopravdano obogaćenje...........................................................................................................17
6.5. Pravo zaloga i pridržaja...............................................................................................................17
6.6. Amortizacija mjenice..................................................................................................................17
7. VLASTITA MJENICA............................................................................................................................18
8. MJENICA U PRAKSI............................................................................................................................19
8.1. Potpis mjenice............................................................................................................................19
8.2. Poslovanje s bjanko mjenicama..................................................................................................20
ZAKLJUČAK........................................................................................................................................22
LITERATURA.......................................................................................................................................23
2
1.NAČELA MJENIČNOG PRAVA
Mjenično poslovanje zasnovano je na mjeničnim načelima:
1. pismenosti (formalnosti),
2. inkorporacije,
3. strogosti fiksne mjenične obveze,
4. solidarnosti,
5. neposrednosti i
6. samostalnosti.
-
Načelo
pismenosti
znači da je mjenica strogo formalna pismena isprava,
koja ima sadržaj određen zakonom. To načelo daje sigurnost prilikom
cirkulacije mjenice kao papira od vrijednosti.
-
Načelo
inkorporacije
sastoji se o tome da su prava iz mjenice vezana na
posjedovanje mjenične isprave (papira). Prava iz mjenice ne mogu nastati
niti se ostvarivati bez mjenice kao papira od vrijednosti, osim u iznimnim
slučajevima, kada je mjenica uništena pa se može nestala mjenica
nadomjestiti u sudskom postupku amortizacije.
-
Načelo
mjenične strogosti
dolazi do izražaja u materijalno pravnom i
procesno pravnom pogledu. Sa materijalno pravnog vidika mjenična
obveza predstavlja tipičnu apstraktnu obvezu. To znači da u pravilu dužnik
nema mogućnosti isticati prigovore u odnosu na zakonitog i savjesnog
imatelja mjenice. Sa procesno pravnog aspekta mjenica omogućava
vjerovniku
7
da po brzom sudskom postupku ostvari plaćanje mjenice time
da sud prisiljava mjeničnog dužnika da plati mjenicu.
-
Načelo
fiksne mjenične obveze
sastoji se u tome da je mjenični dužnik
dužan platiti iznos zapisan u mjenici. Mjenični dužnik obvezan je platiti
samo obvezu iz mjenice..
-
Načelo
solidarnosti
znači da su mjenični dužnici po samom zakonu
solidarno odgovorni za isplatu mjenične sume. Svi potpisnici na mjenici su
solidarno odgovorni za ispunjenje mjeničnih obveza.
-
Načelo
neposrednosti
sastoji se u tome, što svaki mjenični dužnik je
neposredno odgovaran mjeničnom vjerovniku.
-
Načelo
samostalnosti
, koje se sastoji u tome, da svaki dužnik stavljanjem
svog potpisa na određeno mjesto u mjenici odgovara kao mjenični dužnik
samostalno.
Pravni odnosi između vjerovnika i dužnika iz mjenice su posebni pravni
odnosi, uređeni zakonom o mjenici, time da se niz pitanja u vezi sa poslovanjem sa
mjenicom dodatno uređuje sa propisima, koji uređuju obaveze.
7
Vjerovnik (engl. creditor, obligee, njem. Gläubiger, Kreditor) je u obvezno-pravnom odnosu strana
koja je ovlaštena od druge strane (dužnika) zahtijevati da joj preda neke stvari ili nešto učini ili da ne
učini nešto što bi inače imala pravo ili da nešto propusti. Riječ je o dvostranoobveznom odnosu, a to
znači da obje strane (svaka u odnosu na drugu) imaju i tražbinu i dugovanje
4
2.VRSTE MJENICA
Zakon o mjenici uređuje dvije vrste mjenica: trasiranu i vlastitu mjenicu.
Kod trasirane mjenice radi se o pravnom odnosu između triju osoba:
1. dužnika iz pravnog posla, na primjer kupca iz prodajnog ugovora,
2. vjerovnika, prodavatelja iz istog ugovora
3.
osobe, koja se pridružuje dužniku sa izjavom da će ona platiti dug dužnika
vjerovniku.
Ovakav dogovor mogao bi se i ostvariti u drugom pravnom obliku, na primjer
dogovorom, da će obvezu plaćanja kupovne cijene prodavaocu preuzeti treća osoba
ili da će pristupiti dugovanju kupca, u skladu sa odredbama zakona o obveznim
odnosima o pristupanju dugu, odnosno preuzimanju duga. Kada se ovakav pravni
odnos pretvori o mjenični pravni odnos, onda se primjenjuju pravila zakona o mjenici,
koja uređuju status i položaj kupca koji izdaje mjenicu (trasant), vjerovnika -
prodavaoca iz prodajnog ugovora (remitenta) i nalog trasanta osobi, koja je spremna
preuzeti plaćanje duga (trasat). Zapis ovog pravnog odnosa u mjenici traži posebnu
formu, time da se kod zapisivanja prava i obveza pojedinih stranaka u mjenici u
pravilu primjenjuju mjenični obrasci, koji po zakonu nisu obvezni.
8
Trasirana
odnosno
vučena mjenica
ima naziv po tome što je trasant ispisuje i
šalje remitentu, u kojem poručuje da o tom pismu mjenici obavijesti osobu – trasata,
koji je spreman pismeno preuzeti obvezu plaćanja mjeničnog duga, time da će
mjenicu potpisati (akcept). U trasiranoj mjenici moguće je da pristupe kao jamci i
druge osobe, koje će jamčiti bilo za trasanta bilo za trasata, odnosno akceptanta, ako
spomenute osobe ne ispune svoje obveze iz mjenice.
Vlastita mjenica
je mjenica koju izdaje dužnik kako izdavatelj, a ne kao
trasant, i s kojom se sam obvezuje platiti vjerovniku svoj dug u skladu sa propisima o
mjenici. Kod izdavanja vlastite mjenice se izdavatelj obvezuje dodatno na ispunjenje
duga iz osnovnog ugovora. S obzirom da je izdavatelj obvezan ispuniti svoju obvezu
na osnovu samog ugovora kao kupac, prihvaćanjem vlastite mjenice nije vjerovnik
dobio posebno osiguranje, s obzirom da može tražiti naplatu bilo na osnovu ugovora
ili na osnovu same mjenice.
Zakon o mjenici uređuje u prvom dijelu trasiranu, a u drugom dijelu vlastitu
mjenicu.Za vlastitu mjenicu se u pravilu primjenjuju odredbe zakona, koje se odnose
na trasiranu mjenicu. U našoj poslovnoj praksi se u pravilu primjenjuju vlastite
mjenice iako se s njima ne ostvaruju oni ciljevi, koji se mogu ostvariti sa trasiranom
mjenicom. Tako da za praksu treba preporučiti primjenu trasiranih mjenica, što znači
da je potrebno da dužnik privuče treću osobu, koja će svojim potpisom jamčiti
plaćanje mjenične sume mjeničnom vjerovniku. Time se dobiva i bonitet, jer je
mjenica toliko bonitetnija, koliko ima više potpisa. Posebnih obrazaca za vlastitu
mjenicu nema te se stoga primjenjuju obrasci za trasiranu mjenicu sa odgovarajućim
8
Prema odredbi stava 2. članka 110 Zakona o mjenici na teritoriji Federacije se primjenjuju obrasci
mjenice, koje propisuje Federalni ministar financija. Vidi i Pravilnik o obrascu mjenice i naknadi za
posredovanje, Službeni glasnik Republike Srpske, br.55/2001.
U prošlosti mjenice su se upotrebljavale u distančnim prodajama, time da je kupac u pravilu položio
novac u svom mjestu kod određene osobe, koja je izdala pismo osobi, koja je položila kod njega
novac, sa nalogom trećoj osobi u drugom mjestu, da donosiocu tog pisma isplati određeni novac.
Ovakav način je u prošlosti omogućio trgovcima da nisu na svojim putovanjima nosili ogromne količine
novca, već jedino pismo, koje je omogućavalo, da su u mjestu kupovanja podigli novac kao zamjenu
za novac, kojeg su položili u svom mjestu kod izdavatelja mjenice.
5
4. TRASIRANA MJENICA
Mjenica se u pravilu izdaje na mjeničnim obrascima (blanketama), koje izdaju
nadležni organi pojedine države. Međutim mjenica je pravovaljano izdana, ako i nije
izdana na službenom obrascu mjenice.
10
Kao što je bilo rečeno mjenica je pismo,
kojeg dužnik šalje vjerovniku kao poseban vid dodatne obveze iz osnovnog ugovora.
Da bi spomenuto pismo imalo prirodu mjenice, potrebno je da sadrži bitne
sastojke, kao što je:
1. Riječ mjenica, koja mora biti napisana u tekstu mjenice i to na jeziku
na kome je sastavljena mjenica;
2. Bezuvjetni nalog, da se plati određena svota novaca;
3. Određivanje dospjelosti, određeno vrijeme kada je potrebno platiti
Mjenicu;
4. Mjesto, gdje se plaćanje treba obaviti;
5. Ime onoga kome će se platiti (remitent);
6. Ime osobe koja će to platiti (trasat);
7. Potpis (trasanta), osobe koja izdala mjenicu;
8. Datum i mjesto izdavanja mjenice.
Uz spomenute sastojke mjenica može sadržavati i dodatne nebitne dijelove,
kao što je upisivanje pojedinih klauzula, uputa i informacija, o kojima će biti kasnije
više riječi. Izdavanje i ispunjenje odnosno zapisivanje zapisa na mjenici je posebna
mjenična radnja, time da su određene radnje obvezne, a druge fakultativne.
Zapisivanjem bitnih sastojaka u mjenici se zapisuje kao mjenični odnos
dogovoreni odnos između trasanta,remitenta i trasata, koji proizlazi iz dogovora o
izdavanju mjenice. Ako mjenica ne sadrži sve spomenute sastojke, koji se po zakonu
smatraju kao bitni, mjenica ne vrijedi kao papir od vrijednosti, koji praktično nema
nikakvog značaja u poslovnom svijetu. Iznimno ipak mjenica vrijedi, ako nije u mjenici
označena dospjelost, jer se prema zakonu smatra, da je to mjenica po viđenju.
Trasirana mjenica na kojoj nije označeno mjesto izdavanja, smatra se da je
izdana u mjestu, koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Ako ne bi kod
trasantovog potpisa bilo navedeno mjesto izdavanja, mjenica ne vrijedi kao trasirana
mjenica. Ako nije u mjenici određeno mjesto plaćanja, smatra se da je mjesto
plaćanje mjesto trasatovog prebivališta.
Obvezni odnosi između dužnika i vjerovnika te osobe koja je pristala da plaća
umjesto dužnika, može se u mjenici promijeniti na taj način, da u ulozi trasanta može
nastupiti i remitent, odnosno vjerovnik iz dužničko- vjerovničkog odnosa. Dužnik
može iz osnovnog odnosa odrediti sebe kao trasata i slično. To znači, da obvezni
odnosi između dužnika, vjerovnika i osobe, koja je voljna platiti dužnikov dug, mogu u
mjenici zauzeti različite uloge, što proizlazi iz načina na koji se izdaje mjenica. Ako je
trasant i vjerovnik ista osoba, govorimo o mjenici na vlastiti poziv. Ako su trasant i
trasat iste osobe, govorimo o trasiranoj vlastitoj mjenici. U poslovnoj praksi može se
izdati i mjenica za račun treće osobe. To je komisijska mjenica kada trasant izdaje
mjenicu u svoje ime ali za račun nekog svog komitenta.
10
Obrazac, koji se danas u praksi upotrebljava, je stvaran dugogodišnjom praksom, time da se u
obrascu nalaze ključne riječi, odnosno klauzule , koje se dopunjuju sa sadržajem zakona.
7
