INFEKTIVNE BOLESTI 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Stefan Jerotić 

1. Opšte karaterisitike sindroma 

Sindrom je skup simptoma i znakova koji su zajednički za više sličnih bolesti različite 

etiologije. Neki od simptoma su zajednički svim bolestima, jer su opšti znak infekcije. 

Infektivni sindrom

 - skup nespecifičnih simptoma praćenih poremećajem opšteg stanja 

bolesnika, javlja se kao odgovor na dejstvo mikroorganizama ili njihovih toksina. 
Infektivne bolesti obično počinju infektivnim sindromom. 

Karakterišu ga: 

1.

 

Temperatura

 

Posledica poremećaja centra za termoregulaciju, usled direktnog ili inidiretknog 

dejstva mikroorganizma. 

 

Subfebrilna (32,2 - 37,5 C) 

 

Febrilna (oko 38 C) 

 

Visoko febrilna (preko 39 C) 

 

Kontinua - održava se više dana, dnevna kolebanja ne prelaze 1 C 

pr: stadium acmis trbušnog tifusa 

 

Remitentna - dnevne oscilacije prelaz 1-2 C, ne pada na normalu 
pr: kala-azar 

 

Intermitentna - dnevne oscilacije veće od 2C, vraća se na normalu u toku dana 
pr: sepsa, apsces jetre, holangitis 

 

Periodična intermitentna - visok skok temperature koji traje par sati, zatim 
nagli pad na normalne vrednosti. pr: malarija 

 

Rekurentna - smenjuju se periodi visoke febrilnosti sa periodima afebrilnosti 

 

Iregularna - dnevne oscilacije su bez ikakvnog reda 

 

Bifazna - dve faze povišene temperature, između period afebrilnosti. 

pr: leptospiroza, poliomijelitis, morbili 
Pad temperature je litičan, nagli (kritičan) ili postepen sa velikim oscilacijama 

(amfibolan) 

2.

 

Groznica i drhtavica

 - subjektivni osećaj hladnoće pri skoku temperature. Zbog 

vazokonstrikcije periferna cirkulacije je usporena, a puls ubrzan. 

3.

 

Znojenje

 

4.

 

Glavobolja

 - rezultat vazokonstrikornog dejstva toksina na krvne sudove mozga 

5.

 

Malaksalost 

- zbog povećane produkcije IL i TNF od strane makrofaga 

6.

 

Mučnina i slab apetit 

- rezultat intoksikacije toksinima 

7.

 

Mijalgije i artralgije 

- zbog povećane sekrecije alfa interferona 

background image

3. Meningealni sindrom 

Meningealni sindrom čine klinički simptomi i znaci koji nastaju usled povećanog 

intrakranijumskog pritiska. 

U normalnim uslovima konstantne vrednosti IKP obezbeđuju - zapremina CST (150 ml), 
zapremina mozga (1400 ml), intrakranijumski krvni volumen (75 ml). Volumen 
intrakranijumske šupljine (oko 1650 ml) je stalan. 

Prva kompenzatorna promena koja sprečava izmene IKP je povećana reapsorpcija CST iz 
subarhnoindog u vaskulni prostor, zatim kolaps cerebralnih vena i duralnih sinusa. 

Ukoliko su kompenzatorni mehanizmi nedovoljni, ispoljavaju se simptomi i znaci 
povišenog IKP. 

U toku zapaljenskih oboljenja CNS-a mogući uzroci povišenog IKP su: poremećaj 

hidrodinamike CST (povećana produkcija, usporena reapsorpcija), edem mozga, poremećaj 
autoregulacija cerebralnce cirukulacije. 

Meningealni simptomi i znaci nastaju usled povišenog intrakranijumskog i intraspinalnog 

pritiska na mozak i prednje i zadnje korenove kičmene moždine. 

 

Meningealni simptomi 

o

 

Glavobolja - usled rastezanja mekih moždanica

 

o

 

Povraćanje - nadražaj vagusa i centra u produženoj moždini

 

o

 

Opstipacija - nadražaj vagusa

 

 

Meningealni znaci

(odbrambeni refleksi na dodatno povišenje IKP)

 

o

 

Ukočenvrat- zbog hipertonusa dorzalne paravertebralne muskulature

 

o

 

Keringov znak - zbog hipertonusa dorzalne paraverterbralne leđne i lumbalne 

muskulature. Pri podizanju pacijenta iz leženjeg položaja trup sa donjim 
ekstremitetima ne može se dovesti u prav ugao. 

o

 

Znak gornjeg Brudzinskog - zbog pojačane zategnutosti moždanih korenova 

koji su obavijeni inflamiranim moždanicama. Pri snažnoj pasivnoj antefleksiji 
glave i vrata, dolazi do istezanja korenova završnog dela kičme. Ovaj nadražaj 

izaziva refleksnu fleksiju donjih ekstremiteta u zglobovima kuka i kolena. 

o

 

Znak donjeg Brudzinskog- pri maksimalnoj fleksiji jedne noge u zglobovima 
kuka i kolena dolazi do istezanja n.ischiadicusa sa te strane. Jak bol izaziva 

refleksni odgovor, fleksiju druge noge u kuku  i kolenu da bi se smanjila bolna 
zategnutost nerava. 

o

 

Napeta fontanela - samo kod dece kod koje lobanjske kosti nisu još srasle. 

o

 

Znaci pojačanog senzibiliteta - fotofobija, hiperakuzija, hiperestezija. 

Prisustvo meningealnih simptoma i znakova je indikacija za lumbalnu punkciju. 
Vrši se između L3 - L4. 

Normalna CST: bistra, do 5ć/mm3. Proteinorahija - do 0.40 g/l, glikorahija 2.66-3.1 mmol/l 

4. Lumbalna punkcija i pregled CST 

Lumbalnom punkcijom se vrši punkcija subarahnoidalnog prostora, na lumbalnom nivou 
ispod završetka kičmene moždine. Vrši se u nivou L3 - L4 osim kod dece kada se vrši na 

nivou L4- L5. 
Pacijent leži na boku, savija kolena ka bradi. 

Sprovodi se u cilju - dobijanja likvora za citološke i druge preglede, uvođenje terapijski 

supstanci u SA prostor, aplikacije kontrastnih sredstava. 

Komplikacija: Glavobolja, posledica niskog pritiska likvora koji je uzrokovan njegovim 
stalnim isticanjem kro otvor koji posle punkcije perzistira na arahnoidalnoj membrani. 

1.

 

Ćelije u likvoru

 - do 5/mm3. 6-50/mm3 blaga, 50-200/mm3 umerena, više od 

200/mm3 izražena pleocitoza. 

2.

 

Krv u likvoru

 - odslučajne povrede iglom ili od subarahnoidalnog krvarenja. 

3.

 

Proteini u likvoru

 - normalno do 0.45g/l. Blago povišenje 0.45-1g/l. Značajno 

povišenje 1-5g/l. 

4.

 

Pigmenti u likvoru

 - ksantohromija - žuta prebojenost, viđa kad postoji 

proteinorahija preko 1.5g/l ili kod bolesnika sa teškom žuticom. 

5.

 

Glikorahija

 - potiče iz plazme, normalan nivo iznosi oko 60% glukoze u krvi. 

Hipoglikorahija je znak difuznog generalizovanog meningealnog poremećaja u 
akutnom bakterijskom meningitisu, tuberkuloznom meningitisu, gljivičnim 

meningitisima i meningealnoj karcinomatozi. 

6.

 

Pritisak likvora

 - normalno 60-200 mmH2O. Povišen u stanjima meningitisa. 

 

 

 

background image

6.,7. Akutni i hronični dijarealni sindrom u infektivnim bolestima 

Proliv ili dijareja - pojava neformiranih (kašastih, tečnih, vodenih) stolica. Ne podrazumeva 

veću učestalost pražnjenja creva. Broj stolica se može porediti sa brojem stolica koje 
bolesnik ima normalno. 
Može biti praćen sa tenezmima, bolovima u trbuhu, temperaturom, mukom, povraćanjem i 

smanjenjem volumena tečnosti u cirkulaciji. 

Infektivna dijareja: 

1.

 

Inflamatorna

 - leukcoti u stolici i povišen nivo laktoferina 

 

Shigellae, Salmonella enteritidis, Campylobacter jejuni, E. coli, Yersinia, 

Entamoeba histolyitica 

2.

 

Neinflamatorna

 - nema leukocita u stolci, laktoferin nije povišen 

 

Rotavirus, CMV, Enterični adenovirus, Staphilococcus aureus, Vibrio 
cholerae, Clostridium perfringens, Giardia lamblia, Isospora belli 

Prolivi prouzrokuju gubitak vode, minerala, crevnih sokova i različitih sastojaka hrane. 

Može nastati dehidratacija i neuhranjenost. Kod naglih i intenzivnih gubitaka vode može 
doći do cirkulatornih smetnji, hipovolemičnog šoka, akutne renalne insuficijencije, 
poremećaja svesti i sl. 

Stolica koja se šalje na pregled: 
Mora biti sveža, količina više od 1g. Ako ima primesa sluzi i krvi, poslati sa stolicom i 
njihov deo. Uzorak stolice za izolaciju virusa uzima se kao i za bakterije, ali se zasejava na 

kulturi tkiva. 

Akutni proliv

Nastaje kod prethodno zdrave osobe. 

 

Tečne stolice, učestale - brza dehidratacija i poremećaj opšteg stanja. 

 

Temperatura - često. Odsustvo febrilnosti - toksična priroda proliva. 

 

Povraćanje - ponekad 

 

Tenezmi - grčeviti bol u čmaru sa osećajem prisustva stranog tela i potrebom za 

pražnjenjem, koje se i pored naprezanja ostvaruje. 

 

Bolovi duž kolona i u predelu pupka sa distenzijom prednjeg trbušnog zida mogući 

 

 

Želiš da pročitaš svih 159 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti