SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

STRATEGIJSKI MENADŽMENT

TEMA: METOD SCENARIJA 

                   Mentor:                                          

Studenti – br.indeksa:

Sremski Karlovci

Sadržaj:

1. UVOD …………..………………………………………………………………......(3)

2. PRIMENA METODA SCENARIJA NA PLANIRANJE  RAZVOJA NOVOG 

PROIZVODA……………………………………………………………… …….…(4)

      2.1.Alternativniscenariji………………...………………………………………….(6)

3.   METOD SRI  INTERNACIONAL …………………………………………...…..(10)
       3.1. BASICS Metod………………………………………………………….……(13)

4. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………….(17)

1

5. LITERATURA…………………………………………………………………...…(18)

1. UVOD

O budućnosti nije lako razmišljati i verovatno je nemoguće predvideti je. Lord 

Kelvin je tvrdio 1895. godine, kada  je bio predsednik Kraljevskog društva, da su „leteće 
mašine   teže   od   vazduha   nemoguće“.   Hari   Warner   se   1972.   godine   zapitao   „ko   to, 
dođavola, želi da čuje glumce da govore“. Sredinom osamdesetih Bil Gejts je tvrdio da je 

2

background image

Metod scenarija se javlja 70-tih godina, posle naftne krize, kada su uočene mane 

dotadašnjeg tradicionalnog planiranja, koje je podrazumevalo da je budućnost izvesna. 
Nakon   toga,   menadžeri   su   bili   suočeni   sa   turbulentnim   okruženjem,   neizvesnom 
budućnošću, veoma promenljivim internim i externim uslovima poslovanja i javlja se 
potreba za novim tipom planiranja.

Metod scenarija se koristi u planiranju u novijem periodu i posebno je znacajan za 

strategijsko planiranje. U literaturi iz ove oblasti se rec scenario pojavila krajem 1960- tih 
godina   u   poznatom   radu   H.K.Kahn-a   i   A.Wienera:     gde   oni   definisu   scenario   kao 
hipoteteicki niz dogadjaja konstruisan da bi se usredsredila paznja na uzročne procese i 
tačke odlučivanja. Kao takav,   scenario se razlikuje od drugih pristupa predviđanja po 
dva osnova:

Prvo

, on obično obezbeđuje više kvalitativnu i kontekstualnu deskripciju evolucije 

sadašnjosti u budućnosti, a manje insistira na numeričkoj preciznosti.

Drugo

,

 scenario analiza obično pokušava da identifikuje set mogućih budućnosti 

od kojih se svaka može desiti, ali nijedna nije osigurana.

Scenario odgovara na dve vrste pitanja

:

1.“ kako precizno se može doći do neke hipotetičke situacije, korak po korak ” i
2.” koje alternative postoje za svakog učesnika na svakom koraku da spreči, 
preusmeri ili podrži proces? ”

Zbog toga što proces formulisanja strategije prati, kako određene dvosmislenosti u 

interpretaciji pojedinih šansi i opasnosti, pojedini autori scenario tretiraju kao neizbežni 
proces učenja preduzeća kojim se smanjuju dvosmislenost i neizvesnost u formulisanju 
strategije. Uključivanjem neizvesnosti u strategijsku jednačinu planiranje se od epizodne 
aktivnosti   pretvara   u   stalni   učeći   proces   kojim   se   osigurava   realnije   formulisanje 
strategije.   U   tom   pogledu,   pravi   se   paralela   izmedju   tri   prepoznatljive   paradigme 
strategijskog menadžmenta i to:

Racionalistička, 

koja se bazira na verovanju da postoji najbolje

rešenje,   te   da   je   zadatak   menadžera,   odnosno   planera   da   za   date   resursne   i   druge 
okolnosti pronađe strategiju koja će biti najbliža optimalnoj soluciji;

Evolucionistička,

 koja, na čelu sa H. Mintzberg-om, ukazuje na 

kompleksnost poslovnog ponašanja, imanentnost neizvesnosti. Po njima, do strategije se 
dolazi kroz proces doživljavanja događaja, konzervaciju, intuiciju i evoluciju. Ona se 
pojavljuje tokom tih procesa, pa se o karakteru strategije može govoriti iz retrospektive 
tj. kada je ona već realizovana;

4

Procesna

, koja je kombinacija prethodna dva pristupa, pa insistira 

da se, kroz fleksibilan i adaptivan proces učenja na greškama, i iniciranje promena, ipak 
obezbedi racionalno formulisanje strategije.

Svrha   scenarija   je   da   izlože   na   sto   ubedljiviji   nacin   određen   broj   “mogucih 

buducnosti”.

Scenariji se definisu i kao rezultat sistematskih pokusaja da se razviju složeni 

iskazi o budućim uslovima relevantnim za preduzeće. Pri tome oni mogu varirati od 
sažetih iskaza do dugih složenih opisa.

Scenariji moraju biti konstruisani za odredjeni vremenski period (npr. do 2009. 

godine,   2013.   godine,   itd.).   Oni   bi   trebalo   da   budu   direktno   povezani   sa   uslovima 
poslovanja preduzeca, tako da imaju prakticnu primenu u strategijskom planiranju.

Scenariji   cesto   predstavljaju  

kvalitativno   predvidjanje   dogadjaja

,   ali   su   za 

razliku   od   tradicionalnog   predvidjanja,   zasnovani   na   verovanju   da   je     tesko   meriti   i 
kontrolisati buducnost. I kada su kvalitativni, scenariji su ipak detaljni. Oni bi trebalo da 
identifikuju kljucne elemente koji mogu da uticu na delovanje preduzece kao sto su: 
ekonomske, tehnicke, drustvene ili politicke snage.

 

                           

                        

   

2.1. Alternativni scenariji

       
                 

Alternativni scenariji

  predstavljaju nekoliko potpuno razlicitih buducnosti, od 

kojih ni jedna ne mora biti “prava”, ali koja primoravaju menadžere da razmišljaju o 
ekonomskim   i   poslovnim   mogućnostima   i   često   se   suprotstavljaju   njihovim 
tradicionalnim stavovima. Prema teoriji na kojoj se bazira scenario–planiranje, menadžeri 
koji su pripremljeni za nekoliko nekonvecionalnih ishoda ce biti spremni da se suoče sa 
realnim   svetom   ma   kakav   on   mogao   da   bude.   U   “čistom”   scenariju   ne   pripisuju   se 
verovatnoće različitim ishodima.

Scenariji su sled onoga sto se može desiti. Oni predstavljaju sistematski način 

osmatranja i analiziranja društvenih i tehnoloških promena, demogreafskih trendova i 

5

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti