napomenuti kako nije svaka metoda primjerena za svaku situaciju. Potrebno je dobro
poznavanje metoda kako bi se izabrala najprimjerenija, odnosno ona koja će dati najrealniju
sliku vrijednosti preduzeća. Parametri koji bi mogli uticati na izbor metode procjene
vrijednosti jesu:



istorija preduzeća i priroda njegovog poslovanja,



ekonomski izgledi uopšte,



knjigovodstvena vrijednost i



finansijsko stanje poslovanja, sposobnost sticanja zarade, sposobnost plaćanja
dividende, nematerijalne vrijednosti, prodaja dionica korporacija koje se bave istim ili
sličnim poslovanjem, ako su njihove dionice prodavane na slobodnom i otvorenom
tržištu.

Upravo, s obzirom na mnogobrojnost metoda procjena, različiti autori su izvršili različite

klasifikacije. Međutim, svaka metoda se temelji ili na imovini preduzeća ili na zaradi
preduzeća. U sklopu

metoda temeljenih na imovini preduzeća

navode se:



metoda određivanja knjigovodstvene vrijednosti preduzeća,



tržišne vrijednost preduzeća,



te likvidacijske i zamjenske vrijednosti preduzeća.

Zatim, tu pripadaju i metoda određivanja vrijednosti preduzeća prema rentabilnosti grane,
metoda određivanja vrijednosti preduzeća prema poznatom prinosu istovrsnih preduzeća.

U okviru metoda temeljenih na profitnoj snazi preduzeća navode se metoda

cijena/zarada,   metoda   određivanja   vrijednosti   preduzeća   temeljena   na   bazi   dobiti   od
dividendi,   metoda   kapitalizacije   dobiti   preduzeća,   vrijednost   preduzeća   na   bazi   sadašnje
vrijednosti   budućih   novčanih   tokova,   zatim   primjenom   ekonomske   dodane   vrijednosti,
primjenom tržišne dodane vrijednosti, primjenom novčane dodane vrijednosti itd.

Koju će vrstu metoda pojedino preduzeće koristiti, zavisi o budućem položaju cijelog

ili dijela preduzeća i strukturi faktora poslovanja.

1. Metode vrednovanja temeljene na imovini

Metode temeljene na imovini (statičke metode) procjenjuju vrijednost imovine koju

poslovni subjekt posjeduje. Takve metode koriste informacije iz standardnih finansijskih
izvještaja i nazivaju se statičkim metodama, jer ne uzimaju u obzir moguće buduće zarade.
Ove metode vrednovanja polaze, dakle od procjenjivanja vrijednosti nekretnina, pokretnina,
zaliha, novca, potraživanja i prava, tj. procjenjuju vrijednost preduzeća s obzirom na
vrijednost imovine u određenom trenutku.

U okviru ovog rada, obuhvatit će se metoda knjigovodstvene vrijednosti preduzeća,

metoda likvidacijske vrijednosti i metoda izračuna zamjenske vrijednosti preduzeća.

1.1. Metoda izračunavanja knjigovodstvene vrijednosti preduzeća

Knjigovodstvena vrijednost imovine predstavlja početni korak u svakoj procjeni

imovine i kao takva ukazuje na vrijednost imovine koju preduzeće posjeduje. Međutim,
knjigovodstvena vrijednost nije realni pokazatelj vrijednosti preduzeća i može se znatnije
razlikovati od tržišne vrijednosti preduzeća. Takva razlika nastaje zato što se knjigovodstvena
vrijednost utvrđuje na temelju istorijskih podataka, dobijenih iz bilansa. Osim navedenog
nedostatka, mora se naglasiti i činjenica da se utvrđivanjem knjigovodstvene vrijednosti ne
uzima u obzir ni buduće poslovanje, o kojem bi vrijednost poslovnog subjekta svakako trebala
zavisiti.

Dakle, knjigovodstvena vrijednost preduzeća izračunava kao razlika između aktive i

tuđih izvora sredstava u bilansu. Oduzimanje iznosa tuđih izvora sredstava od vrijednosti
sredstava koje posjeduje preduzeće je potrebno, jer se sredstva kupljena tuđim sredstvima ne
mogu tretirati kao vlasništvo tog preduzeća sve dok se tako posuđena sredstva ne vrate.

Aktivom se smatra imovina koju poslovni subjekt posjeduje, te je u određenom

trenutku jednaka razlici između nabavne i otpisane vrijednosti. Ukoliko se radi o tekućoj
imovini, tada je njezina vrijednost jednaka njezinoj nabavnoj vrijednosti, s obzirom na to da
se takva imovina ne amortizuje. Također vrlo je važno da se kod vrednovanja potraživanja
uzmu u obzir samo ona koja su stvarno naplativa. Dugoročne i kratkoročne obaveze, nalaze se
u pasivi bilansa. Vrijednost kreditom posuđenih sredstava jednaka je ostatku duga. Vrijednost
obaveze prema dobavljaču jednaka je vrijednosti koju je takva obaveza imala u trenutku kada
je nastala, dok se obaveze po dužničkim vrijednosnim papirima procjenjuju na temelju
njihove nominalne vrijednosti.

Ponekad je potrebno ispraviti knjigovodstvene vrijednosti, kako bi knjigovodstvena

vrijednost bila što realnija. Razlozi ispravljanja knjigovodstvene vrijednosti mnogu biti:
skrivene rezerve koje stvaraju preduzeća u razdoblju uspješnog poslovanja, a za slučaj lošijih
rezultata poslovanja, 100%-na otpisanost opreme ili sitnog inventara koja još funkcioniše i
ima određenu vrijednost, tretman zaliha odnosno izbor vrijednosti (cijena) po kojoj će se
obračunati, naplativost (realna) potraživanja koja se vode u knjigovodstvu, kurs po kojem se
vode obaveze prema inostranstvu, vrijednost (realna) vrijednosnih papira, tržišna vrijednost
proizvodnje u toku ili zaliha i proizvodnje koje podliježu npr. modernim trendovima,
deformacija budućih pozicija zbog visokih stopa inflacije u nekim zemljama.
Tako dobijena vrijednost preduzeća se naziva ispravljena knjigovodstvena vrijednost.

1.2. Metoda procjene likvidacione vrijednosti preduzeća

Likvidaciona vrijednost preduzeća procjenjuje se u posebnim slučajevima, odnosno

kada subjekt prestaje s radom. Takvu procjenu traže vjerovnici preduzeća ili sam stečajni
upravnik. Potrebno je naglasiti kako je likvidaciona vrijednost preduzeća najniža koju može
postići, iz razloga što preduzeće koje se nalazi pred likvidacionim postupkom, mora što prije
prodati svoju imovinu kako bi se vjerovnici mogli djelimično ili potpuno namiriti.

Likvidaciona vrijednost biće jednaka likvidacionoj vrijednosti imovine umanjenoj za

tržišnu vrijednost obaveza i troškove likvidacije. U slučaju kada sve aktivnoti subjekta
prestanu i sva se imovina prodaje na aukciji kaže se da je tada postignuta akcijska vrijednost
(akcijska vrijednost se još naziva auction ili knock-down vrijednost), a u slučaju kada subjekt
ima na raspolaganju određeno vrijeme kaže se da je postignuta ″normalna″ prodajna
vrijednost.

Koncept likvidacione vrijednosti podrazumijeva da se popiše sve što se može prodati

na tržištu. Likvidaciona vrijednost stalne imovine biće jednaka vrijednosti koja se može