UNIVERZITET U TUZLI
RUDARSKO-GEOLOŠKO-GRAĐEVINSKI FAKULTET
Rudarski odsjek
SEMINARSKI RAD
TEMA : METODE ISPITIVANJA
GRAĐEVINSKOG TEHNIČKOG KAMENA -
ČVRSTOĆA
1
Mentor: Dr.sc Nedžad Alić , van.prof Pripremio: Edin Haskić
Uvod
Pojam “građevinski kamen” je krajnje neodređen iz razloga sto je veoma teško definisati oji
se materijali mogu smatrati građevinskim a koji se materijali,izmeđ ostalog primijenjuju i u
građevinarstvu. Građevinskim kamenom se smatra svaki kamen koji se može koristiti u
građevinarstvu.
Kamen nastaje drobljenjem (sitnjenjem) stijena. Do prirodnog nastanka kamena obično dolazi
dejstvom erozije, usljed uticaja: kiše, vjetra, mraza, plime, oseke, zemljotresa, poplava i
drugih meteoroloških pojava.
Vještačkim putem se kamen dobija sječenjem stijena testerama, sitnjenjem pomoću
eksploziva, drobljenjem ili mljevenjem, cijepanjem i na druge načine.
Kamen je važan i skoro nezamjenljiv materijal u građevinarstvu, kako u niskogradnji, tako i u
visokogradnji. Jedan je od najstarijih građevinskih materijala jer je bio lako dostupan u prirodi
u davno doba, te su ga rani ljudi mogli koristiti za razne potrebe.
Kamen se u građevinarstvu najčešće prije upotrebe obrađuje: lomi, siječe, polira itd. Za
nasipanje puteva i izradu podloge za temelje i podove se obično koristi prirodni šljunak ili
tucanik. Najčešće korišćene vrste građevinskog kamena su: granit, mermer, gnajs, andezit,
breča, dolomit, pješčar, krečnjak i travertin.
2
Čvrstoće na pritisak stijena, koje se kreću u vrlo širokim granicama, ne zavise od njihove
geneze (načina nastanka) a što se dokazuje primjerom krečnjaka i pješčara koji mogu biti i
vrlo niskih i vrlo visokih čvrstoća.
Na kraju treba ukazati na fenomen uticaja uslova pod kojima se opitna epruveta jednog
kamena ispituje. Naime pri analizi vrijednosti dobijene ispitivanjem čvrstoće na pritisak
jednog kamena mora se imati na umu da dobijeni rezultati imaju relativnu vrijednost jer
zavise od :
dimenzija i oblika opitnih epruveta,
stepena obrade opitnih epruveta,
načina opterećenja epruveta,
vrste uređaja (prese) sa kojim je vršeno ispitivanje.
Mada su svi navedeni parametri definisani strogo određenim metodologijama ispitivanja, koje
su propisane standardima, o ovoj činjenici treba voditi računa naročito pri analizi rezultata
ispitivanja vršenim u nekim drugim zemljama saglasno njihovim standardima odnosno
metodama ispitivanja.
Bez obzira na iznijete dileme koje se odnose na ispitivanje čvrstoće (kamena) na pritisak iz
literature je poznato više kategorizacija stijena prema čvrstoćama na pritisak od kojih je jedna
data u tabeli 2.27
TABELA 2.27 – Kategorizacija kamena prema čvrstoći na pritisak
Kategorija čvrstoće
Čvrstoća na pritisak
(MPa)
Najčešći predstavnici odnosne
kategorije
Vrlo visoka
Preko 250
Bazalt, dijabaz, kvarcit, sitnozrni gabro
Visoka
150 – 250
Kompaktni (jedri) krečnjaci, dolomiti,
graniti, daciti, andeziti, amfilobiti, škriljci,
Srednje visoka
100 – 150
Umereno porozni krečnjaci i peščari,
mermeri, serpentiniti, oniks, krupnozrni,
gnajsevi, niskokristalni škriljci,
Umjerena
50 – 100
Porozni krečnjaci i peščari, travertini,
tufovi
Niska
10 – 50
Jako porozni krečnjaci, glinci,
Vrlo niska
Ispod 10
Bigar, kreda
Najčešće granice u kojima se kreću čvrtoće na pritisak glavnih petrografskih vrsta stijena
određenih jednoaksijalnom (jednoosnom) metodom dati su u tabeli 2.28
4
