UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
SPORTSKI MENADŽMENT
METODE RADA U KOŠARCI
SEMINARSKI RAD IZ DIDAKTIKE
Kandidat:
Mentor
Travnik, juni, 2013.
2
1. UVOD
Metode sportskog treninga košarkaša možemo definirati kao načine provođenja pojedinih
trenažnih aktivnosti ili dijelova pojedinačnih treninga. To su precizno definirani postupci i
načini rada koji su usmjereni na razvoj sposobnosti pojedinca ili na potpuno usvajanje i
usavršavanje tehničko-taktičkih znanja. Postoje raznolike i mnogobrojne metode trenažnog
rada u košarci, a i brojne klasifikacije s obzirom na odabrane kriterije. Željeni cilj određuje
osnovni kriterij za klasifikaciju metoda treninga. Sukladno tome, metode treninga se razlikuju
ovisno o tome je li osnovni cilj treninga razvoj određenih antropoloških dimenzija sportaša ili
je osnovni cilj treninga učenje novih motoričkih znanja. U sportskoj teoriji i praksi dvije su
osnovne grupe metoda: - metode vježbanja koje služe za razvoj i održavanje raznolikih
antropoloških, najčešće funkcionalnih i motoričkih sposobnosti i morfoloških osobina
sportaša. U osnovi metoda vježbanja nalaze se energetski procesi ili se aktiviraju mehanizmi
živčano mišićne regulacije koji mogu osigurati intenzitet i trajanje motoričke izvedbe ili
kontrolu strukture motoričkog djelovanja.
- metode poučavanja koje se primjenjuju za usvajanje motoričkih informacija i usavršavanje i
stabilizacija motoričkih programa koji su povezani s tehničko-taktičkim znanjima sportaša.
U osnovi metoda poučavanja nalaze se informacijski procesi. Radi se o procesima prijema,
prijenosa, obrade, zadržavanja i korištenja motoričkih informacija integriranih u programe
motoričkog djelovanja. U procesu treniranja ove dvije metode su tijesno povezane. Primjena
bilo koje metode vježbanja podrazumijeva i proces učenja motoričkih informacija jer je
poznato da će se transformacijski efekti postići samo ispravnom izvedbom vježbe. Primjena
bilo koje metode poučavanja, pak, podrazumijeva i odgovarajuće energetsko i živčano-
mišićno opterećenje pa je logično da je podizanje razine tehničko-taktičke izvedbe nemoguće
bez adekvatnog procesa vježbanja. Riječju, metode vježbanja i metode poučavanja integriraju
se i međusobno nadopunjuju u odnosima koji ovise o raznim čimbenicima.
Izbor metoda treninga zavisi od: a) specifičnosti konkretne sportske discipline, b) postavljenih
ciljeva i zadataka sportske pripreme, c) razvojnih obilježja sportaša u pojedinim dobnim
kategorijama, d) stupnja sportske treniranosti i e) uvjeta u kojima se trenažni proces izvodi.
4
Radi se o načinu vježbanja u kojemu se opterećenje može ili stalno povećavati
(kontinuirano varijabilna progredirajuća metoda), ili smanjivati (kontinuirano varijabilna
regredirajuća metoda) ili može varirati pa se u tom slučaju govori o kontinuirano varijabilnom
promjenljivom načinu treniranja.
Intervalna metoda ili metoda rada s prekidima .
Glavna značajka ovog načina treninga je rad s prekidima, što znači da se izmjenjuju intervali
rada i intervali odmora. Interval odmora, odnosno pauza, ima dvojaku zadaću: osigurati
oporavak organizma od prethodnog i pripremiti ga za slijedeći radni interval.
Intervalna metoda rada se s fiziološke točke gledišta najčešće izvodi u uvjetima kisikovog
duga i gomilanja mliječne kiseline. Nakon nekoliko ponavljanja radnih intervala, kisikov dug
se brzo akumulira, što pozitivno utječe na razvoj sportaševa anaerobnog radnog kapaciteta
(Fox, 1977; Wilmore i Costill, 1997; Željaskov, 2002). U tom režimu rada kisikov dug dostiže
znatno višu razinu od duga kisika koji se javlja kao posljedica pojedinačnog izvođenja
trenažnog zadatka (metoda ponavljanja).
Intervalna trenažna metoda može se provoditi u standardnim i varijabilnim uvjetima
trenažnog opterećenja. Za intervalnu standardnu metodu rada znakovita su uvijek jednaka
opterećenja definirana duljinom dionice, trajanjem pauze, trajanjem rada, brojem ponavljanja
i režimom rada u pauzi. Da bi intervalni trenažni rad zadovoljio kriterij standardnosti,
potrebno je sve varijable koje se koriste u intervalnom treningu držati pod kontrolom. Čim se
promijeni jedan od parametara opterećenja, intervalni trening poprima obilježja varijabilnog
rada.
Sa stajališta doziranja opterećenja karakteristična je intervalna varijabilna metoda rada u kojoj
se javlja veliko sumirajuće opterećenje s povećanom koncentracijom laktata do skoro
potpunog iscrpljenja energetskih rezervi.
2.1.2. Klasifikacija metoda vježbanja prema vrsti mišićne kontrakcije
Prema ovom kriteriju razlikuju se koncentrična, izometrična i ekscentrična metoda
rada, kao i kombinacije spomenutih vrsta mišićne aktivnosti. Koncentrična i ekscentrična
kontrakcija provode se u dinamičnom režimu rada gdje se aktivnost izvodi ili u uvjetima
svladavajućeg mišićnog rada (koncentrična metoda – sila mišića je veća od vanjskog
opterećenja) ili u uvjetima popuštajućeg mišićnog rada (ekscentrična metoda – sila mišića je
manja od vanjske sile, odnosno opterećenja). Izometrična metoda rada, odnosno statički način
